Zajedničko im je svima jedno - vole Split, ali ne žive u njemu (više).
(photo by I.Čagalj)
I svi se žale na općepoznati bahati stav Splićana,
na njihovu nezainteresiranost 'teškim' temama (teške teme=ozbiljnije teme koje ne dotiču marku odjeće, nogomet, tko je gdje viđen i druge lepršavosti),
na nedostatku strpljivosti da poslušaju ijednu priču koja stiže s prostora izvan granica jedinopriznatog grada,
na neskriveno ismijavanje svega što je možda 'pinku' bolje ili drukčije od onoga na što su naviknuli,
na nepriznavanje onoga što se svugdje u svijetu štuje, a po karakteristikama je 'udaljeno nekoliko svjetlosnih godina' od onoga što im je poznato od rođenja,
na kritiku oštru do uvredljivosti kada se spominju uspješne ili nedajbože slavne osobe,
na ravnodušnost i sarkazam koji opako zna zaboljeti, no ne primjećuju se takve posljedice...
Dobro poznam taj stav, dobro sam naučila plivati u moru bahatosti koja se svodi pod 'duhovitost', dobro sam odlučila dozirati priče koje su neshvaćene kod većine.
Ne prihvaćam opravdanje "ah, situacija je teška, ljudi su umorni od života" - jer to nije razlog ovom fenomenu koji sve više jača i prelazi granice pristojnog ili podnošljivog.
Nove generacije ovu 'vještinu' usavršavaju i daju joj novu dimenziju koja perfektno lijepe, zgodne, samodopadne, samopouzdane, dobro odjevene, ravnodušne, najpametnije stanovnike ubraja u površnu skupinu ljudi koji su fizički vrlo spremni i odlično 'figuraju', no sužavanjem i nerazvijanjem interesa zapravo od sebe čine - nezadovoljne male ljude.
Primjećujem da je postotak ovakvih primjeraka enorman. Naleti se i na drugačije...a, onda... iznenađenje skoro gane do suza i osjetimo potrebu da se zahvalimo na ljubaznosti ili da takve ljude pohvalimo uz gotovo pretjerane komplimente.
istina živa....manje-više svi su ostali zatočeni u zidinama Dioklecijanove palače...ne prihvačaju ništa novo i strano,a cijelo vrijeme cvile.Dok živiš u Splitu to ne primječuješ,zasljepljen si.Ali kad malo duže apstiniraš od Splita,zapravo vidiš sve mane. Nije lako odtrpiti tu Splitsku bahatost stavljenu pod "duhovitost"jer odavno je prestalo biti pristojno;))) D.D.
OdgovoriIzbrišiSplit je te... težak i okrutan grad. Nevjerojatan je taj nesrazmjer između ljepote pejzaža i arhitekture i grubosti duha koji u njoj boravi. Indikativne su sintagme koje ga predstavljaju: npr. splitski dišpet. Mi se hvalimo negativnim osobinama, jer dišpet ni po kojim standardima nije nešto lijepo. Lijepo je prihvaćati, opraštati, voljeti, a ne dišpetavat. Ili podjebavanje kao okosnica humora. Isključivanje svega što je drugačije. provincijalni duh i ništa drugo. ispada da ne volim Split. Obožavam, ali iz daleka i turistički. V.R.
OdgovoriIzbrišiduh palanke
OdgovoriIzbrišiR.E.
Rea, perfektno analizirano... Mogu reći da uistinu uživam u gradu, ali teško je priznati da je najljepši rano ujutro i da ga posebno osjećam šetajući dok nema puno ljudi po ulicama... Baš zbog tog duha koji je trebao biti zdrav, veseo, mediteranski, a ne zatupljujuće ograničen i bahat. Zato, nama koji smo tu , jedino ostaje da kalete, more, Marjan volimo bezuvjetno, a da ljude oko nas biramo po srcu i bez interesa ! L.M.Č.
OdgovoriIzbrišiCure iz grada:"Ej M., sta je, di si, dugo te nismo vidile". Ja:"Radila sam puno, putujem stalno, bila sam na magisteriju u USA, sad opet radim za XXX, zivim u XY, zivot je dobar, zadovoljna sam".
OdgovoriIzbrišiCure iz grada: "A jesi li se udala?"
Ja: "Ne, nisam stigla (uz smijeh), ma nisam ni razmisljala o udaji....".
Cura iz grada: "Aha, (uz sazaljevajuci pogled), pa vrime ti je, sta cekas, ne mozes se stalno zezat!"
Ja (zbunjeno): "Pa ne zezam se, zivim, radim...(slusam sebe a ne vjerujem sto pricam)..."...
Otkad sam se udala, vise me nitko nista i ne pita. Prica se svodi na "kad si dosla i kad odlazis". I to je ok, odgovara mi. M.M.
jednom sam bila u Splitu i naletim na tri poznanice.Sjede na štekatu sa šeširićima i očalama,skockane sa spizom u vrečicama.Vidjele me pa me pozovu da im se pridružim,što učinih.
OdgovoriIzbrišiPrva: asti D., malo si zaokružila!
druga: a jesi,boga mi jesi.....stvarno!
treča: moraš hitno na dijetu!
Meni neugodno,ali se suzdržavam.Cijeli štekat je buljio u mene....
Prva: aj sidi,ispričaj nam najnovije tračeve iz metropole!
Ja: nemam pojma o nikakvim tračevima,ne bavim se sa tim!
Druga: šta smo se pofinili od kad samo u Zagrebu.
Na to mi se digne tlak,jer očito one ne mogu shvatiti da tračanje nije prioritet u mom životu.Nisam tračala ni kad sam živila u Splitu.
prva: a zašto si se tako zapustila?
ja: iz istog razloga zbog čega si ti poružnila!
Ispila sam kavu i otišla.......NITI KAKO SI,NITI GDJE SI....ničeg pozitivnog,samo likovanje nad tuđim životom...zato Split konzumiram na kapaljku. D.D.
tako je teško živjeti, raditi, uspjeti, ne uspjeti, voljeti, ne voljeti, biti prijatelj ili ne, biti susjed ili ne....ma sve je teško u ovom gradu! A.B.
OdgovoriIzbrišiDobro ti jutro, Rea,
OdgovoriIzbrišiupravo sam pročitala tvoje misli na blogu i SLAŽEM SE s
tobom u potpunosti, ponekad se pitaš jesam li ja s neke druge planete
ali te onda ljudi kojima si se okružio ipak obraduju kada vidiš da
srodnih duša ipak ima
samo su samozatajne i tiše od ovih drugih.
Pusa. L.M.