Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

30. 06. 2017.

Kada dobiješ novi izum na dar. I, naravno, intimno pitanje dana za vas.


Ovo je peti post na ovom blogu,
dan za danom,
u kojem postavljam 
po jedno pitanje.
Pitanje koje je upućeno - vama,
a odgovarate bez da vaš 
ISKREN odgovor 
itko mora čuti,
osim vas samih.
Što često može biti i malko neugodno.

Znam da vas vrlo rijetko pitaju čak i ono 'kako si',
a ako začujete to pitanje,
ono je postavljeno uglavnom
bez da se očekuje odgovor,
više u sklopu letećeg pozdrava.
Inače vas ODRASLE rijetko 
ljudi nešto pitaju 
baš baš,
osim ako se ne tiče nekog drugog,
kad se raspituju 
je li vam se dijete upisalo u školu,
gdje ste kupili te sandale, 
znate li gdje ima za kupiti knjiga u današnje doba bez knjižara,
kakva vam je situacija doma,
idete li na ljetovanje,
kada vam počinje godišnji odmor,
što vi kažete na situaciju s .... nekom od vijesti iz UD (uboga država).
Najintimnije bi bilo pitanje 
'kako podnosiš ti ovu vrućinu',
hahahahahaha!

Ja pitam po jedno pitanje,
koje otvara more drugih nenapornih misli
jer živimo u doba daleko manjeg razmišljanja 
nego prije.

Sve je serivrano 
gomiletinom informacija 
koje su nam lako dostupne,
pa smo se malo odučili ne mozgati,
ako nije nešto nužno.

Manja grupacija baš razmišlja,
a veća ionako plitko diše ovaj život,
ili inače nije sklona razmišljanju,
uz krilaticu
'nemam ti ja vremena za razmišljanje'.

I onda zakržljamo, neopazice, mic po mic.
Kao što smo zaboravili ispisivati slova rukom.
I ne samo to,
nego u nekom smo grupnom tupilu
kojeg nismo posve svjesni.

Ima i kategorija koja razmišlja
 (govorim sve o razmišljanju van posla!),
ali u tolikoj mjeri sve baca u zafrkanciju,
jer sprdnja ove i one vrste vrlo je popularna,
pogotovo na društvenim mrežama.
Kada se izdvojite,
pa sklonjeni i odmorenog uma bacite pogled 
na te 'umne sprdnje'
koje su nadmudrivanja bez duhovitosti,
nasmijete se
jer su pretjerane i u svojoj pretjeranosti 
koja ponese komentatore,
smiješno bedaste.
Uvijek ima iznimaka,
pa i u ovome, 
jasno.

Pitanje dana ide na kraju posta.



Danas sam dobila POKLON ! 
Stariji brat mi je darovao najnoviji izum za dugokose.
Njegova mlađa kćer plivačica otkrila nam je 'tu Ameriku'.
Ručnik za kosu od mikrovlakana.
U obliku turbana sa svim uputama kako ga zakačiti da stoji čvrsto i za omanja uragana.
Lagan, divan, u svim bojama, povoljan 
i nenadoknadiva alatka za sve s dugom ili gustom kosom.
Za građane i one koji se bave vodenim sportovima.
(Ja sam građanka.)
Sretna zbog ovog poklona.

Naručiti možete - OVDJE 
ukoliko ne živite u Zadru, Rijeci, Osijeku ili Zagrebu.

Intimno pitanje dana,
koje vas neće opteretiti
 zbog eventualnih brojnih upitnika
koji se pojave nad glavom,
što mi je danas spomenula
jedna moja draga čitateljica
(brojne upitnike koji se roje i roje)
i danas mi to obznanila.

Pitanje:
"Kad se naljutite, 
kada ono eksplodirate u trenu 
i obrušite se 
na određenu osobu 
iz vaše neposredne okoline
(partner, kolega, šef, sestra, potomak, prodavač, javni bilježnik, majstor, susjed)
priupitate li se 
IKADA 
jeste li se obrušili 
na pravu personu
ili ste se ispraznili na osobu 
nad kojom vam je to najlakše,
koja se tu zatekla tog trena,
od koje ste 'jači'
ili koja vam inače beskrajno ide na nerve,
ali još to niste osvijestili?

Ili uopće ne razmišljate kasnije o događaju,
podvodeći sve pod 'ionako je prošlo'?

Ako vam ipak padne na pamet 
da ta osoba nije direktno kriva,
ispričate li joj se
i onda izmijenite 
osobni problem
u svojim postavkama
za ubuduće?"


Ugodno popodnevno kupanje.
Ugodan kasni ručak
Ugodan završetak radnog tjedna.
Ugodan početak vikenda.
Ugodan život!

29. 06. 2017.

I'm blonde, I'm beautiful and I'm going to Sydney



Plavuša sam.
Na prvu.
Prirodno nisam plavuša,
ali većinu života 
tako izgledam.

Zašto?

Jer sam jednostavno 'bjondi tip',
dobro se kao takva osjećam
i sve mi lakše 
ide od ruke.

Ljude se lako zbuni kao plavuša.
Dok se oni odzbune, 
ti napraviš sve što hoćeš.
To je ta prednost.

I inače zbunim ljude.
Valjda djelujem naivnija no što jesam.
Dopuštam da se zavaraju.
Nije tu ništa loše,
jer oni koji me dobro slušaju,
saznaju dosta bitnih stvari odjednom,
odnosno čim odluče vjerovati
nevjerojatnoj činjenici,
da sam u stvari iskrena,
ali toliko iskrena 
ili jednostavna,
da komplicirani karakteri 
najprije dumaju koja je skrivena misao.
Smiješna stvar je da toga kod mene - nema.
Mene bi zamaralo da glumatam
ili pazim na dojam
i to...
Sebi dopuštam da sam takva kakva jesam.
Često bi čula što su neki isprva mislili o meni,
pa mi kasnije imali potrebu ispričati
svoj prvi pogrešni dojam.
Ne ljutim se na to,
ionako svak može misliti što hoće.
Baš kao i ja.
I ta različitost pristupa bilo čemu,
meni je krajnje zanimljiva.

Danas sam se telefonski čula s jednom gospođom,
koja mi je puno pomogla 
oko jednog problema
tipičnog za ovu bedastu državu.
Ne poznajemo se uživo.

Kaže ona meni:

"Moram reći da vam nikako ne mogu povezati lik i djelo s glasom.
Ono, prema Fejsu... 
radi se o odlučnoj, jakoj, hrabroj ženi s iznimnim životom,
a glas vam je toliko... 
drugačiji od toga,
da nikako ne mogu povezati to dvoje."

Nasmijem se i pitam je:

"A, kako vam se to čini moj glas?"

Kaže ona:

"Nekako strašno nježan, dječji skoro, premlad i premekan."

Ja joj kažem:

"Da, ali sve sam to ja. Samo mi je takav glas. Znalo mi se desiti stotinu puta da mi netko kaže na kućnom telefonu: "Dušo, je li neko od starijih doma?"
Zapravo, znam da se doimam nešto mlađe,
ali sve sam ono iz života 'te žene' napravila, obavila, odživjela - ja."

Sjetih se kako ja nikada nisam,
za razliku od gotovo svih ili čak svih koje znam,
ljude procjenjivala,
ono kad svakoga malo ipak doživiš prema nekim privatnim kriterijima,
ni po izgledu,
ni po stylingu,
ni po automobilu,
ni po glasu,
samo po vibri koju odašilju
i koju ja nepogrešivo uhvatim.
Ali, priznajem, da sam se nemalo puta
oduševljavala situacijom
kada izgled nema veze s likom i djelom!
Zakon.
I to su mahom bile neke najvrhunskije osobe koje sam po svijetu sretala.
One koje se ne prerušavaju,
niti usklađuju lik i djelo.
Samo su - svoji.
I to sebi dozvoljavaju.

Nego, serviser me danas bio smeo,
dvaput ga je B net vraćao,
dvaput na ovaj prevrući dan,
ali, duhovit je bio nevjerojatno,
baš sam se od srca nasmijala,
a nije, recimo, uopće duhovite pasmine.
Mora bit da nas je vrućina omamila svih i pretvorila u drukčije likove.

Da ne nabrajam nekoliko dobrih i dva loša događaja danas,
eto, treći mi je priprema za divno čitanje još divnije knjige pred san.
(Sonja, preporučit ću je, kad je dovršim!)
Dakle, jedna divna, kreativna, sposobna, nevjerojatna mlada žena,
dvostruka majka,
danas mi piše 
da zadnjih dana 
'pogađam' njene misli,
u postovima 
na blogu.
Da su joj toliko poticajni,
jer su 'rijetke osobe tako otvorene za svakakve životne promjene'
i da mi puno hvala na tome.
Predivno!
Nema ljepšeg osjećaja 
nego kada nekome 
nježno stupneš 
na okrajke misli u razvoju,
okvire ideja koje su u začetku,
rubove razmišljanja koja mogu donijeti 
velike promjene,
kao što je, 
recimo, 
drastična promjena karijere!
Odmah podržavam!
I to svojski!
I mogu objasniti zašto je to fantastično!
I bitno!
I sve!
Nadam se da ću joj uskoro 
u lijepo lice
sve to moći reći,
a još više se nadam 
da će osvanuti dan,
kada ćemo kucnuti čaše sa 'šampanjom'
za veliki preokret 
u njezinom životu!
Baš osjećam tihu sreću zbog toga.

Za nju 
i njenu životnu promjenu,
jedna pjesma,
dok ispija bezalkoholni koktel,
promatra zvjezdano nebo nad gradom
i slaže misao po misao 
u veliku ideju
za svoju budućnost.
Poklanjam baš tu pjesmu
jer me podsjeća na jedno čudno jutro
kad sam bila sretna maksimalno!

Pitanje za dumanje,
svim Slaonskim gostima.
Pitanje dana, dakle:

"Mislite li da radite posao za koji ste talentirani,
ili postoji duboko u vama neka želja iz vrrrlo mladih dana
ili neka sklonost koja se neopazice razvila tijekom života,
ili neki tračak radosti pri pomisli da biste radili nešto posve drugačije?
Ako postoji - uhvatite li sebe kako se bezglasno opominjete,
kada vam se ta ideja provuče mislima,
kao da ste sami sebi neki 
strog roditelj,
strog profesor,
strog skrbnik,
strog odgajatelj,
strog šef,
strog stariji brat?
Ako se uhvatite da to radite - ne mislite li da ste u dosta stvari preoštri prema sebi,
umjesto da nekada budete blagonakloniji, popustljiviji, blaži,
kao da ste sami sebi voljeno dijete?"

'Laku noć.
Buhe vas grizle cijelu noć.
I moje vam došle u pomoć.'
(pjesmica jednog mog roditelja)

28. 06. 2017.

Salonska izložba: Ruud van Empel. I obavezno pitanje dana, baš kao svaki dan.


Srijeda je neki dan 
ni amo ni tamo.
Iako je dobar.
Srijedom meni nikada nije neka naročita kulminacija.
I zato samo iležerna zložba u Salonu.
Danas intenzivno razmišljam o vlastitoj budućnosti.
I zato sam,
u ovom kratkom vremenu 
dok sam kući,
zauzeta.

Pitanje dana za vas:

"Kako sebe vidite za tri godine?"

Kad se ugledate 
u okruženju 
i u stanju 
za koje pretpostavljate 
da će biti 
na snazi,
uz drugi gutljaj 
popodnevne kave
ili ledenog soka od ananasa,
odgovorite i na potpitanje:

"I? Jeste li u tom prizoru sretni, zadovoljni, inspirirani, puni energije za iduće tri godine?"

Možete pauzirati, dok odgovorite 
na pitanja dana,
možete i prileći 
na otoman
i to poprijeko,
buljeći u strop,
s rukama izad potiljka.
Ukradite sitnu pauzu od ovog dana,
moglo bi biti korisno,
kako bi se pitanje usjeklo u vas,
pa da ga postavljate češće 
narednih tjedana.

Nakon toga se pridignite,
kliknite na glazbenu pozadinu
i pogledajte izložbicu.
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE

27. 06. 2017.

O čemu točno sanjarite ovih dana? Ili to potpada pod - novi plan?


Jučer sam u postu dolje,
spomenula što stoji iza svakog životnog poteza.
Ako vam se dade, pročitajte 
i možda izmijenite postavke,
pa postanite uspješni u privatnom životu.
Ako vam se ne da, 
stojte gdje jeste
i ne brundajte,
jer vam je zapravo - OK.

Za vrelog popodneva, 
okupana u tirkiznom,
danas, thanks God, malo 'friškijem' moru,
samo nešto imam reći,
prije nego odem... dalje.
via HERE

Mislim da više nego zimi,
ljudi sanjare, 
vrte po glavi, 
zamišljaju, 
priželjkuju,
neke stvari 
u svom životu,
najčešće one koje im 
najviše nedostaju,
pri čemu je dvojbeno 
jesu li baš objektivni
ili samo zaigrano misle 
kako bi 'tek tada' oni bili - super.
U ovoj drugoj varijanti,
zavaravaju se šarmantno.
No, zavaravaju sami sebe,
pa je to onda samo maštanje
kojim olakšavaju svoju svakodnevnicu,
dakle, daleko od neke ideje
koju bi mogli pretočiti u plan, 
plan razraditi,
pa ga u nekom smislenom roku i realizirati.
Ionako je zanemariv postotak 
onih koji začinju 
istinsku promjenu
bilo koje vrste.

Ljetno doba potiče na aktiviranje,
valjda zbog sunca 
i zdravog mu djelovanja.

Za vrijeme sieste, pauze, vrelih večeri ili insomnie,
garantirano imate neku od takvih ideja,
nešto što vam se učini kao pakleno dobar plan
ili heureka koja će vas izvući iz manjkavog tekućeg scenarija.

Podržavam!

Čak i ako je puka maštarija,
koja vam je sigurno upamćeno ponašanje
 iz djetinjstva,
kada je mašta bila 
nesputanija
i vremena je za razvijanje iste bilo napretek,
aaaaaaali 
 imali ste i prijatelje 
s kojima ste mogli 
podijeliti 
sadržaj glave,
a da vam nitko od njih nije rekao:

'Uozbilji ste! Što ti pada na pamet? Jesi li ti lud? Koje su to gluposti? Osvrni se na život, umjesto što gubiš vrijeme u snajarenju. Nema ti ništa od bedastih bjegova, prihvati se radije posla. Koja si ti budala! Itd.'

Svi su iz neposredne okoline bili 
entuzijasti!
I to je djelovalo na vas - prekrasno.
Osjećaj ste imali
 da možete 
osvojiti 
svijet.
Nijednom krutom pravilu ili očekivanju drugih 
niste podlijegali.
Imali ste slobodne ruke da ostvarite 
što 
god 
poželite.

Imate i sad, u stvari! ! !
To je ta heureka.
Samo... kad istupite iz sputanosti
otkad igrate odraslu ulogu 
u svom životu (namig).
U ime podsjetnika na neka davna doba,
film koji je zabavan na +35 C
u popodnevnim satima,
inačica mnogih knjiga i filmova
kada dijete priča priču o svom viđenju života.
Ili ljetovanja.
I odraslosti oko njega.
Zabavno.

26. 06. 2017.

Penthouse solarium?


'ajde barem postoji nešto 
svjetsko 
što ovog trena 
na prevrelom Mediteranu 
ne bismo poželjeli, 
barem na prvu.
Na tu prvu,
mogli bi se samo zgroziti na solarij na vrhu zgrade.
Na drugu,
odmah bi se praktično sjetili da je sve klimatizirano,
da su tu bazeni,
da je sve vrhunsko do podilaženja muzičkoj želji,
a onda se više ne grozimo.

Na blogu sam kako bi trenutni scenarij isprala.
Kako je Salon za durenje jedna lijepa stvar,
dakle ne mislim na ispiranje 
koje uključuje scenu skupine žena 
koje na potoku mlate robu do bjelila,
više mislim na izranjanje iz bazena, mora, rijeke, jezera, kade,
kojemu je prethodilo hitro uskakanje,
tipa 'spasi sebe'.
Mantra nakon izranjanja je li-la ista kao većina mantri:
'sve će proći i bit će OK'.

Izronih jutros, 
sjedoh na rub
i nikako se ne osjetih na rubu rijeke Piedre,
te izostanu suze.
Umjesto patetike,
promislih kako iza svih 
poteza
u životu ipak stoji 
uvijek jedno te isto:
HRABROST.

Kad bolje promislite
 za vući životne poteze,
a pri tom ne mislim 
na trivijalne 
svakodnevne 
uvriježene 
radnje,
baš to treba.
U mom gradu bi stari rekli
'triba ti ludost da to učiniš',
kad se radi o pozamašnom potezu.
Ma, kakva ludost.
Mislili su zapravo na hrabrost, znam...

Možete odlučiti što god želite 
o svojim potezima, 
o svom životu, 
o svemu.
Fantastično je kada MOŽETE.
Jedini scenarij kada to ne ide, to je opaka bolest.
SVE ostalo podliježe vašoj odluci,
ma kakva ona bila.

Hrabro samo!!!
Ako nećete u ovom životu... a, kada ćete?
Divan dan želim SVIMA!
I sebi malo bolji.
via HERE

via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE

24. 06. 2017.

Madam President


via HERE

(Silazak: https://www.youtube.com/watch?v=dxJBGxJChVI)

Kao što se zna - ciče je ljeto.

Kao što se već uočilo - neobičan 'styling' ima naša Madam President.

Kao što se primjećuje - crne hulahupke tjeraju po ovoj vrućini na svrab.

Kao što većini nije bilo jasno - na rukavu sakoa izvezeno je na glagoljici 'LJUBAV'.

Kao što bi normalno bilo znati - po avionskim, brodskim ili arhitektonsko slično izvedenim uskim, strmim stepenicama, 
NE treba silaziti kao Madam President, ravno i raširenih koljena, 
već se ukoso postavljenim stopalima lako, elegantno i sigurnije siđe, 
osim ako je riječ o raketnoj topovnjači 
kada se natraške to napravi, 
no također malo ukoso.

Ako me netko pozove da postanem modni i još poneki savjetnik 
Madam President,
rado ću to učiniti,
pa da se prestanemo sramotiti.

I onda još svi frkću i kritiziraju Brigitte, Melaniju i ostale.... ajme meni.
A, vi' nas!?!


A ja ću brzo u mislima svući s Madam President 
crnu toplu jaknu od materijala o koji nezgodno zapinju nokti,
crvenu suknju koja šušti pri hodu zbog podstave i bedara u najlonkama,
sapete crne hulahupke,
demode salonke,
raspustit ću joj vunastu kosu
i odmah je oprati da bude prirodno laka i sjajna,
odstranit ću joj teški make up
i eventualne nadograđene trepavice,
pa joj ponuditi nešto primjereno 
građi, godišnjem dobu, situaciji, ovom stoljeću, njezinoj ulozi.

link within

Related Posts with Thumbnails