30. 06. 2020.

Dobrota?



Koliko puta za nekoga kažete da je 
"dobar kao kruh"
i koliko vam se to često dešava?

I jesu li u pitanju mahom starije osobe!?!

U kojemu postotku vode ženske osobe?

I znate li, intimno, koji je precizan odgovor na pitanje
ZAŠTO smatrate da je neka osoba dobra?

Nešto razmišljam dok radim poslove za koje ne trebam um...
jer sam se uposlila stočno.
To mi treba sada.

Razmišljam o jednoj divnoj ženi 
koja je iz moje obitelji
i koju obožavam.
Jučer je napunila 88 godina.
I neću sada pisati o njoj, 
ali me potaknula na razmišljanje,
a onda i na zaključke.

Uopće ne želim filozofirati, 
niti vam stavljati sugestije 'u usta',
samo sam listala u glavi Dobre Osobe,
i odjednom mi je bljesnuo odgovor,
koji nikada do sada nije.

Sve Dobre Osobe, koje drugi drže takvima,
 imaju ove zajedničke karakteristike:

neopisivo su vrijedne, 
rade k'o psi cijeli svoj život, 
bez gunđanja daju i daju i daju, čak i kada nemaju, 
kuhaju, čiste, peru, posuđuju novce, 
hrane svakoga tko naiđe,
slušaju pri tome one kojima je teško, 
daju savjete ili tješe, ovisno o vlastitoj sposobnosti,
nikako i nikada nisu dobrostojeće,
pomažu u svako doba dana i noći,
podijele svoj obrok, ako treba, praveći se da nisu gladne,
u dvosobnoj kućici mogu ugostiti, dakle najesti, napiti 
i iznaći mjesto za spavanje za 17 osoba,
i kada je bilo kome najteže, zagrliti i reći s nekom sigurnošću, 
gotovo proročanski uvjerljivo
 da će sve biti u najboljem redu,
i nikada ne reklamiraju dobro djelo koje naprave.

Nabacila sam samo neke natuknice,
jer sam htjela reći
da bi odgovor bio:

Ljudima su Dobre Osobe one koje im uvijek - DAVAJU!

Kada slušaš Dobre Osobe, 
tko je njima dobar?
Svatko!
Vrlo rijetko im je netko loš,
odnosno nikada nitko nije loš, 
jer će i u tom slučaju naći opravdanje
zbog kojeg je taj netko 
"jadan nije on kriv"
 ipak u suštini - dobar.

Revijalno promislite jeste li za nekog bogatog,
poslovno uspješnog,
razvikanog,
sređene vanjštine do 'afana',
sa svim pogodnostima dobrostojećeg života,

ili, 

za nekoga tko nije "otkinuo od usta" za VAS,
da vas je zabolila gesta,
rekli da je taaako DOBRA OSOBA?

I je li vam palo na pamet
kako ste vi uzvraćali primljenu nečiju dobrotu...

I smatrate li sebe Dobrim Osobama,
onako pošteno sagledavajući sebe kroz život?

Dobre osobe nesebično i bez očekivanja ikakvog uzvraćanja,
rekli bismo bezuvjetno 
kon-stan-tno cijeli svoj život DAJU,
i kada nemaju same,
a opet nekako uvijek imaju dovoljno da bi vam dali.

Toliko.
Vraćam se poslu.

*** 

Usput,nešto deseto...

prvi puta sam 
na svoj 'kantunal'
stavila vlastitu sliku.
Na kantunalu se obično drže slike onih 
koje želiš vidjeti po otvaranju i prije sklapanja očiju.

Promijenila sam sliku.

Stavila sam četverogodišnjakinju
koja mi je pola stoljeća bila nedovoljno važna,
jer se usputno podrazumijevala,
 a na to su me podsjetili drugi.
Govorim o slici, kao podsjetniku samoj sebi.
Ostali su u srcu, uvijek i zauvijek, tamo ih čuvam,
skupa s uspomenama,
koje mi svaki dan izviru sve više.



Klikni na pjesmicu koju mi je Dobra Osoba poslala:)

29. 06. 2020.

Ponedjeljak u mediteranskim uvjetima




Dok sam jela božanstven ručak
marokanskog stila,
razmišljala sam koliko me jutrošnja šetnja
usred mediteranske raskoši
osebujnih mirisa, boja, zvukova - preporodila.

Šetnja koja se odvila prije doručka,
šetnja koja je napravila raspored misli za cijelu sedmicu,
bez da manijakalno prevrće po obvezama,

više da preraspodijeli emocije,
s tima da one bolne odmakne sa strane,
one jake razblaži,
one nebitne, a ipak prisutne, obrazloži,
one nervozne ostavi bujnosti oko mene,
 da ih sunce rastali u podne,
a maestral onda rasprši kojekamo,
svakako daleko od mene.

Kada sam prirodi predala sve to,
a unijela svu njenu krasotu u sebe,
mogla sam se vratiti na doručak,
nasmiješena oko glave,
poskakujući u novim patikama,
čeznutljivo iščekujući miris dobre kave
i ostaloga...


Klikni na glazbenu pozadinu:











28. 06. 2020.

Iz moje pisaće mašine. I secesijska božanstvenost.



"Ako uhvatite sebe da zastanete na tren, da nešto uočite, promatrate, osjećate, čudite se nečemu ili divite, bez da s ikim nužno isto komentirate, onako ... samo za sebe to uradite – pa, vi postojite ! ! 

Svi koji nemaju vremena za takve 'gluposti, draga moja', izgubljeni su unaprijed, oni koji nikada neće primjećivati oblake, dječju željeznicu koja se vrti u krug, kišu na listovima, bubamaru na prstu, nevjerojatno duboke bore na licu starice koja čeka autobus, osjećaj rahle zemlje u šaci, ljubičasti kamen zlatnog prstena na uveloj ruci žene kod koje kupujete kupus, miris zapjenjenog mora nasuprot kavane u kojoj ste usidreni, uhvaćenu scenu igranog filma usred popodnevnih obveza, češljanje lutkice vaše curice koja se još uvijek igra s neelektronskim igračkama, titraj sreće jer mirišu pečeni kesteni, slušanje kako vrije voda, primijećen međusobni topli pogled ostarjelog para, zeleni okvir naočala medicnske sestre koja vam se uvijek nasmije, pjevanje lišeno sluha koje dopire do vas iz susjednog stana, podznačenje u šali prijatelja, eleganciju staklenog ukrasa na vašem klub stoliću, bla, bla, bla... srećom da su mi zasuzile oči zbog dinstanog luka, jer su ove večeri susjedi pristavili sutrašnji objed. Pogađam što će biti na njihovom stolu i ne ljutim se. Spuštam ekran i odlazim po svoj kakao prije večernjeg tuširanja."

***  

Očarala me ova vaza R. Laliquea iz cca 1924. godine.
Volim secesijsku umjetnost stakla. 
I Lalique dizajn. 

Sad se sjetih...
imam jednu ogrlicu s privjeskom 
u koji je umetnut Lalique mutni kristal, vrlo lijep,
koju mi je muž poklonio.
Rijetko je nosim, ne znam zašto... ili znam.
Neću o tome.

Neispavana sam i čujem kako me doziva kapljičasti mlaz tuša
i tamnoružičasta zategnuta posteljina,
u razračenoj udobnoj sobi,
dok čujem ćuka kako se ritmički glasa iz vrta.
Sjetila sam se kako znam ko me nasmijavao oponašajući ga...

Dijelim krasotu ove Laliquove vaze,
da vam nedjelja završi na lijep način.
Dijelim i muziku.
Dijelim i novi cocktail,
ali mi se oči sklapaju 
da ga uslikam...
i jedva ću se stići uvaliti u kadu,
nakon toga tonem u svoja četiri jastuka,
od toga dva s vitičastim poljskim cvijećem,
na koje će se osloniti moja teška pletenica 
a ja usnuti do zore.


via H E R E

Moj hit dana:

25. 06. 2020.

Cocktail uz večeru i jedna noć u Parizu



Ne tako davno 
kod mene je bio moj prijatelj.
Neplanirano je došao na kasniji ručak.
Na brzihen sam napravila taj objed,
umorna od posla,
ali neizmjerno sretna što ću ga vidjeti.

Ona osoba koja donese radost, ležernost, svjetski štih i ostalo sa sobom.
I više niste u hrvatskoj otežaloj stvarnosti,
jer ste oboje izvan tih kalupa.

Ja sam netko ko je puno bio po svijetu,
ne samo kao turista,
odnosno gotovo uopće ne turistički.

A on je osoba koja je apsolutno bjelosvjetska. Točka.

I priupitam tako ja njega
obrativši mu se iz kuhinje, 
što bi pio uz jelo,
nudeći mu vino, neku vodu ili mojito.
Muški glas mi dade kratak odgovor:
- Mojito.

Mene inače ništa na svijetu ne može iznenaditi,
a u to ništa, nažalost rekla bih, 
spada sve moguće.
No, kada se rijetko zadivim, 
onda se naježim od glave do pete,
čisto divljenja radi.
Možda i stoga
 što me vrlo rijetko do nitko 
nije sposoban, na moju žalost,
 iznenaditi,
pa kad se to desi - imam privatnu feštu u venama.

Na mali trenutak,
podignula sam pogled sa 'sun-dried tomatoes'
koje sam rezala,
samo sam se nasmijala 
i provirila iza zida,
prema salonu - u njega.

I zapravo, nisam ništa rekla.
Ne znam zašto sam komentare zadržala u sebi,
mada smo najbliskiji prijatelji,
samo sam ga gledala šutke,
a u sebi sam bila oduševljena 
što me podsjetio na SVIJET,
i na stotine ručkova i večera,
čak i doručka na dekadentnoj lokaciji 
na kojoj je to vrlo normalno,
gdje se, eto tako, jer je gušt,
uz ozbiljan obrok,
jednostavno pije cockatil...
recimo.

Ono kada ti se ne pije vino
i kada zrnce zabave uneseš sam sebi,
jer ti se hoće!

Promislila sam kako obožavam njegovu svjetskost,
zahvalna što ga imam u životu, 
među malobrojnim ljudima
koji su prerasli kalupe
koji se tradicijski valjda
uporno 'meću' oko nas 
strogo, stežući nas u uvriježenost
koja se neće razlikovati od susjeda.
I pripremila dva mojita za nas dvoje.

***

Danas sam napravila sebi cocktail 
od lubenice, votke, soka limete, leda, metvice, 
izostavivši malo javorovog sirupa ili meda, 
koji dođe unutra, 
ne zato što ga nemam, 
nego mi nije trebalo slatko,
nego ledeno ljetno piće 
uz moj kasni ručak.




Kasni ručak,
 kao dinner at 6pm,
vrlo običan,
 a ukusan do besvijesti.

Dok se skuhaju 'al dente' špageti broj 5,
u tavi se na maslacu 
meki dijelovi šparoga,
provrte sa sitnim crvenim lukom,
malo sitnog češnjaka,
doda bijelog vina (najbolje Sauvignon Blanc),
(umjesto vina bi mogao i Vermut, koji je bolji ako se odlučite na verziju sa risottom)
korice od limuna,
soka od limuna,
krupne soli,
tog trena mljevenog crnog papra,
prstohvat peperoncina,
izostavila sam malo gustog vrhnja najveće masnoće 
koji također dođe unutra.
Špageti se istog trena ubace u šparoge,
najsitnijeg peršina baci iz zraka,
može se posuti parmezanom
i ne mora,
pa se uživa!
Ma, kakav restoran...:)

* nisam marila za slike, pa su bezvezne, no nebitno 



***

Asocijacije su se poigrale u mojoj glavi 
očigledno,
kasnije uz kavu,
pa se sjetih 
sumraka u Parizu.

Ni tamo nisam bila turistički, nego - poslovno.
Bolje reći poslovna pratnja vrlo važnom posjetu
na visokom nivou.
Tako da nisam razgledavala uobičajeno turistički,
ali sam doživjela sve što se treba osjetiti
kako bi se grad osjetio 
do srži.

Izdvajam samo tri lokacije,
na kojima sam bila.

Vrlo zanimljive.

PRVA lokacija je ona kojom ja tada koračao Sarkozy.
I ja:)
Vrh i velika čast za nekoga moje struke.
Vrijedi razgledati fotografije.
Klikni - O V D J E 

DRUGA lokacija je uključila ručak 
na najvišem nivou IKADA,
u prostoriji kraljevskog izgleda
s vrhunskim gostima
i slugama u bijelim rukavicama,
koji su nečujno ulazili s pladnjevima divota.
A, odvijala se, u posebnoj prostoriji,
na lokaciji, klikni - OVDJE

TREĆA lokacija je hotel,
odnosno restoran s vrhunskom hranom,
'Michelin - starred restaurant'
u kojemu muškarac dobije 'menu' s cijenama,
a ženska pratnja istog izgleda 'menu',
ali BEZ cijena.
Gdje je i koji je, klikni - OVDJE

Nakon te večere 
u društvu samo mog muža,
izašavši iz restorana
na Avenue des Champs-Elysees,
on mi je - SPASIO ŽIVOT!
Doslovce.
Bilo bi to spektakularno mjesto za dovršiti život:)))
Zadnji me tren zgrabio i bacio dovoljno daleko 
od manijakalno jurećeg automobila.

Zapjevaj sottovoce:)

Nevjerojatno je da sam također s istim mužem, 
još jednom umalo poginula,
a nije me on s predumišljajem ubijao, štoviše, čuvao me:)
Naime, u Berlinu smo skoro poginuli oboje,
vozeći se rikšom iz zafrkancije,
s posla na posao, 
odnosno s posla na ručak tada,
i skoro skončali zbog jureće budale 
koja je izgubila kontrolu nad svojim vozilom.

Uh, dobro je da sam se razvela... hahahah.
Malo šale za kraj ovog dijela posta,
a prije divnih pariških krovova,
za vašu dušu
i kraj četvrtka,
dana u tjednu
koji je - moj.

Budite pozdravljeni,
želim vam divotnu večer!


Klikni na muzičku pozadinu:













23. 06. 2020.

"Netko tko ima dovoljno hrabrosti da nepovratno investira u nepoznate osobe".



Ono kad ti je teško, 
teško, 
teško, 
nepodnošljivo teško,
jer se taloži jedno na drugo mjeeesecima,
naravno govorim o privatnom životu,
jer sve drugo je nebitno, prolazno 
i odgovornost je drugih,

pa se onda jedno jutro probudiš
i shvatiš da se sva te težina fino 
sama među sobom - anulirala.

Odbaciš 'lancun' sa sebe, 
otapkaš do prozora,
raskriliš grilje
i pustiš ljeto da uđe u tebe,
okreneš novu stranicu života
i odeš na doručak u salon,
 s osmijehom.

Mediteranski život ima puno pogodnosti.
Jedna od njih je što uspješno briše 
sve toksično 
nakupljeno u nama,
svrstava brzinski svakoga u svoju kategoriju,
da ne bude nereda u scenariju,
pritisne umjesto tebe tipku "delete",

ozdravi te, 
stavi ti osmijeh ispod maske, 
preko koje curi znoj,
ali boli te 'uvo' za kapljice,
bitno da nisu od 'masla na glavi',
na tome ne zavidim onima kojima se to dešava,

smiješ se u sebi punom snagom ilitiga 'tutta forza',
raduješ životu,
smišljajući nove životne staze 
koje će te odvesti tamo gdje ti je mjesto.

Naša 'croisette' je bila prazna,
pa sam uživala 
širinu, plavilo, miris, 
znajući da sam na dobrom putu
za blistavost koja se prosipa ispred mene,
bolje od crvenog tepiha,
a s potpunim mirom u duši,
hrabro odlučivši zakoračiti
 novom stazom.

Parkirala sam u ulici u kojoj sam 
jedno vrijeme 
živjela presretan život,
bacila oko na balkone pune cvijeća,
na kojima sada sjedi jedna naša glumica.
Nije mi se steglo u srcu,
nego me ozarila pomisao
na sve sretno iz mog života,
a još uvijek ima mjesta 
i da nadmašim dosadašnje.
Nije li to optimistična budućnost!?!
- Jeeeee! - uskliknem bez obzira ako se netko u dometu decibela zatekne.


Klikni na muzičku pozadinu:)


***
Ovaj me park uvijek podsjeti na Monte Carlo,
gdje smo jednom i obiteljski svi skupa ljetovali,
s bazenom na vrhu kuće
i zavidnim pogledom,

opet jedna od zgodnih uspomena,
usput... mislim kako su se djeca od onda ... 
well... osamostalila... 

Da ponovim jednu rečenicu 
o majkama 
iz knjige "Žene ne plaču"
portuglaske spisateljice Rite Ferro,
koju bi trebale zapamtiti sve majke

"Netko tko ima dovoljno hrabrosti da nepovratno investira u nepoznate osobe".



***

Jer možda dobijete ideju za sutrašnji ili večerašnji obrok 
na vašim balkonima,
koji će sličiti na objedovanje 
u cockpitu kakve jahte 
koja se ljuljuška pod ljetnim nebom:


Pileća krilca premazana medom, češnjakom, šarenim paprom, peperoncinima,
pečena u pećnici s cvjetovima brokule,
poprskano sve maslinovim uljem.

Ledena  lubenica na kockice,
s malo tučenog vrhnja na vrhu,
prstohvatom kandiranog voća
i listićimam paprene metvice
s kuhinjskog prozora.

Naziv rezerviran samo za ovo podneblje: 
'žbativeno jaje' ,
zadnji put sam 'žbativala' jednom od moje 'dice',
sada sebi jer se 'kokolavam'
kao da sam sama sebi najbolja mama na svijetu,
isključivo iz razloga što je došlo 
moje vrijeme,
a i prepuna sam ljubavi - pa je dajem sebi,
s obzirom da nema nikoga oko mene
da udijelim istu.
Novost mi je, ali učim se:)

Nakon popodnevne kave,
ledeno sezonsko voće,
na balkonu.

link within

Related Posts with Thumbnails