neemancipirane sam sorte

Nakon moje knjige gostovala sam u jednom talk - showu, tema je bila 'Što je muškarac bez žene', jedina sam bila gošća, među jedno...ne sjećam se točno, ali mislim petoricom muškaraca.
Zadovoljna sam bila sobom, muški gosti nisu bili naročito spretno izabrani.
Taj jednodnevni izlet na snimanje, započeo je ranim jutrom, kad sam prije odlaska na aerodrom, naravno pripremila doručak za svoju obitelj, da ih sve čeka spremno i privlačno kako bi oni imali ugodan početak dana. 
U avionu sam ugodno pričala sa svojim prvim dečkom, koji se iz sportaša prometnuo u ozbiljnog poslovnog čovjeka, što je bio dobar uvod u odličan dan.
U metropoli sam bila dočekana, šofer me vozikao u limuzini, odvezao me u studio, Urednica me dočekala počasno kao premijerku (ne našu), nisam mogla doći k sebi od pažnje i ukazanih mi komplimenata, voditeljica me obasula pohvalama, pitanjima i prije snimanja i postavljanja mikrofona, muški gosti su me salijetali na klasičan primitivan način, šminkerica me šminkala, publika u studiju frenetično pljeskala, ja pametno i tečno govorila...ah!
Kad sam se navečer vratila puna dojmova, perfektnog make upa i još boljih doživljaja, koji su me silno zabavljali, najnormalnije sam izljubila djecu, saslušala njihove dosadne priče iz škole s najvećom pažnjom, pospremila bombu u kuhinji, iako im je ručak bio pripremljen, a onda se posvetila Mužu... kojemu je valjda vrlo intrigantno i privlačno bilo sve to oko mene, još od telefonskih poziva koji su me danima prije toga salijetali, pa me je bio željan. 
Žena sam koja se odlučila, iako fino obrazovana, posvetiti obitelji.
Ja sebe objasnim ljudima, na njihova raspitivanja o tome što radim, vrlo jednostavno -  kulturna kućanica. Mahom gledam začuđena lica tada.

Perfektno sam 'služila' svojim muževima kao osoba koja drži sva četiri 'kantuna' kuće bez ostatka, njihovo je bilo jedino da... zarađuju. Osim 'držanja' sva četiri ugla, u opis mog radnog mjesta spada još cijela gomila poslova, od kojih nisam često imala vremena ni udahnuti...

Neću govoriti pojedinačno, nego ću sve brakove časkom ujediniti, jer je tako kraće:) Dakle, kao klasično odgojena dalmatinska žena, posve mi je normalno i bez naročitog padanja u nesvijest sve što se tiče vođenja kućanstva,
rađanja i podizanja djece,
kuhanja da poližeš prste,
aktivnog ljubljenja muža,
nepriznavanja umora,
zabavljanja društva,
povremenog poslovnog escorta čovjeku kojemu sam rekla 'da',
održavanja rodbine na okupu,
ležernog otvaranja vrata svim prijateljima potomaka...
...uz hobije koje svaki muž posebno nosi sa sobom,
te sam se konstantno usavršavala! 
Naučila sam sve o  filmovima gotovo do savršenstva, 
sve o ribolovu,
svladala vještine planinarenja, 
jedrenja do opasnih regata, 
sudjelovala u pisanju zakona,
bavila se istraživačkim radom,
ispraksirala pisanje raznoraznih ugovora do narudžbi (sve bez naknade),
kockam vrhunski,
plešem kao Mrs Manero,
obavljam Mata Hari poslove u pravedne svrhe,
šarmiram važne ljude, 
vrtlarske radove magistrirala,
primanja za nepoznate likove dovela do savršenstva daleko otmjenijeg od jedne Marthe Stewart,
bankarske poslove povezanih očiju vršim, ljupko podnosim nevoljenje tazbine,
bila sam već baka, punica i to,
svjetski jašem motore svih kubikaža,
vozim u sitne sate nepoznatim gradovima jer uvijek održim damski postotak promila, glasnogovornički poslovi olitiga PR mi je usputan dok filam torte,
poslovi oko nekretnina su mi uspješni koliko i davanje savjeta bahatim tinejđerima, građevinske radove ugovaram k'o od šale iako sam teško prihvatila komunikaciju s meštrima,
navijačica sam svih sportova do urlanja, skakanja, psovanja, pljucanja i dodavnja pića u ritmičkim razmacima,
zavoljela sam pse, poslovna putovanja čak i ako se radi o gospodarenju otpadom, 
zavidno mi je općenje s vrhunskim mozgovima i tuđom djecom 
i uvijek sam raspoložena - voljeti...
OK, možda sam preskočila neke sitnice. Nebitno.
Da sam... postala odvjetnica, u skupim kostimima uz krokodilsku torbu za spise, s pozamašnim bankovnim računom, ne bi imala vremena za usavršavanje,
niti bi bila raspoložena za ljubav,
zaboravila bi se dobro zafrkavati
i pretvorila bi se u mrzovoljnu, ali samostalnu i odvažnu ženu, koja bi bila društveno korisna i svojim autoritetom bi bila ravnopravna u svojoj kući.  
Sada, u svojoj 45. godini, nakon turbulentnog života, mogla bi konačno javno priznati da sam prije četiri godine saznala zašto sam se odlučila za ulogu supruge, majke, domaćice, animir dame, osobne tajnice, sve u jednom - umjesto da sam se zaposlila u struci za koju sam izučila!
Pa, evo, da i to uradim - kako se čini moja odluka počiva na puno dubljim osnovama - u djetinjstvu s raznoraznim neadekvatnostima tada, te sam duboko u sebi bila jako nesigurna, pomalo umorna, željna ljubavi...
Hm, kad zrelo sagledam sve, svjesno tvrdim slijedeće: ipak mi nije žao.
Ispunjen mi je do sada život kao rijetkima, nije da je lako živjeti sto na sat uz tolike složene promjene...ali, kao da sam živjela pet, a ne jedan život.
Na pitanje da li mi smeta što nisam samostalna nego ovisim o nekome, dajem niječan odgovor. Ne, ne smeta mi.
I ne, ne bih mogla reći da sam doslovno ženka koja u spilji raspuštene kose čeka da mužjak dođe s ulovom, iako su me neki uspoređivali s tom slikom, praveći se simpatični.
I dok sam živjela u metropoli često sam čula 'kaj vi svaki dan jedete kuhanooo?' 
I općenito, čuđenja su uvijek prisutna...raznorazna.
I, mene to silno zabavlja. Zabavlja me što djelujem često zagonetna, a u biti potpuno jednostavna i bez vela tajanstvenosti, kako me neki vide. 
Svojim izborom nisam izgubila vjeru u život i ljubav, nije mi nestalo radosti, energije, inspiracije da začinim vrijeme uvijek nečim novim, niti sposobnosti da ljubim i da sam baš uvijek za to raspoložena... to je već velika stvar. Meni barem.
Dobro, mogla sam sebi to priuštiti, jer su muževi bili situirani...i ne, nemojte sada postaviti neprimjereno pitanje zašto sam se onda preudavala, jer odgovor je isti kao i kod svakoga od nas - nisam ja tako namjeravala živjeti, ali sudbina mi je te vrste. I to je sve.
U talk - showu, s početka posta, lijepo sam objasnila koliko žena daje pečat životu u jednoj kući, a ako je pri tome mudra, pa se zna da je muž glava kuće, a vrat koji okreće tu glavu je žena koja to radi vrlo nježno, senzualno, najljepše moguće i uz neizostavni princip 'feed the animal', uspjeh je zagarantiran.
Pitajte bilo kojeg mog muža, nećete vjerovati da su - bivši!
Sve leži u nama samima - vlastitoj volji za životom, radosti i vedrini, te u - vječnoj zafrkanciji!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Bacite sve u valcer i kada nemate snage za trokorak, jer... lakše je tako.
Idem obaviti nešto u kuhinju, za sutrašnji nedjeljni obiteljski ručak -  stigao je posinak iz Zagreba!!!

Poseban topli pozdrav čovjeku s kojim sam danas izmijenila nekoliko misli na ovu temu, uz poruku - uzmi stvar u svoje ruke, dovoljno si pun pršteće energije da pretvoriš radnu atmosferu doma u zabavnu, jako zabavnu, time ubiješ dvije muhe jednim 'udarcem' - suprugu opustiš i zadovoljiš, a sebi iskreiraš opušteni dom u koji se svaki dan jedva čekaš vratiti!