27. 11. 2017.

Živjela sam na zrnu graška, a onda sam ga - pojela


Neke žene promjene frizuru 
u trenutku
kada zatrebaju promjenu 
i to ne zbog dokonosti,
nego jer se nagomilala nepodnošljivost 
bilo kojeg oblika
pa u cilju 'rifrešanja' nužnog za disanje
donesu odluku o rezanju kose.
Neki ljudi promjene,
iz istog razloga - prebivalište.
Neki naprave nešto nepromišljeno, uglavnom - nemoralno.
Dočim, netko - skuha nešto skroz novo.
Ta sam.
Čini se tako jednostavno, primitivno i nebitno... jel'?
Ali, nije.
Uopće.
U podne sam bila na šibanju.
Mislim na iznenađujuće nemilosrdno šibanje burom.
Cjelokupna kosa mi je bila u zraku, 
kao da ležim naopako,
a ne hodam Marmontovom ulicom,
ulicom koja fantastično reagira na vjetar,
kao da ste na namjernom propuhu 
koji je netko stavio na 'max'
i gurnuo vas tamo.
Uz blještavo sunce,
upravo pod udarcima,
shvatila sam 
koji će mi biti
današnji
 'menu'.
Žureći,
sva uskovitlana,
tamo gdje sam kasnila,
kreirala sam recept u glavi
za ono što mi se ukazalo 
na zamišljenom tanjuru
i izazvalo navalu pljuvačke,
tako da sam gotovo slinila kao pas...

Nakon nekoliko sati,
kad sam stigla kući,
direktno sam i velevažno 
ušla u kuhinju,
jedino sam čizme ostavila 
u predoperacijskom prostoru
također sam oprala ruke,
skupila kosu pod kapu,
navukla rukavice,
stavila masku,
kimnula nevidljivom osoblju,
navukla pregaču 
i u rekordnom roku
zgotovila
fan-tas-ti-čni
zeleni kremasti rižoto od graška
ilitiga internacionalno - green pea risotto.

Kremasti ne predmnijeva da unutra ima vrhnja, jer - nema!
Samo 
maslac, 
crveni luk, 
kokošji temeljac, 
obavezno malo bijelog vina,
 smrznuti grašak, 
sol, 
dosta papra, 
bosiljak, 
riža, 
parmigiano reggiano.
Za polizati prste.
Doslovce!

I tako... 
dok sam otpuhivala,
nakon svečanog objedovanja 
u Salonu za durenje,
shvatila sam da svaki dan u svakom pogledu sve više napredujem,
što se čak zorno i vidi,
a od danas ni zrna graška 
koje me tištalo
više nema.
Dakle, može se SVE!
Uzvikujem sada hipijevski 'ja sam slobodna',
pružajući ruke iznad glave
prema susjedi koja stanuje iznad mene,
koja nije slobodna.
A, nije bogme ni Meghan Markle od danas.




Prije ulaska u salu,
ovjekovječila sam sebe,
sagnuvši se, pomalo bedasto u kadar.
kako bi mogla okačiti portret u vlastiti Hall of Fame,
u kojemu držim i Knjigu žalbe,
zaostalu iz doba 
dok sam živjela s velikom, dinamičnom, neobičnom 
svojom
vlastitom 
obitelji...
kao najvrijendija moja uspomena.

19. 11. 2017.

Čarolija pred vašim vratima - uvedite je u svoj dom


Jer, ako nećete sami sebi napraviti čaroliju,
ne znam tko će vam je stvoriti!
Uveselite sebe.
A, onda i druge.
Najbitnije - sebe, ipak (namig).
Svima, ne samo malim krojačicama u njihovim salonima,
ideja za ovogodišnje božićno drvce.
Lani je moje drvce bilo sagrađeno od knjiga iz kućne biblioteke.
Nemam lutku da bude ovakvo,
ali sviđa mi se ideja, baš, baš.

Imajte savršenu nedjelju!
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE

My Guggenheim style Christmas tree 

link within

Related Posts with Thumbnails