Dobrota?

Koliko puta za nekoga kažete da je 

"dobar kao kruh"

i koliko vam se to često dešava?

I jesu li u pitanju mahom starije osobe!?!

U kojemu postotku vode ženske osobe?

I znate li, intimno, koji je precizan odgovor na pitanje

ZAŠTO smatrate da je neka osoba dobra?

Nešto razmišljam dok radim poslove za koje ne trebam um...

jer sam se uposlila stočno.

To mi treba sada.

Razmišljam o jednoj divnoj ženi 

koja je iz moje obitelji

i koju obožavam.

Jučer je napunila 88 godina.

I neću sada pisati o njoj, 

ali me potaknula na razmišljanje,

a onda i na zaključke.

Uopće ne želim filozofirati, 

niti vam stavljati sugestije 'u usta',

samo sam listala u glavi Dobre Osobe,

i odjednom mi je bljesnuo odgovor,

koji nikada do sada nije.

Sve Dobre Osobe, koje drugi drže takvima,

 imaju ove zajedničke karakteristike:

neopisivo su vrijedne, 

rade k'o psi cijeli svoj život, 

bez gunđanja daju i daju i daju, čak i kada nemaju, 

kuhaju, čiste, peru, posuđuju novce, 

hrane svakoga tko naiđe,

slušaju pri tome one kojima je teško, 

daju savjete ili tješe, ovisno o vlastitoj sposobnosti,

nikako i nikada nisu dobrostojeće,

pomažu u svako doba dana i noći,

podijele svoj obrok, ako treba, praveći se da nisu gladne,

u dvosobnoj kućici mogu ugostiti, dakle najesti, napiti 

i iznaći mjesto za spavanje za 17 osoba,

i kada je bilo kome najteže, zagrliti i reći s nekom sigurnošću, 

gotovo proročanski uvjerljivo

 da će sve biti u najboljem redu,
i nikada ne reklamiraju dobro djelo koje naprave.

Nabacila sam samo neke natuknice,

jer sam htjela reći

da bi odgovor bio:

Ljudima su Dobre Osobe one koje im uvijek - DAVAJU!

Kada slušaš Dobre Osobe, 

tko je njima dobar?

Svatko!

Vrlo rijetko im je netko loš,

odnosno nikada nitko nije loš, 

jer će i u tom slučaju naći opravdanje

zbog kojeg je taj netko 

"jadan nije on kriv"

 ipak u suštini - dobar.

Revijalno promislite jeste li za nekog bogatog,

poslovno uspješnog,

razvikanog,

sređene vanjštine do 'afana',

sa svim pogodnostima dobrostojećeg života,

ili, 

za nekoga tko nije "otkinuo od usta" za VAS,

da vas je zabolila gesta,

rekli da je taaako DOBRA OSOBA?

I je li vam palo na pamet

kako ste vi uzvraćali primljenu nečiju dobrotu...

I smatrate li sebe Dobrim Osobama,

onako pošteno sagledavajući sebe kroz život?

Dobre osobe nesebično i bez očekivanja ikakvog uzvraćanja,

rekli bismo bezuvjetno 

kon-stan-tno cijeli svoj život DAJU,

i kada nemaju same,

a opet nekako uvijek imaju dovoljno da bi vam dali.

Toliko.

Vraćam se poslu.

*** 

Usput,nešto deseto...

prvi puta sam 

na svoj 'kantunal'

stavila vlastitu sliku.

Na kantunalu se obično drže slike onih 

koje želiš vidjeti po otvaranju i prije sklapanja očiju.

Promijenila sam sliku.

Stavila sam četverogodišnjakinju

koja mi je pola stoljeća bila nedovoljno važna,

jer se usputno podrazumijevala,

 a na to su me podsjetili drugi.

Govorim o slici, kao podsjetniku samoj sebi.

Ostali su u srcu, uvijek i zauvijek, tamo ih čuvam,

skupa s uspomenama,

koje mi svaki dan izviru sve više.

Klikni na pjesmicu koju mi je Dobra Osoba poslala:)

Ponedjeljak u mediteranskim uvjetima

Dok sam jela božanstven ručak

marokanskog stila,

razmišljala sam koliko me jutrošnja šetnja

usred mediteranske raskoši

osebujnih mirisa, boja, zvukova - preporodila.

Šetnja koja se odvila prije doručka,

šetnja koja je napravila raspored misli za cijelu sedmicu,

bez da manijakalno prevrće po obvezama,

više da preraspodijeli emocije,

s tima da one bolne odmakne sa strane,

one jake razblaži,

one nebitne, a ipak prisutne, obrazloži,

one nervozne ostavi bujnosti oko mene,

 da ih sunce rastali u podne,

a maestral onda rasprši kojekamo,

svakako daleko od mene.

Kada sam prirodi predala sve to,

a unijela svu njenu krasotu u sebe,

mogla sam se vratiti na doručak,

nasmiješena oko glave,

poskakujući u novim patikama,

čeznutljivo iščekujući miris dobre kave

i ostaloga...

Klikni na glazbenu pozadinu:

Cocktail uz večeru i jedna noć u Parizu

Ne tako davno 

kod mene je bio moj prijatelj.

Neplanirano je došao na kasniji ručak.

Na brzihen sam napravila taj objed,

umorna od posla,

ali neizmjerno sretna što ću ga vidjeti.

Ona osoba koja donese radost, ležernost, svjetski štih i ostalo sa sobom.

I više niste u hrvatskoj otežaloj stvarnosti,

jer ste oboje izvan tih kalupa.

Ja sam netko ko je puno bio po svijetu,

ne samo kao turista,

odnosno gotovo uopće ne turistički.

A on je osoba koja je apsolutno bjelosvjetska. Točka.

I priupitam tako ja njega

obrativši mu se iz kuhinje, 

što bi pio uz jelo,

nudeći mu vino, neku vodu ili mojito.

Muški glas mi dade kratak odgovor:

- Mojito.

Mene inače ništa na svijetu ne može iznenaditi,

a u to ništa, nažalost rekla bih, 

spada sve moguće.

No, kada se rijetko zadivim, 

onda se naježim od glave do pete,

čisto divljenja radi.

Možda i stoga

 što me vrlo rijetko do nitko 

nije sposoban, na moju žalost,

 iznenaditi,

pa kad se to desi - imam privatnu feštu u venama.

Na mali trenutak,

podignula sam pogled sa 'sun-dried tomatoes'

koje sam rezala,

samo sam se nasmijala 

i provirila iza zida,

prema salonu - u njega.

I zapravo, nisam ništa rekla.

Ne znam zašto sam komentare zadržala u sebi,

mada smo najbliskiji prijatelji,

samo sam ga gledala šutke,

a u sebi sam bila oduševljena 

što me podsjetio na SVIJET,
i na stotine ručkova i večera,

čak i doručka na dekadentnoj lokaciji 

na kojoj je to vrlo normalno,

gdje se, eto tako, jer je gušt,

uz ozbiljan obrok,

jednostavno pije cockatil...

recimo.

Ono kada ti se ne pije vino

i kada zrnce zabave uneseš sam sebi,

jer ti se hoće!

Promislila sam kako obožavam njegovu svjetskost,

zahvalna što ga imam u životu, 

među malobrojnim ljudima

koji su prerasli kalupe

koji se tradicijski valjda

uporno 'meću' oko nas 

strogo, stežući nas u uvriježenost

koja se neće razlikovati od susjeda.
I pripremila dva mojita za nas dvoje.

***

Danas sam napravila sebi cocktail 

od lubenice, votke, soka limete, leda, metvice, 

izostavivši malo javorovog sirupa ili meda, 

koji dođe unutra, 

ne zato što ga nemam, 

nego mi nije trebalo slatko,

nego ledeno ljetno piće 

uz moj kasni ručak.

Kasni ručak,

 kao dinner at 6pm,

vrlo običan,

 a ukusan do besvijesti.

Dok se skuhaju 'al dente' špageti broj 5,

u tavi se na maslacu 

meki dijelovi šparoga,

provrte sa sitnim crvenim lukom,

malo sitnog češnjaka,

doda bijelog vina (najbolje Sauvignon Blanc),

(umjesto vina bi mogao i Vermut, koji je bolji ako se odlučite na verziju sa risottom)

korice od limuna,

soka od limuna,

krupne soli,

tog trena mljevenog crnog papra,

prstohvat peperoncina,

izostavila sam malo gustog vrhnja najveće masnoće 

koji također dođe unutra.

Špageti se istog trena ubace u šparoge,

najsitnijeg peršina baci iz zraka,

može se posuti parmezanom

i ne mora,

pa se uživa!

Ma, kakav restoran...:)

* nisam marila za slike, pa su bezvezne, no nebitno 

***

Asocijacije su se poigrale u mojoj glavi 

očigledno,

kasnije uz kavu,

pa se sjetih 

sumraka u Parizu.

Ni tamo nisam bila turistički, nego - poslovno.

Bolje reći poslovna pratnja vrlo važnom posjetu

na visokom nivou.

Tako da nisam razgledavala uobičajeno turistički,

ali sam doživjela sve što se treba osjetiti

kako bi se grad osjetio 

do srži.

Izdvajam samo tri lokacije,

na kojima sam bila.

Vrlo zanimljive.

PRVA lokacija je ona kojom ja tada koračao Sarkozy.

I ja:)

Vrh i velika čast za nekoga moje struke.

Vrijedi razgledati fotografije.

Klikni - O V D J E 

DRUGA lokacija je uključila ručak 

na najvišem nivou IKADA,

u prostoriji kraljevskog izgleda

s vrhunskim gostima

i slugama u bijelim rukavicama,

koji su nečujno ulazili s pladnjevima divota.

A, odvijala se, u posebnoj prostoriji,

na lokaciji, klikni - OVDJE

TREĆA lokacija je hotel,

odnosno restoran s vrhunskom hranom,

'Michelin - starred restaurant'

u kojemu muškarac dobije 'menu' s cijenama,

a ženska pratnja istog izgleda 'menu',

ali BEZ cijena.

Gdje je i koji je, klikni - OVDJE

Nakon te večere 

u društvu samo mog muža,

izašavši iz restorana

na Avenue des Champs-Elysees,

on mi je - SPASIO ŽIVOT!

Doslovce.

Bilo bi to spektakularno mjesto za dovršiti život:)))

Zadnji me tren zgrabio i bacio dovoljno daleko 

od manijakalno jurećeg automobila.

Zapjevaj sottovoce:)

Nevjerojatno je da sam također s istim mužem, 

još jednom umalo poginula,

a nije me on s predumišljajem ubijao, štoviše, čuvao me:)

Naime, u Berlinu smo skoro poginuli oboje,

vozeći se rikšom iz zafrkancije,

s posla na posao, 

odnosno s posla na ručak tada,

i skoro skončali zbog jureće budale 

koja je izgubila kontrolu nad svojim vozilom.

Uh, dobro je da sam se razvela... hahahah.

Malo šale za kraj ovog dijela posta,

a prije divnih pariških krovova,

za vašu dušu

i kraj četvrtka,

dana u tjednu

koji je - moj.

Budite pozdravljeni,

želim vam divotnu večer!

Klikni na muzičku pozadinu:

via H E R E 

"Netko tko ima dovoljno hrabrosti da nepovratno investira u nepoznate osobe".

Ono kad ti je teško, 

teško, 

teško, 

nepodnošljivo teško,

jer se taloži jedno na drugo mjeeesecima,

naravno govorim o privatnom životu,

jer sve drugo je nebitno, prolazno 

i odgovornost je drugih,

pa se onda jedno jutro probudiš

i shvatiš da se sva te težina fino 

sama među sobom - anulirala.

Odbaciš 'lancun' sa sebe, 

otapkaš do prozora,

raskriliš grilje

i pustiš ljeto da uđe u tebe,

okreneš novu stranicu života

i odeš na doručak u salon,

 s osmijehom.

Mediteranski život ima puno pogodnosti.

Jedna od njih je što uspješno briše 

sve toksično 

nakupljeno u nama,

svrstava brzinski svakoga u svoju kategoriju,

da ne bude nereda u scenariju,

pritisne umjesto tebe tipku "delete",

ozdravi te, 

stavi ti osmijeh ispod maske, 

preko koje curi znoj,

ali boli te 'uvo' za kapljice,

bitno da nisu od 'masla na glavi',

na tome ne zavidim onima kojima se to dešava,

smiješ se u sebi punom snagom ilitiga 'tutta forza',

raduješ životu,

smišljajući nove životne staze 

koje će te odvesti tamo gdje ti je mjesto.

Naša 'croisette' je bila prazna,

pa sam uživala 

širinu, plavilo, miris, 

znajući da sam na dobrom putu

za blistavost koja se prosipa ispred mene,

bolje od crvenog tepiha,

a s potpunim mirom u duši,

hrabro odlučivši zakoračiti

 novom stazom.

Parkirala sam u ulici u kojoj sam 

jedno vrijeme 

živjela presretan život,

bacila oko na balkone pune cvijeća,

na kojima sada sjedi jedna naša glumica.

Nije mi se steglo u srcu,

nego me ozarila pomisao

na sve sretno iz mog života,

a još uvijek ima mjesta 

i da nadmašim dosadašnje.

Nije li to optimistična budućnost!?!

- Jeeeee! - uskliknem bez obzira ako se netko u dometu decibela zatekne.

Klikni na muzičku pozadinu:)

***

Ovaj me park uvijek podsjeti na Monte Carlo,

gdje smo jednom i obiteljski svi skupa ljetovali,

s bazenom na vrhu kuće

i zavidnim pogledom,

opet jedna od zgodnih uspomena,

usput... mislim kako su se djeca od onda ... 

well... osamostalila... 

Da ponovim jednu rečenicu 

o majkama 

iz knjige "Žene ne plaču"

portuglaske spisateljice Rite Ferro,

koju bi trebale zapamtiti sve majke

"Netko tko ima dovoljno hrabrosti da nepovratno investira u nepoznate osobe".

***

Jer možda dobijete ideju za sutrašnji ili večerašnji obrok 

na vašim balkonima,

koji će sličiti na objedovanje 

u cockpitu kakve jahte 

koja se ljuljuška pod ljetnim nebom:

Pileća krilca premazana medom, češnjakom, šarenim paprom, peperoncinima,

pečena u pećnici s cvjetovima brokule,

poprskano sve maslinovim uljem.

Ledena  lubenica na kockice,

s malo tučenog vrhnja na vrhu,

prstohvatom kandiranog voća

i listićimam paprene metvice

s kuhinjskog prozora.

Naziv rezerviran samo za ovo podneblje: 

'žbativeno jaje' ,

zadnji put sam 'žbativala' jednom od moje 'dice',

sada sebi jer se 'kokolavam'

kao da sam sama sebi najbolja mama na svijetu,

isključivo iz razloga što je došlo 
moje vrijeme,

a i prepuna sam ljubavi - pa je dajem sebi,

s obzirom da nema nikoga oko mene

da udijelim istu.

Novost mi je, ali učim se:)

Nakon popodnevne kave,

ledeno sezonsko voće,

na balkonu.