31. 05. 2010.

miris Afrike



Ah. Danas je padala kiša. Voćke su se njihale. Njihala sam se i ja od niskog tlaka. Odgovaraju mi kišni dani, ali ovaj današnji mi je prošao sav natrpan kojekakvim stvarima koje su me onda dodatno zbunile.
Vučem repove stresa od jednog razdoblja koje je završilo. Svjesna sam toga, pa se ne nerviram suviše, nego dopuštam vremenu da polako izliže repove vucaranjem i da onda sami otpadnu, nestanu.
Stres je vrlo moderna riječ. Nema čovjeka koji je ne upotrijebi svako toliko. Nekada samo kao opravdanje, nekada kao ispriku, zbog trenda ili... 'nako.
Znakovi stresa su različiti, od otpadanja kose, boli želuca, napada panike, nesanice, do manje poznatih koji mene nekada obuzmu i nisu uobičajeni - osjetim zavist prema životu časnih sestara ili misionarki u Africi. To je moja privatna potraga za mirom.
Nisam neki tip koji bi se zaredio, ali u tim trenucima kada me tišina, mirnoća, red i rad unutar debelih smostanskih zidova vabe, najrađe bi zašla k njima. Odšetam do Lovreta, pa iza staračkog doma povirim u uređeni vrt, gledam u njihove čiste prozore, nasmiješim se spretnoj vožnji auta kojim vješto upravljaju stanovnice. Ne mogu odvojiti pogled od bijele tihe kamene zgrade, jer osjećam tu mirnoću i iza ograde uz koju prolazim vrlo sporo, ali bez zaustavljanja kako me ne bi netko prijavio da remetim mir. I kad prođem dalje, malu dozu smirenosti ponesem utajno sa sobom.
Ako se stres ne manifestira kroz te čudnovate misli, osjetim zov Afrike, jadna ti sam... Slika misionarki koje ne troše vrijeme na frizure, shoppinge, kombinacije garderobe, depilaciju i masažu, nego se u ranu zoru operu, obuku komodne sandale i zamotaju se u svoju bijelu 'uniformu', vjerojatno bez da na lice nanesu ikakav faktor protiv UV zraka i svakako bez upotrebe pegle za kosu, pa onda cijeli dan nesebično pomažu onima kojima je ta pomoć potrebna. I lijepe su. Viđala sam ih po aerodromima, divne su...to dobrota čini.


Ne perem kameni pod tihog i dugog samostanskog hodnika, niti ljuljam bolesno dijete u Africi, nego sam doma, malko pokislog raspoloženja od južine...ali imam malu privatnu igru s raznoraznim asocijacijama koje mi dobro čine. Tema - Afrika...ipak. Izglednija je od samostana. 

30. 05. 2010.

vikendi za pamćenje

(Under the Tuscan Sun)

Volim ljude. Volim vikende. Volim druženja. Danas sam imala na ručku punu kuću divnih, mladih ljudi. Naši potomci često pozovu svoje prijatelje doma, nekad i na više dana, ako smo na ladanjima u Dingaču. Odlično se zabavimo, nasmijemo njihovom zezanju i genijalnom raspoloženju. Nisu isključene ni društvene igre, otkako su stasali u mlade ljude i prestali biti zatupljeni pubertetski primjerci.
Srećom i Muž voli takve 'šušure', preuzima roštiljanje s osmijehom i prihvaća šale koje pršte naokolo.

Ova 'mlada' gostovanja dođu kao neka vrsta zamjene onim finim vikendima kada su gosti bili pozivani u lov na lisice, na tenis, na otkačene i maštovite večere za koje su se presvlačili, na popodnevne ženske šetnje i muško čavrljanje uz konjak, zajedničke piknike na obližnji brežuljak i pijuckanje aperitiva na tratini u sumrak... Danas gledamo goste preko vikenda u jednoj od ovih varijanti isključivo u filmovima.
Nedostaje vremena, novca, želje, mašte, ali i skroz besplatne volje da se promijeni nešto u moderniziranoj svakodnevnici u kojoj nas zabavljaju raznorazni mediji, upravo zbog toga što se ljudi koji nisu rodbina, međusobno, u privatnoj varijanti, sve manje druže. A druženja se, na ovim područjima gdje živimo, uglavnom svode na okupljanja uz naporne dječje rođendane koji se događaju u unajmljenom prostoru, vjenčanja, poneke važnije godišnjice, pričesti i krizme koje su dovedene po broju uzvanika i skupoći na nivo svadbe balkanskog tipa, dok eventualne kućne posjete su isključivo popodnevne kave i to kod onoga koji dopušta pušenje inače nisu privlačne ili su u pitanju rijetke večere koje traju do jutra, kad su se već dogodile...
Ljudima nedostaje, barem nekima - druženja. Meni je žao da su promjene u socijaliziranju ljudi išle tim smjerom. Krivim. Samouništavajućim.
Još sam jedino vidjela da se dijaspora okuplja na kojekakvih piknicima koji onda traju po čitav dan...
Ne mislim da je potrebno imati golemu ladanjsku kuću s teniskim terenom, bazenom u obliku bubrega, pokošenom tratinom nad padinom iznad mora, šumu s lisicama, jarebicama i fazanima, gostinjskih soba kao u Gosford Parku, sobu sa stolom za stolni tenis kao u 'Match Pointu', uigranu pouzdanu poslugu, te godišnja primanja u visini Rajića Luke, da bi se organizirala suvisla i interesantna druženja preko vikenda koji su jedini time out od naporne poslovne svakodnevnice i briga. Druženja koja bi povratila vještinu relaksiranja, razgovaranja, uživanja.
Za sada je popularna zabava ako nam se organizrano servira putem nekog medija ili javnog događaja ili plaćenog utroška vremena u restoranu ili klubu, a koju mi pasivno dočekujemo i odrađujemo s poluodsutnom pažnjom, imajući pri tome kućni budžet koji to može uopće podnijeti.
Znam da su ljudi umorni od posla i zarađivanja, odgoja djece, problema koje nam donosi život i organizacije koja uključuje oprano rublje, očišćenu kuću, nužan domaći spa tretman...ali, otuđujemo se jedni od drugih brzinski i sve više. Neopazice depresija postaje visoko rangirana na ljestvicama top lista bolesti današnjice. Nezadovoljstva rješavaju instant zadovoljstva nemoralnog tipa. Djeca stasaju u mrgude koji ne znaju komunicirati, čemu se onda čudom čudimo. Živote odrađujemo, a jedino što se broji i što pamtimo kao aktivnost su trenuci s radnog mjesta gdje najviše vremena provodimo - svjesni.
Ljudi postaju tromi. Šale rijetke i priproste. Primitivno odvajanje izlazaka na 'muške i ženske' neminovno iznikne iz muškog nalaženja na sportskom događanju (koji slučajno ne prenosi TV) i iz nastojanja da se preslika žensko druženje po principu Sex and the City. Nitko ne ide u šetnje, jer je to demode. U crkvi se obitelji ne nalaze. Čajanka nema, igranka isto. Pleše se samo na vjenčanju. Tko ima para za restoran danas!?! Kazalište pohode malobrojni. Kina nam ne trebaju u doba DVD-a. Što to znači piknik, sinko moj!?! Klubovi su kod nas rezervirani za pripite potomke. Jedino što svi imamo nešto zajedničko i u tome smo vrlo slični - buljimo u istom smjeru - u ekrane prekrasnih velikih elegantnih televizora, jer to je jedini i glavni prozor u svijet...zabava na dohvat ruke.

muzika uz koju glasno pjevam dok spremam ručak za mlado društvo koje se okuplja u našem domu danas

di sole e d'azzurro

divni kiflići



Nedjelja je pravo vrijeme da poslužite domaće kifliće od kojih miriše cijela kuća, a zadovoljni gosti ne mogu prestati posezati za njima, na vašu sreću. 
Sve one vrle domaćice koje su toliko okretne da stignu i prošetati najnoviji model naočala za sunce u nedjeljno jutro i organizirati da obiteljski ručak bude ukusan i spreman kada ukućani počnu zapomagati od gladi, ali i iznijeti na trpezu bakine kolačiće kojima se teško odoli, bez da izgube na vlastitom elanu, vedrini i ljupkosti, nesebično poklanjam ovaj recept.


Treba vam:


40 dag brašna
1 margarin
1 vrhnje (ono masnije)
1 prašak za pecivo
mrvicu soli
malo šećera ('odokativno')


Od ovih sastojaka učinit ćete glatko tijesto i ostaviti u frižideru 1 sat, pokriveno.
Za to vrijeme dovršit ćete na miru svoju kavu ili ćete oprati kosu i dovesti je u oblik frizure koja će zadovoljiti poglede svih koje ćete sresti u šetnji, a vama je to recimo bitno ili ćete dovršiti ručak skoro do kraja kako biste mogli neopterećeno izaći u šetnju...
Nakon sat vremena, divno i glatko tijesto podijelite u 6 pogačica. Razvaljajte pogačicu 'u okruglo', srednje tanko, ne previše. Ne bojim se sposobnosti vaše procjene, osjetit ćete već i sami koliko treba. 
Krug podijelite na 8 trokuta.
Na vrh, dakle na uži dio svakog trokuta stavite marmeladu (od marelice je izvanredna, ali i nešto alla šipak nije loše. Ja sam na slici koristila moju domaću od mandarina).
Nakon što ste na vrh svakog od 8 dobivenih trokuta stavili marmeladu, savijte 'trokut' prema širem kraju, a potom savijte krajeve da dobijete doista ljupki kiflić!
Vama i računanje ide fenomenalno, pa je od početka kristalno jasno da ako ste svaku od 6 pogačica podijelili u 8 trokuta, dobit ćete ukupno 48 kiflića - što je prilično izdašna hrpica. 
Kifliće slažete u pleh, još je bolje (od mašćenja i brašnjenja) položiti ih na papir za pečenje!
Pecite ih na 200C, u prethodno zagrijanu pećnicu, a kad dobiju finu rumenu boju - gotovi su! Budite u blizini,odustanite od telefoniranja ili FB-a, ne treba im puno vremena da budu gotovi.
Na jedan papir za pečenje ili veliki tanjur ili tacnu stavite šećera u prahu, u koji ćete onako vruće kifliće uvaljati sa svih strana.
Preostaje samo da ih složite za serviranje.
Ništa ovo nije komplicirano za napraviti, čak ako i zvuči ovako ispisano...............

28. 05. 2010.

u mom domu njeguje se muževan, jedinstveni stil Rip Kirbya

Jasno da se sjećate šarmantnog Rip Kirbya!?!






E pa, najprije je Muž preuzeo stil privatnog detektiva Rip Kirbya...




...onda su doma održane lekcije iz pušenja lule, koje je Sin zatražio...







I tako se rodio novi Rip...
                       Doduše batlera Desmonda nigdje ne vidim oko sebe...

treba vam navala adrenalina kako biste se ponovno osjetili živima?

Harley-Davidson® CVO Fat Bob®
Breathtaking styling with Screamin' Eagle power, accessories & attitude.
Check it out at Harley-Davidson® CVO Fat Bob®
Što bi vas baš dobro razdrmalo i trgnulo iz učmalosti u koju ste neopazice upali, a da nema nikakve veze s vašim životom!?! Barem odsanjajmo jednu dugu vožnju kroz pejzaž iz Thelme & Louise, u kojoj ne postoji niti jedan element iz poznate nam svakodnevnice!
Umjesto nerviranja na radnom mjestu, zavalite se udobno u stolici, zbacite cipele ispod stola, protegnite prste, zatvorite oči i zamislite, osjetite taj osjećaj slobode za vrijeme predložene vožnje!
Ako se dobro koncentrirate, nemojte glasno vrisnuti. Dozvoljen je samo duboki uzdah koji neće privući pažnju. Preporučljivo je umetnuti slušalice iPoda u uši. Odgovara vam muzička pozadina?
Nakon svega par minuta, vratite se iz Arizone, pogledajte opet poznatu okolinu, navucite cipele, uspravite se i prihvatite se posla s novim elanom koji u sebi sadrži trag nestašnosti i zrnce ludosti koji je zaostao od vožnje u vama - otud vam mangupski osmijeh koji ljubomorno zainteresira standardnog kolegu...

27. 05. 2010.

za 'anonimnu osobu' koja je zatražila večernju varijantu mog osvježenja

Havana-Club - The real cuban rum: Cocktails recipes  - kliknite i spravite večeras sebi dooobar Mojito!


Mojito, koktel od bijelog kubanskog ruma, soka limete, svježe mente, šećera šećerne trske, soda vode i leda, pojavio se na Kubi između 1910.- 1920. godine. Ime koktela je kombinacija riječi vlažan - mojadito i imena kulinarskog umaka - mojo , kao vjerojatno najbolja asocijacija na okus ovog koktela!

Navodno je lokal "La Bodeguita del Medio" u Havani mjesto gdje je nastao originalni recept i to po svoj prilici negdje oko 1946 godine.

Za popularnost ovog koktela vezujemo Ernesta Hemingwaya.
U večernjim satima, iznesite netom pripremljene koktele na svoj gradski balkon kakav takav - kakav se već zatekao, žene navucite na se nešto lepršavo, muškarci laneno, s obaveznom Cohiba Behike cigarom u ruci i napravite sebi divnu večer, a možete i zaplesati sasvim opušteno:
 http://www.youtube.com/watch?v=4akSx56VfRo&feature=related  - kliknite!!!

upravo sam oprala voće, poslužite se


ne zaboravljajući koliko je dobro kroz jutro baciti se na voćke, pa tako sve do podne. Osim što blagotvorno djeluje na zdravlje, možda malo i ublaži tegobe koje teška južina donosi sa sobom, zato jer barem podsjeća na zdravo ljetno vrijeme i buricu koja bistri horizont i naše glave i omogućava disanje punim plućima.
Danas će u ovim krajevima gdje nervozno struji južni vjetar, izuzetno dobro doći posjeta boudoiru, kamo ćemo zaći po okrepljujuće i smirujuće minute. Razdoblje tog instant - mirovanja (osamljivanje) upravo je vitalni dio života!
Kako je danas pretposljednji radni dan ovog tjedna, onima koji rade, ukazalo se svjetlo na kraju tunela, vjerujem.
I nama, koji ne radimo, ČETVRTAK je jedan sasvim dobar dan. A i 'Gloria' stiže na kioske, kako bismo bili dobro obaviješteni da li se brak Duggan - Barbieri doista raspada, je li se Alex Grdić udebljala, jesu li naši 'celebovi' nabavili ljetne verzije ogromnih dizajnerskih torba koje jadni moraju tegliti preko nejake desne podlaktice, nanovo i nanovo se uvjeriti u bračnu sreću para Veljača Popović Volarić Ić i ostale vrlo važne stvari bez kojih ne možemo živjeti...priznajmo.
Dobro zvuči ČETVRTAK, puna su usta slova koja kotrljaju pri izgovaranju ovog naziva, a i mali mamurluk već izaziva nevolje u jasnom izgovoru 'četvrtka'...dakle, jedan pravi, zvučni naziv.
Žao mi je jedino skupine radnih ljudi, kojima završavanjem radnog tjedna, vidno opada enutzijazam, isnpiracija, veselje. A ima ih...
Razumijem ja njih, ali jako su žalosna grupacija, koja bi možda mogla započeti s razmišljanjem o uvođenju neke drastičnije promjene u svoj život. To su ljudi u svojoj nesređenoj fazi, pobrkanih misli, pod većim stresom od uobičajenog stresa 'normalnog' poslovnog čovjeka. Tužni ljudi koji brižljivo skrivaju taj svoj segment, za koji misle da im samo može pokvariti image...što je netočno, jer daleko je složenije od vanjskog dojma. 
Oni žive svoju melodramu na pogrešnim osnovama. Svim pripadnicima ove skupine, koji nemaju sretan, ni zadovoljavajući privatni život, pa osjećaju pravu muku kada nadolazi taj prokleti vikend, želim što skorije bistrenje, poduzimanje, 'ozdravljenje', jer zaslužili su biti - kompletni!
A, sada to nisu. 
Nisu dok se jedino kroz radni tjedan osjećaju odlično, vrijedno, ispunjeno, puni elana, sretni.
Sve dok su im vikendi otužni, naporni, u tupilu ili namjernom nastojanju da pobude u sebi nekakav osjećaj radosti igrajući se s djecom koji ih nerviraju ili pokušavajući barem konverzirati s partnerom 'odrađujući' i taj dio i tajno iščekujući opet famozni ponedjeljak kada će se s guštom srediti od glave do pete i blistati u svojoj punini na radnim mjestima gdje im "tako nekako sve ide od ruke".
Treba pokušati spoznati sebe, svoje želje i potisnuti naslijeđa koja tako fino vučemo iz djetinjstva, kada smo pogrešno shvatili da treba zadovoljavati društvena očekivanja koja kategoriziramo po pravilima koja su nam prezentirali oni koji su nas odgajali. Zvuči čak jednostavno...
Dobro, dobro...i meni je južina...stat ću. Samo sam malo fiozofirala uz kavu.

26. 05. 2010.

vaš salon je već okupiran ukućanima i u potrazi ste za mjestom koje će biti vaš boudoir!?!


Predlažem da to bude vaša kupaona.  To više nikako nije mjesto gdje se samo brzinski tuširamo umjesto da se kupamo, jer ćemo u doba recesije tuširanjem potrošiti manje od 38 l tople vode, u odnosu na 57 - 95 litara potrebnih za punjenje kade.
To svakako više nije samo mjesto gdje odvajamo bijelu od šarene robe, kako bi je, recesijski osviješteni navečer, kada je jeftinija tarifa struje na snazi, oprali u perilici.
To nije samo mjesto koje redovito peremo sredstvima jakih mirisa, pokušavajući u inat muškim ukućanima svakodnevno održavati zavidnu higijenu.
To nije mjesto gdje dulje boravimo ujutro, pokušavajući od pospane i umorne face svakako napraviti ugodnu fasadu prije odlaska na posao (uvijek kao da su nam 'oni na poslu' važniji), a niti prostor koji nam je zadnja postaja prije odlaska na spavanje, kada već polusneni lelujamo sabirući nejasno događanja dana i letimično provjeravajući sutrašnje zadatke.


Po novome, vjerojatno ste već pretvorili običnu kupaonu u osobni - spa!?
Ipak...ona čak može imati i dodatnu i to spasonosnu namjenu:
upravo taj prostor je idealan za boudoir ilitiga sobu za durenje, koja je svima prijeko potrebna, samo se pravimo da ne pridajemo toj potrebi važnost, jer navodno ima kudikamo važnijih stvari od te trivijalnosti.
Ja sam zagovornik boudoira! To je jasno...
Prije zadnje strepenice kojom odlazimo na oporavak od stresa kod stručne osobe, lijepo je pokušati se sjetiti sebe i odvojiti malko vremena za - pauzu od svakodnevnice.
Postići se može puno, vjerujte mi na riječ... Osim što se spušteni kutovi usana podignu i preoblikuju facu u simpatičnu, te nestanu pesimistički bljeskovi,
odmor od svakodnevnice i malo mira od naših najmilijih donosi - spas.
Onog trena kada se povučete u svoj boudoir, svijet i zvukovi izvan njega (dječja svađa, prijenos utakmice na sav glas ili zvocanje i dosadno nabrajanje neizvršenih zadataka od strane vaše supruge, bas koji bubnja iz sobe vašeg sina, zvonjava telefona, mobitela, igrica) -
PRE-STA-JE!
Kao u bajci, svučete svoju kožu majke, dobrog supruga, umorne domaćice, uspješnog poslovnog čovjeka, obične žene iz naroda, milog susjeda, zaposlenice s nedostatnom plaćom, brižnog sina, kćeri spremne na pomoć i sve prestaje biti važnije od vas samih!
Odbacite i uznemiravajuće misli, svako planiranje, računanje, smišljanje...poništite sve to. Počinju vaši trenuci.
Naravno, ako imate samo jednu kupaonu, provjerite da su se svi izredali naposredno pred vaš ulazak onamo.
Tranzistor je mali trik koji ugodno izolira vanjske zvukove i zadržava ih vani. Jednostavniji je za osjećaj pokretnosti od umetanja slušalica u uši...
Zadržavanje u boudoiru ne mora biti dugo, ne mora biti uvijek isto, nije ničim zadano.
U svom novom utočištu možete meditirati, jednostavno razmišljati, sjediti i piljiti u prazno, slušati muziku ili vijesti, čitati nešto, pjevušiti i čupkati obrve ako ste žena, gledati se u ogledalo ili samo uroniti u opuštajuću kupku za koju inače nemate vremena dok pratite moderan ritam života, pronaći smirenje nakon svađanja s partnerom, ispuhavati malodušnosti, kao i ženske histerije u vrijeme PMS-a, olakšati opterećujuću brigu oko potomaka, a možete i započeti gradnju nakon rušenja svijeta zbog ružnih događanja...nebitno je što se radi, bitno je da se ne radi za drugoga, nego samo za sebe.
To je jedna vsrsta male osobne predstave.
I zato kad god se poželite 'skulirati', utajno izdvojiti, razmisliti, posložiti misli, kvalitetno se isplakati, opustiti, tren sažaliti nad samim sobom, smiriti doživljaje...odšetajte nehajno do svog salona za durenje, odnosno kuapone koja to prestaje biti i postaje vaš osobni hram! 


Barem probajte...


(na slikama detalji iz moje kuapone)

vrijeme je za kavu

Znam da se pitate što li radim,
pa računajući na salonske goste koji rado svrate,
kratko vas pozdravljam u ovo divno, mirno, predljetno popodne
i nudim vas kavom i jagodama sa šlagom.
(slikano u mom domu)

25. 05. 2010.

popodne u doba limuna

(na slikama: prizori s moje terase, danas popodne)

Iskoristite domaće, neprskane limune koje ovih dana dobijete od ljubaznog rođaka, susjeda ili ih sami uberete na vlastitom imanju. Toliko je zdrav da zahvaljujući njemu sigurno nećete dobiti skorbut...savjetovali bi vas antički pomorci. Osim toga 100g limuna pokriva 71% dnevne potrebe vitamina C za odraslu osobu i 7% dnevne potrebe kalija, 1% kalcija i 9% magnezija.
Poradite na svom zdravlju i zadivite nenadane popodnevne žedne goste, tako što ćete u bokal uliti hladnu vodu, kockice leda, netom ubranu mentu koja raste na balkonu i narezani mirisni limun...recimo.
Za goste koji dođu s kiselim osmijehom, možete dodati i 1 žlicu šećera.

Rein 'lemon pie'

(na slici: lemon pie iz moje kuhinje)

KROSTATA


22 dag brašna
12 dag margarina
7,5 dag šećera
1/2 žličice praška za pecivo
2 žumanjca (bjelanjce istuci u snijeg i staviti sa strane za 'finish')
1.5 žlica mlijeka
Tijesto izradi i prstima ga raširi u formu od torte namašćenu i pobrašnjenu, pa ispeci na 200 C dok porumeni... samo!!!! (15ak, 20 minuta).


KREMA


4 žlice brašna
sok i korica od 2 limuna
2 čaše šećera
2 čaše vode
4 jaja
Kuhati da postane kao želatina i skoro hladno, mazati na tortu!
A, onda na kremu stavi snijeg od bjelanjaca i vrati na par minuta u pećnicu da vrhovi bjelanjca samo porumene!!!!
Dobro ohladi tortu!
IZUZETNO je ukusna!!!


(Napomena: Ova krema je MOJA posebnost. Oni koji vole američki Jello od limuna za pite, iznenadit će se kada probaju domaći Jello.)

e ovo ja zovem dobrom reklamom. a?




Vodeći računa o dobrom raspoloženju naše premijerke, iskreirala sam svoju reklamu za Dingač.
Za udarnu fotografiju odabrala sam mušku osobu, a ne žensku, kako bi se pripadnice nježnijeg spola odmorile od svojevrsne 'eksploatacije' u svrhu privlačenja klijentele.
Mladi muškarac nije model, već pravi pravcati mještanin, sin lijepe Njemice i zgodnog vinara čiji brak skladno traje godinama.
Nije gol, već odjeven i to na dalamtinski način, kud ćeš prikladnije!?!
Osobno sam ga uslikala za vrijeme 'fešte' gdje je on nastupao u muškoj klapi, jer čovjek i pjeva i tradicionalno galebari i pristojan je i ljubazan i vozi prekrasan i vrlo poseban motor i svojski pomaže roditeljima vodeći unosan obiteljski posao.
O slikama lokalnih slastica, vina i samog mjesta ne treba pobliže, tu vam je sve jasno k'o dan, vjerujem...

ljeta u Dingaču

Prijedlog za muzicku pozadinu:
http://www.youtube.com/watch?v=WiCc9PokR7Q ili
http://www.youtube.com/watch?v=Jld4lDRcTO8 ili
http://www.youtube.com/watch?v=M2IUTtxdHXU&feature=related .



...dakle, ovo je Dingac, mjesto gdje, na samoj plazi u ubavoj kucici, ljetujem. Mjesto koje ostavlja bez daha, zadnja oaza potpune divljine koja mi pruza odmor koji u svemu neodoljivo podsjeca na Nerudin u filmu 'Il postino'.


Iz Potomja, sela koji je na vrhu brda i koji izgleda kao Provansa, neobradjenim tunelom u kojem moze odjednom proci samo jedan automobil, na drugoj vas strani doceka bljestavilo pucine koja se pruza prema Italiji.


Dingac lezi duboko dolje, nad zapjenjenim sikama tirkiznog mora, najtirkiznijeg na Jadranu...i, ne 'bacam se rijecima', jer sam prosla Jadran uzduz i poprijeko u svojim nautickim godinama.
Nakon tunela, desno je put za Postup, a lijevo za Dingac, krivudava divlja cestica koja kroz mirisno smilje, lelujavu pozutjelu visoku travu, bozanstvene padine skupocjenih vinograda i opojni miris koji i 'najslabiji njuskaci' moraju osjetiti, uz ritam cvrcaka stignete do male bijele kucice, na samoj plazi koja je, recimo... Bahamskog tipa. Doduse, umjesto dosadnog pijeska koji danima gostuje u svim tjelesnim naborima, ovdje je mikro sljunak, gladak i obli, na kojemu se i bebe valjaju s gustom.


Ovo nije sastav, ne pazim sto pisem, nego nabacujem rijeci, i premda bi nepravedno bilo ne spomenuti vrijedne i nevjerojatno zgodne mjestane (kao i prezgodne mlade vinogradare koji kao s reklame, svi iskacu iz svojih blistavih pick up trackova) ipak cu stati, jer je to drugi zanr...:)))))
Neka vam ove slike iz obiteljskog albuma predstave oazu koja osvaja do ganuca...

24. 05. 2010.

happy birthday, sweet Summer!

(na slici: mala 'nevistica' Summer)
 U dalekoj Australiji nalazi se slatka djevojka, ona koju ljubi moj Sin. Rastali su se u Kaliforniji i svatko je otišao na svoju stranu svijeta provesti u okrilju obitelji ljetni raspust, nakon iznimno (!) uspješne studijske godine.
Sada, zahvaljujući cvrkutanju preko Skype-u, cvjeta ljubav među kontinentima i svima stoji zalijepljen osmijeh na usnama...
Sin je, neposredno pred rastanak, kako se dolikuje u tom inozemnom svijetu, upoznao njezine roditelje koji su doputovali po kćerku u Ameriku.
To ama baš nema veze s upoznavanjima iste vrste koji se upriličavaju u našim krajevima, tipa...odmah darivanja i to pretjerana po principu "nek' se zna", majke u presvečanim haljinama, izrečene ozbiljne namjere goluždravih momaka surovim očevima koji pogledavaju podozrivo možebitnog novog člana obitelji, janjac koji se vrti u blizini, dogovor oko predstave vjenčanja koja mora biti makar najbolja u gradu, praktično upoznavanje u isti mah i ostatka obitelji koji uključuje tetke, stričeve, grupirane rođake i ostale koji pripadaju plemenu dok se mladi par drži za 'obećane' ruke koje proviruju njoj iz koktel haljine nježne boje, a njemu iz maturalnog odijela, ako još uvijek stane u njega...nekako.
Ne, ovo je bio ogled modernog tipa, gdje su se roditelji i jedna od tri McLeod's Daughters uvjerili da je 'boyfriend' njihove miljenice pristojan, drag, normalan, simpatičan i "u redu". Sin je dobio visoku prolaznu ocjenu, večera je bila opuštena, kontakt uspostavljen.
Kada je ostao na trenutak nasamo s malom australskom tenisačicom koja mu je zarobila srce i koju već neko vrijeme grli u sunčanoj Kaliforniji, poklonio joj je narukvicu za rođendan...da,da... ima i tavih primjeraka... bez obzira na vrlo mlade godine. Oni, vjerojatno, stasaju naknadno u Mr Big-a.

Nije to sve! Rođendan slatke Aussie je danas. S obzirom na osmosatnu razliku, prije par sati ga je ona nazvala, razdragana i uzbuđena što je na vrata dobila divnu ružu u kutiji... Taj internet je doista čudo i Sin je naručio u lokalnog australskog 'floriste' da na današnji rođendan na njezina vrata stigne divna crvena ruža...
Nije li to...divno!? Ženske!?!
glazbena želja:

23. 05. 2010.

orijentalne slastice uz današnji ručak


(na slikama: slastice iz slastičarnice u srcu Sarajeva "SARAJBOSNA"
i dvije vrste lokuma kupljenih u Istanbulu)



ako imate doma bega, skuhajte mu božanstvenu Begovu čorbu. nekad je učinkovitija od 1001 priče.

(na slici: moja Begova corba)
Begova čorba - originalni sarajevski receptSastojci :
• 1 litra vode
• zelen (mrkva i korijen pastrnaka) nasjeckani na kockice
• 100 grama bamije (obavezna u ovoj čorbi)
• 300 grama telećeg mesa nasjeckanog na kockice
• 300 grama pilećeg mesa nasjeckanog na kockice
• 2-3 listića lovora
• maslac
• 1 žlica brašna
• malo vode i mlijeka
• sol, papar
• 50 ml vrhnja
• 1 jaje
• muškatni oraščić
• sitno sjeckani peršin
• limunov sok
*BAMIJA je biljka iz porodice hibiskusa i porijeklom je iz tropske Afrike, a za nju kažu čak i da ima svojstva afrodizijaka. Ima vrlo zanimljivi okus!
*PASTRNAK -
http://valerija10.coolinarika.com/slike/prikazi/47197

Način pripreme:
U litru vode dodati zelen (mrkvu i korijen pastrnaka) na kockice, 100 grama bamije, po 300 grama telećeg i pilećeg mesa na kockice i 2-3 listića lovora. Kuhati 2-3 sata. Dodavati vodu po potrebi.
Kada je povrće i meso gotovo, napraviti u drugom lončiću svijetlu podlogu za umak od maslaca, žlice brašna s malo vode i mlijeka uz dodatak soli i papra.
Prebaciti to u lonac s povrćem i mesom i lagano miješati dok se ne zgusne, pa uz stalno miješanje, dodati umućeno vrhnje i 1 jaje. Kada je sve gotovo, dodati muškatni oraščić.
Prije serviranja, čorbu obilno posuti sitno sjeckanim peršinom i nakapati limunov sok. Limun obavezno servirati posebno ako ga netko želi naknadno dodati u čorbu.

22. 05. 2010.

i lako bi bilo sve, da u međuvremenu nismo uletjeli u nešto posve drugačije


Ma, nije nikakav problem bio kalifornijski osunčani 'stih' zamijeniti britanskim otkačenim, štoviše - zabavno je uskakati iz jedne u drugu dinamičnost, sve dok i sami nismo učinili iskorak i zakoračili u jedan drugi svijet.
Nismo se čestito ni snašli, a vec smo krivudavom uskom cestom usječenom u predivnu prirodu, šume i potoke, dovezli sebe u orijentalni sumrak lijepog Sarajeva.
Bila sam escort Mužu na svečanosti u povodu proslave 60 godina postojanja tamošnjeg univerziteta, pa sam uz Harisa Silajdžica i ja uveličala centralnu proslavu...eto.
Nevjerojatno je za koliko malo vremena, s preblještavobijelog tehno betona rive,
ugaziš na kaldrmu Baščaršije
i već se mimoilazis se sa, sve brojnijim, ženama i djevojčicama pokrivene glave,
štipka te miris dima koji je nalegao s obližnjih brežuljaka gdje se uske kuće griju na drva u PREhladnim danima koji su nas dočekali,
privlače pogled načičkani zlatni izlozi,
atmosferu skoro filmski pojačava hodžin glas koji s minareta pjevno poziva vjernike na molitvu koji se u zavidnom broju okupljaju u džamijama praćeni pogledom turista iza rešetaka...
Nezaboravan odlazak frizeru i svojsko pranje kose i to tri puta(!) snažno do boli, moje je novo iskustvo u tom gradu. Nakon drugog (po)jakog pranja, frizerka mi kaže: "Može li još jednom? Meni je tri puta ono pravo! Volim da je čisto!" Još nešto teže okrećem glavu, ali frizura je bila odlična.
Za ovog posjeta konačno sam stigla posjetiti jedinstveni primjer osmansko-bošnjačke arhitekture i kulture življenja bošnjačkog stanovništva, divnu Svrzinu kuću...i to vec kada smo bili spremni napustiti Sarajevo. Toooliko sam to htjela vidjeti. Ipak, o tome drugi dan, sada idem namočiti bamiju za sutra, kada kuham Begovu čorbu, a nakon roštilja, služim najraznolikije origigi kolače koje sam donijela.
Ah, uspijeva li itko odoljeti slatkim orijentalnim iskušenjima!?!
Ja ne.

link within

Related Posts with Thumbnails