alice in wonderland

Nikada do sada nisam bila Alisa u zemlji čudesa. Ni kad sam imala nejake godine. I mada sam osoba prebujne mašte, kao da sam se skanjivala prepuštanju filmovima ili knjigama te vrste. Pomalo sam se divila ljudima koji imaju tu sklonost, a onda i sposobnost pravog doživljavanja raznoraznih vrsta bajki. 

Ne znam jesam li se 'igrala na odrasle' prerano, je li utjecao odgoj, jesu li me oblikovale životne okolnosti, rano majčinstvo, različiti karakteri muževa na koje sam se lako i brzo adaptirala, svaki puta možda gubeći djelić sebe ili se samo oduvijek od mene tražilo da budem ozbiljna, savjesna, sabrana, realna, odrasla, što li već!?! 

A, nisam neki seriozan tip. Mislim...maštovitija i zaigranija i veselija od svih koje poznam ukupno, samo nekako bez dopuštanja sebi da otplovim onim vodama koje nisu 'primjerene odraslima'. 

Uh, kako danas drukčije gledam na sve to. 

Ova  promijenjena ja. 

Sijaset sam se puta mijenjala, svaki put nadograđujući sebe i bivajući sve bolja, znam to i bez da mi dodijele orden. 

Znam, jer kad pogledam iza ramena na sebe nekadašnju, malo se iznenadim, rastužim, ponekad se doslovno snebivam na staru sebe. Tada mi bude jasno da sam - bolja. 

Onda sam i vlastito napredovanje prihvatila, nastojeći ne prekinuti taj trend. 

I stvari su se odjednom počele slagati, kockice mozaika upadati na svoje mjesto, sve svjesnija nikad bolje slike koja se rađa, a na kojoj sam i ja. 

U međuvremenu sam razvila vještinu igranja 'životnog tetrisa', a onda se tome nečujno pridodalo opuštanje, pa vjerovanje u sebe, doduše sve na trnovit način (ali kako bi drukčije), pa sam se počela voljeti. 

I sve sam ovo, vrlo suhoparno, iznijela ili nabrojala, samo da kažem kako sam danas prvi puta u svome životu gledala jedan film, namjerno ga ne imenujem, koji spada u žanr koji me nije nikada naročito privlačio. 

Danas sam spoznala i zašto. 

Tek nakon što sam se, zahvaljujući promjenama, vratila samoj sebi, u ovim godinama sam sposobna biti Alisa, koja vidi i osjeća čudesa, pa onda i uživa u njima, bez straha da je to neprimjereno. 

Moje posvemašnje uživanje u čudesnom filmu i to snagom čiste dječje prepuštenosti doživljavanju, potvrdilo je da je rođena - Nova Ja. 

Nikad nije kasno dodati čaroliju ili maknuti ograničenja koja smo sami sebi nametnuli, makar je faza odrastanja odavno završila. 

Ima li što divnije!?! 

Nema.

P.S. Nisam gledala Burtonovu 'Alice in Wonderland'. Samo sam shvatila da mogu  biti Alisa...konačno.