jedno u nizu oblačnih popodneva

Da se kojim slučajem prezivam Rothschild, sada bi vjerojatno bila u svojoj vili na Barbadosu, pa bi mi popodne bitno drukčije izgledalo. Iskoristila bih popodnevnu siestu, kada polegnu svi, uključivši i poslugu, pa bi se bosa iskrala do polusjenovitog bazena i polako uronila u tirkiznu vodu, kako ne bi probudila gosp. Rothschilda koji spava u jednoj od tri spavaće sobe koje gledaju na taj isti bazen. Dobro bi se isplivala, osvježila, opustila...kad bih začula otvaranje grilja, te bi me nikad nervozan gosp. Rothschild dozvao, dometnuvši nježno da mu nedostajem... Smjesta bih iskoračila iz bazena i bez brisanja, veselo otišla k svome mužu, ostavljajući mrtva hladna mokre tragove iza sebe.

Umjesto u bazenu, ja sam u oblačnom Splitu, potomaka nema doma, a Muž čvrsto odmara, nakon svog omiljenog ručka, kojeg nije pripremila posluga. I... kao da mi se čini da me nitko ne doziva!?!