moje školjke

Volim svoje školjke, jer mi samim pogledom na njih naviru sve one dobre asocijacije na ljetne dane. Ljetni dani koji bi trebali trajati dugo i biti bezbrižni, dani koje ne treba pretrpati nastojanjem da odmor 'mora' biti AKTIVAN pa jadni nametnemo sebi raspored
koji obiluje nizom događanja, 
ludasanja uzduž i poprijeko obale u namjeri da što više vidimo,
isprobamo i podružimo se s milijun ljudi koji se tu slijevaju sa svih strana svijeta, pohodimo događaje (oprostite, omaklo mi se, htjela sam reći 'evente', da me svi u domovini razumiju) koji se organiziraju ljeti...
da bi se na kraju tog 'relaksirajućeg' doba godine, vratili u svakodnevne živote s preplanulim tenom koji služi kao dokaz da smo ljetovali, ali umorni 'ka' pasi', pa skoro sa skrivenom radošću čekamo početak uhodane svakodnevnice. Uh, koja greška...
Školjke cijele godine stoje izložene mom pogledu, a ponekad ih i korisno upotrijebim. One najveće operem, uzmem lopaticu za sladoled kojom od riblje paštete (dobar recept imam) oblikujem kugle, pa te dekorativne školjke s predimenzioniranim biserom od ukusne paštete, položim na kocke leda koje se ljuljuškaju na srebrnom poslužavniku. Jasno, važno je da je srebrni poslužavnik, jer se te prozirne kocke leda sa školjkama ogledaju u njemu i efekt je više nego odličan. Priznajem, ne radim to prečesto, otkako su naši restorani 'otkrili mlaku vodu', pa ne možete ni slučajno zakoračiti niti u jedan u kojemu neće smjesta, dok još niste ni sjeli, tutnuti vam riblju paštetu kao znak dobrodošlice ili valjda glavni štos...ajme, to traje i traje i trajat će dok se netko ne sjeti nečeg drugog. Možda im netko prišapne da bi, kao zamjena istome, mogao biti poslužen odličan kruhić (onaj s maslinama, recimo) i maslo!?!
Na pamet mi padaju omiljene oštrige...mmh.
I njih možete servirati na isti način, na ledu, na srebru. Uz nadu da imate umješne ruke doma, koje ih mogu besprijekorno otvoriti, bez da kasnije imate nezgodu pljuckanja malih oštrih ostataka oklopa...

Jeste li znali koji su najskuplji šampanjci na svijetu!?! Recimo,

Cristal Brut 1990 “Methuselah” prodan na Sothebyjevoj aukciji za $17,625:

Ili, Dom Perignon (navodno omiljeni pjenušac našeg gradonačelnika) White Gold Jeroboam prodan iste 1990 godine, kao gornji, za $40,000:

Tu je i Pernod-Ricard Perrier-Jouet koji ultrabogati kupe za $50,000:

Dodajmo i Shipwrecked 1907 Heidsieck koji je prodan za $275,000 u hotelu Ritz-Carlton hotelu u Moskvi. To je stotinu godina stari šampanjac iz Heidsieck vinograda u Champagne:

Lijepo je sve to znati, ali niti vam tko donosi svježe oštrige iz Stona, niti ste superbogati pa se igrate kupovanjem najsupljih pjenušaca na svijetu, a dragi, dragi, dragi ljudi navrate jedne sparne večeri, nešto iza doba kada se servira večera... Smjestite ih na terasu ili u vrt (ako imate, ako ne bit će odličan i unutrašnji stol) i iznesite pred njih malo bolje vino koje čuvate u kućnom 'podrumu', raznovrsne sireve, grožđe, kukuruzni i crni kruh, krekere i za kraj jagode sa šlagom ili sladoled. Ako sjedite vani šarmantno ih poprskajte Autanom da rastjerate komarce i smijte se, smijte...guštajte!