30. 10. 2010.

neemancipirane sam sorte

Nakon moje knjige gostovala sam u jednom talk - showu, tema je bila 'Što je muškarac bez žene', jedina sam bila gošća, među jedno...ne sjećam se točno, ali mislim petoricom muškaraca.
Zadovoljna sam bila sobom, muški gosti nisu bili naročito spretno izabrani.
Taj jednodnevni izlet na snimanje, započeo je ranim jutrom, kad sam prije odlaska na aerodrom, naravno pripremila doručak za svoju obitelj, da ih sve čeka spremno i privlačno kako bi oni imali ugodan početak dana. 
U avionu sam ugodno pričala sa svojim prvim dečkom, koji se iz sportaša prometnuo u ozbiljnog poslovnog čovjeka, što je bio dobar uvod u odličan dan.
U metropoli sam bila dočekana, šofer me vozikao u limuzini, odvezao me u studio, Urednica me dočekala počasno kao premijerku (ne našu), nisam mogla doći k sebi od pažnje i ukazanih mi komplimenata, voditeljica me obasula pohvalama, pitanjima i prije snimanja i postavljanja mikrofona, muški gosti su me salijetali na klasičan primitivan način, šminkerica me šminkala, publika u studiju frenetično pljeskala, ja pametno i tečno govorila...ah!
Kad sam se navečer vratila puna dojmova, perfektnog make upa i još boljih doživljaja, koji su me silno zabavljali, najnormalnije sam izljubila djecu, saslušala njihove dosadne priče iz škole s najvećom pažnjom, pospremila bombu u kuhinji, iako im je ručak bio pripremljen, a onda se posvetila Mužu... kojemu je valjda vrlo intrigantno i privlačno bilo sve to oko mene, još od telefonskih poziva koji su me danima prije toga salijetali, pa me je bio željan. 
Žena sam koja se odlučila, iako fino obrazovana, posvetiti obitelji.
Ja sebe objasnim ljudima, na njihova raspitivanja o tome što radim, vrlo jednostavno -  kulturna kućanica. Mahom gledam začuđena lica tada.
Perfektno sam 'služila' svojim muževima kao osoba koja drži sva četiri 'kantuna' kuće bez ostatka, njihovo je bilo jedino da... zarađuju. Osim 'držanja' sva četiri ugla, u opis mog radnog mjesta spada još cijela gomila poslova, od kojih nisam često imala vremena ni udahnuti...
Neću govoriti pojedinačno, nego ću sve brakove časkom ujediniti, jer je tako kraće:) Dakle, kao klasično odgojena dalmatinska žena, posve mi je normalno i bez naročitog padanja u nesvijest sve što se tiče vođenja kućanstva,
rađanja i podizanja djece,
kuhanja da poližeš prste,
aktivnog ljubljenja muža,
nepriznavanja umora,
zabavljanja društva,
povremenog poslovnog escorta čovjeku kojemu sam rekla 'da',
održavanja rodbine na okupu,
ležernog otvaranja vrata svim prijateljima potomaka...
...uz hobije koje svaki muž posebno nosi sa sobom,
te sam se konstantno usavršavala! 
Naučila sam sve o  filmovima gotovo do savršenstva, 
sve o ribolovu,
svladala vještine planinarenja, 
jedrenja do opasnih regata, 
sudjelovala u pisanju zakona,
bavila se istraživačkim radom,
ispraksirala pisanje raznoraznih ugovora do narudžbi (sve bez naknade),
kockam vrhunski,
plešem kao Mrs Manero,
obavljam Mata Hari poslove u pravedne svrhe,
šarmiram važne ljude, 
vrtlarske radove magistrirala,
primanja za nepoznate likove dovela do savršenstva daleko otmjenijeg od jedne Marthe Stewart,
bankarske poslove povezanih očiju vršim, ljupko podnosim nevoljenje tazbine,
bila sam već baka, punica i to,
svjetski jašem motore svih kubikaža,
vozim u sitne sate nepoznatim gradovima jer uvijek održim damski postotak promila, glasnogovornički poslovi olitiga PR mi je usputan dok filam torte,
poslovi oko nekretnina su mi uspješni koliko i davanje savjeta bahatim tinejđerima, građevinske radove ugovaram k'o od šale iako sam teško prihvatila komunikaciju s meštrima,
navijačica sam svih sportova do urlanja, skakanja, psovanja, pljucanja i dodavnja pića u ritmičkim razmacima,
zavoljela sam pse, poslovna putovanja čak i ako se radi o gospodarenju otpadom, 
zavidno mi je općenje s vrhunskim mozgovima i tuđom djecom 
i uvijek sam raspoložena - voljeti...
OK, možda sam preskočila neke sitnice. Nebitno.
Da sam... postala odvjetnica, u skupim kostimima uz krokodilsku torbu za spise, s pozamašnim bankovnim računom, ne bi imala vremena za usavršavanje,
niti bi bila raspoložena za ljubav,
zaboravila bi se dobro zafrkavati
i pretvorila bi se u mrzovoljnu, ali samostalnu i odvažnu ženu, koja bi bila društveno korisna i svojim autoritetom bi bila ravnopravna u svojoj kući.  
Sada, u svojoj 45. godini, nakon turbulentnog života, mogla bi konačno javno priznati da sam prije četiri godine saznala zašto sam se odlučila za ulogu supruge, majke, domaćice, animir dame, osobne tajnice, sve u jednom - umjesto da sam se zaposlila u struci za koju sam izučila!
Pa, evo, da i to uradim - kako se čini moja odluka počiva na puno dubljim osnovama - u djetinjstvu s raznoraznim neadekvatnostima tada, te sam duboko u sebi bila jako nesigurna, pomalo umorna, željna ljubavi...
Hm, kad zrelo sagledam sve, svjesno tvrdim slijedeće: ipak mi nije žao.
Ispunjen mi je do sada život kao rijetkima, nije da je lako živjeti sto na sat uz tolike složene promjene...ali, kao da sam živjela pet, a ne jedan život.
Na pitanje da li mi smeta što nisam samostalna nego ovisim o nekome, dajem niječan odgovor. Ne, ne smeta mi.
I ne, ne bih mogla reći da sam doslovno ženka koja u spilji raspuštene kose čeka da mužjak dođe s ulovom, iako su me neki uspoređivali s tom slikom, praveći se simpatični.
I dok sam živjela u metropoli često sam čula 'kaj vi svaki dan jedete kuhanooo?' 
I općenito, čuđenja su uvijek prisutna...raznorazna.
I, mene to silno zabavlja. Zabavlja me što djelujem često zagonetna, a u biti potpuno jednostavna i bez vela tajanstvenosti, kako me neki vide. 
Svojim izborom nisam izgubila vjeru u život i ljubav, nije mi nestalo radosti, energije, inspiracije da začinim vrijeme uvijek nečim novim, niti sposobnosti da ljubim i da sam baš uvijek za to raspoložena... to je već velika stvar. Meni barem.
Dobro, mogla sam sebi to priuštiti, jer su muževi bili situirani...i ne, nemojte sada postaviti neprimjereno pitanje zašto sam se onda preudavala, jer odgovor je isti kao i kod svakoga od nas - nisam ja tako namjeravala živjeti, ali sudbina mi je te vrste. I to je sve.
U talk - showu, s početka posta, lijepo sam objasnila koliko žena daje pečat životu u jednoj kući, a ako je pri tome mudra, pa se zna da je muž glava kuće, a vrat koji okreće tu glavu je žena koja to radi vrlo nježno, senzualno, najljepše moguće i uz neizostavni princip 'feed the animal', uspjeh je zagarantiran.
Pitajte bilo kojeg mog muža, nećete vjerovati da su - bivši!
Sve leži u nama samima - vlastitoj volji za životom, radosti i vedrini, te u - vječnoj zafrkanciji!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Bacite sve u valcer i kada nemate snage za trokorak, jer... lakše je tako.
Idem obaviti nešto u kuhinju, za sutrašnji nedjeljni obiteljski ručak -  stigao je posinak iz Zagreba!!!
Poseban topli pozdrav čovjeku s kojim sam danas izmijenila nekoliko misli na ovu temu, uz poruku - uzmi stvar u svoje ruke, dovoljno si pun pršteće energije da pretvoriš radnu atmosferu doma u zabavnu, jako zabavnu, time ubiješ dvije muhe jednim 'udarcem' - suprugu opustiš i zadovoljiš, a sebi iskreiraš opušteni dom u koji se svaki dan jedva čekaš vratiti! 

Broj komentara: 17:

  1. Narcisa de Kulis: Jao Rea,ja se s tobom slažem i čitajući ovaj tvoj "ženski proglas" moram ti reći da sam i ja tip koji je uvijek birao obitelj i kuću i da sam jednog dana shvatila da sam tu najsretnija, na čuđenje moje majke.
    .

    OdgovoriIzbriši
  2. Volim vaš blog, vrlo zanimljiv i simpatičan, odličan izbor slika, a naročito ona mala simpatična i šarmantna vještica.

    OdgovoriIzbriši
  3. Mia Krstulović Gale: i ja sam nakon napunjenih 40. godina života i 14. godina jakog staža u pogonima škvera došla do zaključka da bi sada bila idealna kućanica. S ovom mojoj mišlju se čak slaže i moja muška polovica i intenzivno razmišljamo o tome da stvar provedemo u djelo.... :-)

    OdgovoriIzbriši
  4. Saša Jaman Britvić:ma koja kucanica, nema uzaludnijeg i nezahvalnijeg i napornijeg posla, nakon 10 godina staza kucanice danas vristim i opirem se ne, ne, neeeeeeeeeeeee

    OdgovoriIzbriši
  5. Mia Krstulović Gale: ja, naprotiv, vičem daaaaaaaaaaaaaaaaa

    OdgovoriIzbriši
  6. Saša Jaman Britvić:zato jer nisi probala, a mozda ja nisam tip za to; uglavnom ja to vise ne bi ni mrtva, hvala lijepo

    OdgovoriIzbriši
  7. Vrlo iskrena ispovijest jedne divne žene od koje se može učiti!

    OdgovoriIzbriši
  8. dakle...kućanica se javlja...i kažem daaa,ali sa zadrškom..da nema nezahvalnijeg i uzaludnijeg posla,slažem se saša...ali svijet je onakav kakvim ga sami sebi uredimo..i moja četiri zida su onakva kakva sam ja sebi uredila.tu sam ja gospodar svega...od trenutka kad uđem kroz vrata znam da sam ušla u svoje utočište...svoj salon za durenje...bit je u čovjeku kraj vas,u djeci koju ste upravo pokrili pokrivačem,u onim sitnim izmjenama nježnosti na kauču u večernjim satima,kad sve ostalo stane...i u nedjeljnom ručku rea,pa makar on ponekad i zagorio...

    OdgovoriIzbriši
  9. Osobno poznam autoricu.Njezin zivot je "sto na sat" tempo koji ja ne bi mogla izdrzati.Ona je IZABRALA biti obrazovana kucanica,nema veselije osobe od nje,zene s vise energije,kreativnije,itd.Ona ne ocekuje zahvalnost niti od ukucana,a ni od djece,to nisu "poslovi nezahvalni" ,to je izbor srca i cista ljubav,zene drage.Nijedan se muskarac nece pobuniti na slatku kucanicu s kojom nikad nije dosadno,a zene ce skociti na ovaj tekst ko oparene jer zele dokazati da su ravnoprave s muskarcima.Zaborave da nas je feminizam doveo do samih sranja,oprostite na izrazu.Autorica NIJE desperatna domacica nimalo!Pobogu,pa je li je neka od vas poznaje???
    prijateljica L.

    OdgovoriIzbriši
  10. Nadia Bokulić: Izbor - vazno je da imamo izbor.

    OdgovoriIzbriši
  11. Narcisa de Kulis: Sve ovisi kakva si kućanica....i kako si organizirala stvari. Ja sam kreativna kućanica i meni u kući nikada nije dosadno, a boga mi ni izvan nje.

    OdgovoriIzbriši
  12. postujem svaciji izbor, osobno nikad ne bih mogla biti profesionalna kucanica. ciscenje, uredivanje, kuhanje, pecenje...sve to obozavam i opusta me, ali ne bih mogla podnijeti osjecaj da sam uvijek nekome na usluzi i ovisna o Muskarcu. Dapace, vjerujem da rad ispunjava (u mentalnom, financijskom, drustvenom, izaberite, smislu) i da se osoba kroz rad mora artikulirati.

    Ne mogu se slozit s ovim da nas je feminizam doveo do samih sranja, "feminizam" je puno vise no sto kolokvijalni govor obuhvaca.

    vidi rea, uzburkala si emocije ovim postom!!Napokon da se oko neceg i ne slazemo, ono je vec bilo zabrinjavajuce. :)

    OdgovoriIzbriši
  13. Joj, ovo definitivno nije ovako zgodno i jednostavno pitanje i tema generalno, kako je tu pojedinačno postavljeno. Čak i ne samo kod nas, uvijek i svugdje, osim što pretpostavlja odgovarajući mentalni sklop žene, biti zadovoljnom kućanicom zahtijeva i jebenu, oprostite na izrazu materijalnu podlogu.
    Bez uvrede, Rea, ne djeluješ mi kao nezahtjevna žena ili žena koja će se u bilo kojem smislu zadovoljiti malim. Uostalo, kol'ko ono reče da ih ovog časa brojiš kao EX?
    Ne kritiziram, treba imati hrabrosti i za takvo što, u svakom smislu, ali opet, mislim da si sve to i tako i mogla činiti, jer si imala sigurno materijalno zaleđe. Ispravi me ako griješim.
    Ne umanjujem tvoj trud na stjecanju obrazovanja, (čak i ako si ga, onog stručnog, vrlo rijetko upotrebljavala, ono je ipak postignuće ) divim se tvojoj energiji i naravi ako je istina da si baš uvijek nasmijana i u pokretu, oduvijek cijenim kreativnost, ali imala si vraški puno sreće, pa i neporecivog talenta za oženiti svakog idućeg :)
    A tu negdje onda dolazi feminizam i emancipacija.
    Jer da ih nije bilo, ti bi svakako imala mogućnost biti kućanica, pitanje koliko puta bi to svojevoljno mogla ponavljati sa različitim muževima, koliko bi pritom bila obrazovana, koliko bi tvoje pisanje i sve drugo bilo cijenjeno kao kreativnost, pa onda i na kraju koliko bi takva bila i vesela i poletna.
    Mislim da si malo ovdje pobrkala lončiće.
    Ovo je način na koji si ti odlučila živjeti, proživjela i živiš život, sasvim sigurno dobar dio zahvaljujući svom trudu i kvalitetama, ali bez uvrede, imala si i vraški puno sreće, koju ti i dalje želim.
    Ali možda da se ipak koji put prisjetiš da tamo negdje vani živi gomila obrazovanih žena koje se nisu rodile namrgođene i tmurne, koje rade od jutra do večeri iste poslove kao i muškarci za koje su i danas manje plaćene od njih, čiji muževi nemaju plaće kojima mogu podržavati njihov lagodan i veseo život kućanice na zavidnom nivou, o djeci da ne govorimo i koje su preumorne da bi u sebi tražile kreativnost bilo koje vrste osim one kako pohvatati sve konce.
    Pritom ne mislim da bi se ijedna od njih zamijenila s tobom, ali nekako vjerujem da bi svaka od njih rado bila stvarno dovoljno emancipirana kao osoba, da se ne odriče svog obrazovanja, da ga iskoristi i profesionalno a i da pritom bude vesela, poletna i zadovoljna, a sve opet svojim izborom.
    I da im za ništa od toga nije presudna sretna konstelacija zvijezda u trenutku njihovog rođenja ili prvi, treći ili peti muškarac u životu koji dovoljno zarađuje.

    OdgovoriIzbriši
  14. Draga Tadeja, uživala sam čitati Te!!!
    Hm, puno si se pitanja dotakla, koje su daleko šire i zavrjeđuju kako ozbiljniju diskusiju od običnog 'blogsanja', tako i iznošenje nekih činjenica iz mog života, kako bih objasnila baš sve! :)))
    U sažetoj verziji,otprilike da dodatno pojasnim...nisam pisala kritiku emancipacije, feminizma, položaju žene...samo sam pisala o sebi.
    Imala sam tri muža, mučne razvode, uz zaštićivanje djece koliko sam to znala i umijela, sve kao osoba koja ovisi o drugome, jer sam - domaćica, okrenuli ovako ili onako! Najvažnija je činjenica da sam SAMA IZABRALA kuhati gulaš, ograničiti svoju 'publiku' na djecu, muža, rodbinu i prijatelje koji pohode moj dom, bez poslovnih uspjeha, društvene korisnosti, upoznavanja interesantnih ljudi na poslu, i sve što ide uz to.
    Normalna sam domaćica, vrlo servilna u skladu sa svojim dalmatinskim odgojem, predana majka i brižna supruga.
    Ne zavidim zaposlenim ženama (kao ni one meni, to stalno slušam u društvima!) čak i nakon što sam poslije 40-te godine života, shvatila da sam imala vrlo posebene 'dubinske' razloge što sam izabrala biti doma!
    Muževima prije udaje ne provjerim imovinsko stanje:), imam druge kriterije.
    S trećim mužem živim lagodno, prije toga nisam nimalo. Znam i kako je ne imati djeci za kruh sutradan i besane noći zbog sto problema, kao i nošenje rashodovanih vojničkih hlača koje su pasale s kosom do struka i čizmama, pa se svima činilo kako sam zgodno otkačena,a nitko nije promislio da NEMAM za garderobu sebi.
    Kreativnost je nadošla... A, znaš kada postaneš kreativan (uz zrnce koje očigledno moraš imati u sebi)!?! Onda kada te nešto na to natjera - kao i kad ti se ormar sastoji od dvije 'obleke', one za van i one za doma, ali izmišljaš accessories i ispadneš uvijek s najboljim stylingom u drštvu...snalaženje...kao i u kuhinji, kad od osnovne namirnice 'krumpir'(uz osnovinh par stvari koje imaš doma uvijek) možeš napraviti slijed jela od juhe do glavnog jela i priloga, do deserta... nemaš potrebe razvijati kreativnost ili upotrebljavati maštu ako je dovoljno skoknuti po najfiniji filet, divnu salatu, prekrasno voće i nekoliko kolačića iz fracuske 'pašticerije' koja je blizu dućana gdje uzmeš savršeno vino, ono koje samo bogovi piju! To ti je to.
    Tako je nastala iz depre moja knjiga.
    Blog se iz drugog privatnog razloga rodio.
    Rekla bih da je ovdje riječ o voljenju života,
    o samopomoći i samoodržanju,
    o praktičnosti kada sve 'baciš u valcer',
    o nastojanju da nedaće (nažalost dosta teške, koje ne dijelim s javnosti) preživim što lakše,
    o strašnoj ljubavi prema ljudima (erga omnes)!
    Muž br.2 i ja smo živjeli daleko skromnije nego da sam ja radila, ali njemu je bilo drago i komodno da sam doma, to je bilo u skladu s njegovim ekscentričnim i posebnim načinom života,
    Muž br.3 me 'dobio' kao kućanicu,
    Muž br.1 me imao kratko i bila sam studentica.
    Muž br.4 (šalim se) će me valjda imati u najboljoj vatrijanti, jer sam se u međuvremenu prometnula u kreativnu osobu, a zadržala zdrav razum pored svih tih NElakih životnih situacija, duhovitost i vedrinu...to mi je pak samo dio karaktera.
    Ne zaboravi, moja domena su nabavka namirnica, kuhanje, dom, djeca, muž, roba, a na to se nadograđuje legalni poslovni escort, čitanje knjiga, gledanje filmova, suradnje s pametnim muževima (sasvim slučajno su me birali takvi ili obrnuto, nebitno), pisanje kao sedativ, a odavno sam prestala šiti, plesti, kukičati.
    Zapravo sam užasno obična domaćica, samo sam simpatična:)
    Ja ti od života napravim svoju malu privatnu predstavu i onda u njoj uživam, bez obzira kakav mi je trenutačno taj moj život, to je sve.
    Hvala ti, pametna Tadeja, koja lijepo piše.

    OdgovoriIzbriši
  15. Da, sad su neke stvari mnogo jasnije, što bi rek'o Marko Rašica! :)
    Tvoj post je ostavio dojam koji je imao za posljedicu moj prvi komentar.
    Neću reći da sam pretpostavljala da ipak nije sve bilo baš tako glamoruzno, malo tko se iz puke objesti i hira toliko puta preudaje, pogotovo kad su tu i djeca.
    Barem ne na ovim prostorima. Još.
    Žao mi je ako sam svojim komentarom izazvala da javno izneseš više pojedinosti o svom životu nego što ti je to bila namjera i zbog toga se ispričavam.
    To je nešto s čim ja ponekad imam problem, ali ne zbog sebe, ja stojim iza svake svoje pizdarije u životu, koliko zbog onih oko mene, koji iza njih ne bi tako stoički stali. :)
    Da su muka, tuga i jad odlične muze, isto tako znam. :)
    Nisam doduše došla do knjige, ali to je već problem moje ovnovske mane rasute pažnje. :)
    Od života često napravim predstavu, čak i ne baš sasvim privatnu. :)
    U svakom slučaju Rea, hvala na lijepim riječima.
    I dalje ostajem pri tome da ti želim puno sreće u životu općenito, kao i da ostaneš "obična" simpatična kućanica, kad ti to tako dobro stoji i dobro se u tome osjećaš! :)

    OdgovoriIzbriši
  16. Draga Tadeja,
    nema razloga za ikakvu ispriku...barem je ja ne vidim!
    Iz nekog razloga me oduvijek SVI drže za glamuroznu, filmsku, teatralnu i nu, nu, nu...čak mi i zavide (?) na mom životu...ahhhh.
    Čini se da je 'kvaka' u tom mom načinu ponašanja, pisanja, govorenja, stava i javnog, otvorenog pričanja o stvarima koje ostali kriju ne bi li ispali savršeniji -
    i što se onda desi?
    Idem u istu kategoriju sa Zsa Zsa Gabor, Elizabeth Talyor i mlađim kolegicama iz Hollywooda, hahahaha...
    Baš sve što kažem je istina, bez pretjeravanja, uljepšavanja, dodavanja duhovitosti - to moraš znati.
    Ali, normalna sam 45-godišnjakinja od krvi i mesa.
    Hvala ti.
    Topli pozdravi iz Splita - tebi!

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails