weekend brunch

 

Jedna od najboljih stvari, 

nakon kasnog buđenja vikendom, 

svakako je - lijeni bogati doručak, 

onaj koji odgađa ručak u kasni sat, 

onaj koji uključuje raznorazna slavlja za nepce...

Mora nas zadovoljiti maštovito, sjajno, genijalno. 

Mora sadržavati barem notu rimskih gozba. 

Mora nam začiniti tjedan na razmaženi način. 

Mora na nas djelovati inspirativno u svakom pogledu...

 

Poželjno je zaboraviti tip jutra koji su vikendom imale naše bake i mame. 

Opustimo li se dovoljno, a nemamo novorođenčad u kući, sigurno ćemo se sjetiti načina za uživanje. 

 Ne mogu ne sjetiti se jedne daaaavne priče iz života...

Bio je to razgovor između mene i mog tadašnjeg bliskog prijatelja. 

Pričali smo o životu na selu. 

Bio je to razgovor dvoje ljudi odraslih na vrlo gradski način ili da kažem - 'u kafanama' :) 

Kazala sam da imam periode kada poželim povući se iz urbane vreve i provesti neko vrijeme u kakvoj seoskoj idili.

Dosta sumnjičavo je popratio moju izjavu i odmah me potom priupitao da li bih se znala brinuti o životinjama, na što sam spremno i olako kazala kako bi se već snašla... 

'- Znam da bi se snašla! Povela bi sluškinju sa sobom...' 

 Tada sam se fino uvjerila kako to izgleda kada te razotkrije netko tko te očito zna u dušu i kada shvatiš da upravo izgovorene riječi nisu puko kategoriziranje u skupinu ekscentričnih dama, nego istina tipa 'spuštanje na zemlju'. 

Sjetim se  često tog prijatelja i naših razgovora, vrlo iskrenih, katkada bespoštednih, ali zasigurno upamćenih.

U njegovo ime, gdje god se nalazio na kugli zemaljskoj, rado bih priredila 'brunch' seoskog tipa u rafiniranoj varijanti, svojim rukama i bez 'pomoći sluškinje', ha ha ha...