Modiglianijeva me životna priča uvijek rastuži, ali njegova vrhunska djela, odnosno portreti, znače mi nešto posebno i to još iz doba vrlo ranog djetinjstva. Jedna njegova reprodukcija nalazila se u kući u kojoj sam živjela svoje prve godine. Prilično se jasno sjećam svojih razmišljanja dok sam sebi pokušavala protumačiti izduljeno lice žene koja me gledala sa slike, čudnovato uskih usana. Nalazila sam da nije ružna, iako je bila drugačija od sviju koji su me okruživali i djelovala je smirujuće na mene, privlačno, blisko. Imala je zelenu haljinu. Imala je smeđu kosu. Oči možda i nije... Po položaju spuštenih ramena bila sam zaključila da je mirna, blaga i dobra, da je osoba 'koja nikada ne bi vikala na mene'. Rastapam se nad njegovim slikama i svaki put ponovno osjetim onaj isti spokoj kao u doba dok mi je kosa bila spletena u kečke.
Danas sam bila u bolnici posjetiti oca nakon nestrašne operacije, no ipak operacijeeee i sneveselila me atmosfera koja vlada na slabo opremljenim odjelima, gdje vladaju nervozne, agresivne, ljutite sestre.
Što se desi tim ženama koje sebe odluče obučiti za to važno i humano zanimanje, a onda se neopazice preobraze u žestoke ravnateljice kaznionice, bešćutne čuvarice zatvora, hladne direktorice umobolnice gdje je nužna odrješitost..!?!
Trebam li sutra odnijeti nekoliko vrećica od 20 dag kave, bombonijeru, liker i 'tutnuti' im to pod lažnom gestom 'mali znak pažnje' kako bi 'bacili oko' na oca koji ne može ustati!?! Možda mu onda daju piti...
Sramota me nositi te 'znakove pažnje', tri puta sam to napravila i nekoliko dana se oporavljala od ponižavajuće geste. Procijeniti ću to sutra. Listajući u glavi izduljene, lijepe, smirene face Modiglianijevih žena, nastojim utonuti u san...što želim i vama, moji dragi posjetitelji salona.
Tata kaže da ja izgledam kao Modiglianijev portret. Nisam sigurna da je to kompliment :P
OdgovoriIzbrišiS obzirom da ja poznam Tatu, tipično mi je da je imao dotičnu asocijaciju, koja me btw nasmijala... Ipak, znam i kako ti izgledaš i tvoje fino usko lice i dugi vrat su ga asocirali na sofisticiranost Modijevih portreta, međutim omakla mu se činjenica da tvoje izrazito putene, pune usne nema nijedna od slikanih dama:)))! Tata ti je, svakako, dao kompliment! A ja ga potvrđujem.
OdgovoriIzbrišiStrasno je i zaslosno sto se sve dogada po nasim bolnicama, a jos strasnije kada ljudi postaju brojke, pacijent u sobi broj 2. pored prozora te zove!!!!AAAA poludim kada to cujem, salzem se s tobom da bi to trebalo biti jedno humano zanimanje, ali nazalost postalo je sve samo ne to ;-( Kava i bombonjera nazalost znaju raditi cuda, a na spomen plave koverte me hvata osip.Pozdrav tati i zelim mu sto brzi oporavak,a i tebi saljem jednu pusu.
OdgovoriIzbrišiTek kada imaš aktivnu relaciju s bolnicom kod nas, zgroziš se i iznenadiš neugodno...
OdgovoriIzbrišiPuno ti hvala na pozdravima,
veliki poljubac tebi!!!
Istina Rea, tek kad zades u one sobe postanes svjestan uzasa...izvana ne izgleda toliko strasno, a prestrasno je...u svakom slucaju nek se tata drzi i pobjegne sto prije tim mrkim zenetinama...
OdgovoriIzbrišiHej, Anonimna, hvala!
OdgovoriIzbrišiOtac je, zapravo, Mr Big, pa odolijeva ženetinama, rekla bih da se više smrznem ja...barem je mene izvikalo kad sam pitala kad će pacijetn moći uzimati tekućinu... Drznula sam se nešto priupitati!