you can stand under my vuvuzela-ela-ela-eh-eh-eh

Živim svoje nedjeljno popodne, dok mi orkestar vuvuzela prosviruje mozak. Ne znam smeta li mi južina u većoj mjeri ili se ovo teško nosim s 'traumama iz djetinjstva' - odrasla u obitelji s troje muškaraca zaluđenih nogometom. Treći muž kao da je odgojen u istoj sredini. Tako našom kućom sada odzvanja

taj iritantan zvuk 'roja pčela' s tv ekrana tjednima. Boli me glava. To vjerojatno od vremenskih neprilika. Danas sam se 'pustila od kraja' - ukusan je ručak dostava donijela, potom Sin i ja bili u kino Broadway najranije popodne. Kći ostala učiti doma. Muž izveo majku na godišnji ručak. Trenutno se oporavljam (uz vuvuzele) od smrznutosti koja me dokrajčila, jer u kinu održavaju temperaturu kao u onim groznim prekooceanskim avionima kada ne znaš izaći iz limene ptice od ukočenosti nakon 12 sati leta ...svakako ispod 10 C. Trebala sam topli tuš, pogotovo da spasim udove od ozeblina i amputacije. 

Mislim da propada kino Broadway u Splitu... Rijetko ima više od 4 posjetitelja odjednom, osim ako je dječji rođendan kada se od galame, dobacivanja, šetanja ne može ni pratiti radnja filma, a 'redar' ne postoji, jer kako kažu "vlasnik ne želi plaćati redara, kao u Zagrebu!"

Jedna osoba prodaje karte, prodaje kokice i piće, a možda i održava WC, u kojemu nema papira, sapuna, vode.

Na aparatu za točenje pića, od ponuđenih tri - Coke, Sprite, Fanta, 'drže' samo Coke! Žalosno rasulo... a, ja taaaako volim ići u kino, obožavam! Šteta pa gledanje filmova na velikom platnu izlazi iz mode, nezmislivo mi je to. Ali, zato pozdravljam modu iPod-a, pa umećem slušalice u uši, kako bi odagnala uznemirujuće i naporne vuvuzele i odmorila misli, pa time nedjelju sebi učinila posebnom.