kasno odlaženje na spavanje...nije dobro

Duhovita MM neki dan se javno priupitala zašto ne odlazi na počinak u vrijeme koje će joj omogućiti zdravih sedam sati sna...

Prepoznala sam svoj problem, koji se periodično javi i koji je povezan sa specifičnim fazama života ilitiga okolnostima.

Razlozi za takvo bezobzirno ponašanje prema samome sebi vrlo su raznoliki. I individualni. No, posljedice su kod sviju iste. Loše. I ta 'lošost' se ne pokaže odmah, nego sasvim polagano nastupi, pa se razmaše i tek jednog lijepog dana upornog 'prekardašivanja' shvatimo da bi možda razlog

našoj rastrojenosti,

neobjašnjivom umoru,

nedostatku živaca i strpljenja

ili greške u koracima koje se ponavljaju, kao nedostatak koncentracije...bili normalna posljedica kronične neispavanosti.

Svatko ima svoj razlog i on je više manje otkloniv, ako izuzmemo ovdje posebna bolesna stanja, kao anksiozne poremećaje, afektivne bolesti, opsesivno kompulzivne poremećaje, kronični alkoholizam...na primjer, depresija kod koje se ili ne spava ili se spava po cijeli bogovetni dan.

Osim psihijatrijskih poremećaja, tu su i neurološke bolesti ili poremećaji spavanja povezani s drugim medicinskim poremećajima alla astma, dugotrajna bol...

Insomniu dijelimo prema vrsti poremećaja spavanja, ovisno da li se teško uspavljujemo ili se često budimo ili smo trajno pospani zbog neodmarajućeg spavanja.

Insomnia se kategorzira i prema trajanju, one povremene, pa onda kratkotrajne ili nedajbože dgotrajne,

a po uzroku opet na psihofiziološke (oni koji su prezaokupljeni očekivanjem da zaspu), 'vanjske' (vanjski čimbenici alla stres) i visinske, 'ajde to su rijetki koji planinare ili osvajaju Kilimanjaro.

San je periodičko fiziološko stanje mirovanja i opuštanja, kod kojeg je najvećim djelom prekinuta veza između svijesti i vanjskoga svijeta.

Za vrijeme spavanja tkiva i organi tijela imaju mogućnost regeneracije, pa je potreban kao i unošenje hrane, zato mislim da kada se uđe u ovakvu fazu 'noćarenja', a potom i shvati što nam se dogodilo - treba radikalno nešto promijeniti!

Iako sam spoznala da nitko ne zna sa stopostotnom sigurnošću detalje iz života drugih, gotovo sam sigurna da kod dugokose MM nema nikakve patologije.

O ostalim benignim razlozima dvojim, trojim:

Ili se radi ili o nedostatku vremena za izdvajanje onih čarobnih i nužnih nekoliko sati za sebe - bez divne djece, ponekad bez partnera, definitivno bez kolega, bez prijatelja, bez ikoga tko bi poremetio najprivatnije trenutke za kojima čeznemo. Obično ih nadoknađujemo na kraju dana, kada smo obavili sve što je bilo očekivano, pa možemo raditi nešto što nam 'baš dođe', nešto što bi po tuđoj procjeni bilo sigurno bespotrebno, nekorisno, bedasto, nerazumljivo, ali čime ispunimo i zadovoljimo sami sebe. Uh, koliko su važne te 'nekorisne' minute koje smo ukrali za se! Jako važne! U ovoj situaciji treba poraditi na iznalaženju minuta koje nisu u sitnim satima. A ako se ne zanemari važnost sna u duljini od kojih 7-8 sati ili manje ako ste posebni, sigurna sam da ćete ubrzo ovo otkloniti kao uzrok ranojutarnjeg odlaska na spavanje, svi vi koji se prepozate u ovome!

Ako nije u pitanju krađa vremena za samoga sebe, onda smo samo prokleto umorni...od neke životne promjene, novog rasporeda, promjena u neposrednoj okolini, učenja ili koncentriranja na neki posao, preintenzivnim aktivnostima, emocionalnim uzbuđenjima. Umor nam ne dozvoljava da smireno krenemo na vrijeme prema kupaoni, da se sredimo do faze spavačice odnosno piđame i da sretno uronimo u  mekotu kreveta ko s knjigom, ko s voljenim rukama oko sebe. Otkloniv je to razlog.

Ako je u pitanju nezadovoljstvo...onda je otklanjanje ovoga nešto otežano. Ali, rješivo! Govorim iz vlastitog iskustva.

Naravno, najprije pametno definiramo postojanje nezadovoljstva. Onda ga kategoriziramo na ljestvici intenziteta . I tada - djelujemo. 

Pokušamo sami... sugestijom, iznalaženjem rješenja koje bi otklonilo nezadovoljstvo što se nadvilo nad nama, odbacivanjem samosažaljenja i pronalaženjem snage za korak van zone u koju smo zakoračili. Ako nam ne ide (a najčešće ipak ide), obratimo se struci. Sve se isplati i sve se mora napraviti.

Uglavnom, za dobar san može pomoći izbjegavanje ili smanjenje stresa,

umjerena fizička aktivnost,

izbjegavanje teške hrane navečer,

opuštanje i izbjegavanje pretjeranog uzbuđenja,

postizanje emocionalnog zadovoljstva, izostanak FB-a ili igranja igrica u kasnovečernjim satima uz zamjenu za knjige, filmove, peglanje, razgovor, bilo što drugo što blagotvornije djeluje na nervni sistem i izrada novijeg rasporeda slobodnih dnevnih sati, odnosno preraspored koji omogućava 'vrijeme za se' u normalno doba dana.

Želim vam miran san, fenomenalne i ugodne snove, odmorno i lahko buđenje i uočavanje izvanredne promjene svog stanja prema novom rasporedu!

Ako ništa drugo, onda mlaka kamilica, Persen, Persen Forte, Normabel žuti, pa onda ipak zeleni...hahaaa!