Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

23. 09. 2017.

Moj sretan rođendan svečano je započeo sinoć u ponoć ili Čudo u 9. ulici


... do tog sam sata 
noćno kuhala 
vlastiti rođendanski ručak,
za najbliže moje 
koji su u istom gradu,
dovršila tortu,
bolnih leđa oprala svo posuđe
i onda se desilo 
Č U D O ! ! !
U ponoć se pojavio pravi lijepi princ.
Moj princ.
Iznenadila sam se do strahovitog 
lupanja srca.
Prožeta ljubavlju 
najvećom i jedinom na svijetu,
našla sam svoj 
spas, utočište, toplinu, 
povjerila sam mu svoj život
trenom kad sam pala u njegov ogromni zagrljaj,
najsigurniji na svijetu
i jedini koji mi paše 
još bolje 
nego Trnoružici 
staklena cipelica
na "šesnom" stopalu.
Neviđeno sam bila sretna, 
toliko da nisam bila svjesna 
apsolutno 
ničega,
doli 
ogromne 
ljubavi.
Iščezle su sve brige, 
sve što me ikad tištilo, 
čak se retroaktivno pobrisalo 
sve loše 
tamo do 
djetinjih dana, 
nestao je osjećaj osamljenosti, 
nestale su nesigurnosti, 
nestali su strahovi, 
nestale su godine, 
nestalo je sve grubo,
vraćena sam bila na tvorničke postavke 
koje su obećavale 
sve isponova, 
ono 'učisto'.
Prinčevi su mi poljupci 
udahnuli život,
obasjali facu i dušu,
stopili naša dva srca,
poklonili grleni smijeh,
onaj koji liječi, osnažuje, regenerira
i za koji vrijedi živjeti.
Bila sam njegova princeza,
osjećajući da će me baš on okruniti
i da ću svoju djevojačku tijaru odložiti,
kad postanem kraljica
prvi puta zaozbiljna.
Jedino sam to i željela,
ništa drugo,
spremna odbaciti staklene cipelice
i otići za ruku s njim 
bosa,
nebitno kamo,
bitno da smo skupa.
Nepogrešivo sam znala da sam povlaštena.
Sa sigurnošću sam osjećala da sam 
prava princeza,
bez ijednog zrna graška.
Jer da ih je bilo,
mi bi skuhali ukusnu krem juhu od njih.
Bila sam sasvim sigurna 
da me jedan dobri anđeo 
pogladio s neba,
znala sam točno i koji
i kako se zove.
Nečujno sam joj zahvalila.
Glasno sam se smijala,
grlila ga jako,
gledala u oči i vidjela tamo 
sebe u originalu,
jeli smo žele bombone,
koje sam još kao curica obožavala.
Srsi su me prolazili od snažne ljubavi
u kojoj nema 
niti jednog jedinog pitanja.
Nakon četiri sata
 probudila sam se na kauču,
zarumenjenih obraza,
raščupane kose,
nasmijana oko glave.
U ružičastoj majici rezerviranoj 
samo 
za 
cheerleadersice,
došla sam do ogledala,
a iz ogledala me gledala 
ona ista cura,
koju oduvijek znam
najblistavije mi rekavši:
"Sretan ti rođendan, Rea!"
video

19. 09. 2017.

Pavlova na gostovanju u mom Salonu


Čekala sam to popodne čak tri interesantne dame
da u baletnim papučicama
 uplešu u moj Salon za durenje.
Iz tog razloga, pripremila sam nježnu, hrskavu tortu,
koja je dobila ime po slavnoj balerini Ani Pavlovoj
za koju su u Australiji osmislili ovu divotu njoj u čast.
Kao domaćica 
nisam držala potrebnim da ih dočekam
 u baletnom kostimu,
niti u punđi obuhvaćenoj mrežicom, 
niti s markantnim make-upom koji daje tužan izraz 
zbog izvijenih obrva kao što su bile Jeffove u "Dinastiji",
a i tijaru sam odložila da počiva na komodi pred ogledalom.
Ali, zato sam prastari stolnjak od vezenog organdija izvadila,
kao i damske šalice za kavu none Grazielle,
te sićušne 'bićerine' tete Tinke, veličine naprstka, kako se dame ne bi 'cvrcnule'.
Mi smo popile zato nekoliko 'naprstaka'.
Ponekoj je zatrebala Gauguinova lepeza, 
no osmosatni aktivni razgovor vrlo zanimljivog karaktera,
provukao nas je kroz svakojaka životna pitanja unisex tipa,
preko projektivne identifikacije,
do primjera iz prakse koji se ljubavi prave tiču,
da bi potom završile osvrtom na pročitane knjige,
prekidane salvama smijeha 
kada bi se prisjetile 
vinjeta iz osamdesetih godina 
prošlog stoljeća,
kada smo bile 
premlade.
Savršeno poslijepodne četiri graciozne Pavlove,
koje su odmarale svoje baletne noge
u opuštenoj i udobnoj atmosferi salonskoj,
sladeći se i slaveći veliku Anu
i nazdravljajući Australiji.

10. 08. 2017.

U slučaju da se desi nesretni slučaj meni, mojoj nekretnini ili pokretnini - da bude evidentirano s današnjim datumom javno


Ovo je samo evidentrianje 
za svaki slučaj,
jer mi je tako savjetovano s odvjetničke strane.

Premda kupljen godinu, dvije ranije,
uselili smo u ovaj divni stan 2004. godine
i od tada trpim 
svakodnevno maltretiranje
 susjede koja stanuje 
kat iznad mene.
Maltretiranje je neobazrivo ponašanje
prilikom vješanja plahti,
koje gotovo svakog dana vise slobodno,
'klaparaju' o prozore,
igraju se svjetla i sjene kao light show i dok ne šizneš,
i uvijek vise sve do razine mog poprsja.

Napominjem da nikada nisam upozoravala istu 
da bude obazriva pri sušenju svog rublja,
jer i tadašnji suprug se nije slagao
da se reagira na niti jedan način,
uglavnom nakon nemilih događaja neplaćanja nakon jedne poplave
i kojekakvog suspetnog ponašanja,
koje izaziva strah, trepet i nelagodu svih malobrojnih stanara,
ali i podstanara koji su imali nezgodne situacije.

Trpljenje takvog ponašanja pretvorila sam 
u 'štos' na Facebook-u,
kako ne bih poludjela
odnosno, kako bih sačuvala duševno zdravlje.

Pa, ipak, prije dva dana,
točnije 8. kolovoza,
pukao mi je film,

nakon punih 13 (trinaest) godina,

kada sam odlučila benigno 
da mi ti prokleti 'lancuni' 
ne mogu biti više niti štos 
za neki izložbu 
tipa "Mediteran kakvog pamtimo, itekako je prisutan",
pa sam objavila da štoseva više nema,
a niti mojih nerava, 

no, 'svečano' sam za kraj
napravila vrlo primitivnu gestu,
meni nesvojstvenu,
te zamahnula bocom sojinog ulja
prema plahti koja mi je dosezala do struka
i time odlučila da više nikada 
neću obraćati pažnju 
na taj bezobrazluk
protivan ponašanju u stambenim zgradama!

Žao mi je da sam to uradila.

Najviše zbog toga,
što je uslijedila reakcija!

Tek na taj primitivni potez moj.

Naime, susjed je dojavio o mom postu susjedi koja mahnito pere,
a ona je danas još mahnitije zvonila na moja vrata.

Ne da bi rekla,
'vidjela sam što ste napravili
i iako se ljutim na vas,
shvatila sam poruku,
koju sam i sama trebala odavno znati".

Pojavila se s ogromnim suprugom
i zaprijetili su mi - ozbiljno.
Ona je preko ruke nosila tri, četiri plahte,
najgornja s ogromnom flekom kao od krvi 
ili nečeg zagasitog vrlo neobične neidentificirane boje,
te mi ih je gurnula u prsi,
a kasnije i bacila mimo nogu u stan,
u koji je svakako htjela ući,
rekavši mi da moram oprati te plahte
ili će me prijaviti 
policiji 
zbog fleka!

Rekla je za susjedovu dojavu.
Izvrijeđala me kao 'glupu intelektualku
koja se mora svakako liječiti'
i sasula agresivno niz uvreda, 
nastojeći i dalje uću u moj stan.

Suprug je potvrdio da će zvati policiju,
ne operem li 'lancune'.

Ja sam odbila pranje plahti
i priznala da mi je puknuo film,
 iako se NIKADA u trinaest godina 
nisam požalila
zbog njezine nezgodne naravi
i izostanka moje volje da se svađam i tučem i pljucam 
(što se na sastancima Kućnog savjeta događalo! 
ja sam samo bila grubo izvikana od strane iste).

Priznala sam da sam
 prolila ulje po dnu plahte 
prije dva dana,
rekla da mogu oprati tu plahtu jedino,
odlučivši da neću dobiti slom živaca,
ali i da više nikada neću obratiti pažnju na 
maltretiranje 
kojemu nema kraja,
da se ne bih bacila kroz prozor,
nemoćna, bijesna i iznervirana, 
jednom riječju dotučena!

Nakon vrijeđanja,
gospođa je rekla:

"Rea, objavljujem ti onda rat!

od danas je rat između nas, 

pa ćemo vidjeti, onda!!!"

te dodala:

"Sasut ću ti cijelu litru ulja 
sada 
na balkon,
za početak!

Pa da vidimo dokle ćeš....!"

Nešto kasnije, 
litra ulja je bila na mom balkonu.

Pločice su upile masnoću,

cvijeće je uništeno,
na dodatnih 43 C sprženo,

uništila mi je tendu,

uništila mi je stari kameni okvir oko velikog francuskog prozora,

jednu sjedalicu zamastila,

jedan veliki dupli jastuk uništila,

dvije ležaljke natopila u dijelu gdje imaju jastuk za nasloniti glavu,

uništila mali tepih pred izlaz iz salona,

umastila cijelu terasu do maksimalne klizavosti, 

zid poprskala na jasne fleke,

mene dovela do ludila, 
tihog i mučnog.

Neću, naravno, uzvratiti 
ničim 
na ovo divljaštvo, agresiju.
Ni na trostruke plahte koje sada vise 
niz moje prozore dviju soba koje gledaju na vrt.

Ali, znat ću da ako mi se nešto 'nesretno' dogodi,
meni, mojoj nekretnini ili pokretnini,
tko je jedina osumnjičena osoba,
bolje rečeno - tko je kriv, sigurno.

Upozorena sam,
da za sada,
na ovaj javni način 
evidentiram događaje,
jer ako se bude ponavljalo,
ili ako se bude nešto novo dogodilo,
za reakciju u policiji,
treba biti evidentirano.

Podaci gospođe i sve ovo pohranjeno je kod odvjetnika, također.

Prilažem fotografije iz 'afere lancun', 
nastale tek u zadnjih, mislim, godinu dana.

Tu je i fotografija mog primitivnog reagiranja, odnosno fleke ulja na dnu plahte.

I neuspjele (zbog enormnog sunca i drhtavih mi ruku) fotografije 
nekih detalja mog balkona od desetak kvadrata, 
koji je potpuno umašćen,
osim što je tenda i par sitnica 
uništeno.

Kao dokazi.

Slobodno dojavite gospođi.
Fleka koju sam ja napravila:
Terasa:
all photos are mine

link within

Related Posts with Thumbnails