Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

02. 10. 2010.

malo mi za sriću triba

...i koliko god se trenirala da ne budem ishitrena i ne reagiram srcem, emocijama strašću, riječima, čime li sve ne, uvijek mi se nekako stvori situacija u kojoj se razmaše moj temperament i ja poletim. Onda pogriješim. Lako je kad ima povratka...
...kao i jučer s postom u kojemu sam, zbog vlastitog raspoloženja, burne i mrzle večeri, žudno, nestrpljivo, uzbuđeno sva bila već jesenasta, listopadna, dvadesetdevetonovembarska, pa čak i prosinački okićena božikovinom, te od glave do pete osvijetljena božićnim lampicama, sa pahuljama snijega u kosi i sve to duboko proživjela i podijelila u salonu. Ah...
Danas sam, drugi dio dana nastojala provesti što više sati na zraku. To je bilo razumno. I uradila sam to. Provjetravala sam sebe iznutra, jer je bilo 'ili - ili'. Spasila sam se u zadnji tren! Međutim, provjetravanje uopće nije izgledalo kao ono najavljeno jučer...










Split je danas bio topao. Ljetni ugođaj se neočekivano vratio. Ali mi nije smetao. Mada tempirana na nešto sasvim drugo, godilo mi je zaostalo ljeto leđima...i duši. Neka je blagost titrala 'kaletama', kojima su isključivo stranci iskrcavani s 'cruisera', u jatima pohodili 1700 stari grad, vidno guštajući. Osim mene, svi ostali likovi koji su se motali naokolo, bili su turisti...dobro, i jedan zagrebački režiser koji je vrlo glasno mobitelirao
i Ante Tomić s iPodom u ušima i sa svojim šeširom na glavi
i u prolazu bi promaknula neka domaća prilika žureći se, ciljano.
Nakon šetnje, popiti cappuccino na maloj 'pjaceti' bez obaveze pričanja, tračanja, govorenja, samo opušteno sjedeći i bludeći pogledom po prekrasnim kamenim pročeljima, balkonima, kojekakvim kosookim i bademastim očima koje su promicale u tihom mimohodu, gotovo sa strahopoštovanjem, nastojeći upiti sve oko sebe i zaiviriti u svaki 'kantun', čak i na gaće koje se poredane po veličini suše u pokrajnjoj 'kali'...ljekovito je.
Čak sam se i razveselila 'sposi' koja se profesionalno fotografirala u svim mogućim i nemogućim pozama pred katedralom, vitlajući dugim velom i žutim ružama, dok su je zadivljeni turisti i ja skupa s njima, fotografirali za sebe. 











Bilo je malko prije 18:30h, kad me zabljesnuo zvonik Sv. Duje u svoj svojoj ljepoti, obasjan zlatnim suncem što mu je tuklo s mora u čelo...Hodala sam prema doma.










Kako cijeli život živim u centru grada, od najmanjih nogu obožavam secesijsku vilu Plevnu iz 1907. godine, koje sam se najprije bojala zbog vještičjeg krova, a onda se nadala da će jednom biti moja. Naravno da nije moja. Sad je netko drugi, nesmiljeno uništava plastičnim prozorima i klima uređajima.
Pa sam se opet (!) nasmijala, kad sam prolazila pored neskladne oxfordske ograde mog fakulteta, pa zašavši u ulicu vrtova koja me vodi 'drito' doma, ozarila se slušajući cvrčke...c,c,c,... Jo, mene, lude, ma di mi je samo ona jesen od jučer? Šta san toliko bila loše..!?!
"A, popodne sam sva mirna, zadovoljna, čak sretna, cijeli svijet je moj " - reče Rea i namigne obnovljenom snagom da su je primijetili i 2000 km zapadno od zlatnoga Splita. 

Broj komentara: 12:

  1. Prekrasno si ovo napisala,ja zasuzila i srce mi se uzlupalo za Splitom, a Rea, Rea,pisi knjige, a ne blog,duso!

    OdgovoriIzbriši
  2. Grlim te, Anonimna, iz dijaspore!?!!????
    Hvala ti.
    Pišem ja. Svašta pišem. Bloganje mi paše sada. Knjige čekaju...

    OdgovoriIzbriši
  3. Lilly Hippy: je, je "primjetili" smo te ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. Lipo je bit primjecen i u Francuskoj:)))))) Nemam nista protiv!

    OdgovoriIzbriši
  5. i u Velikoj Britaniji je mig primjecen also;)

    OdgovoriIzbriši
  6. Dijana Ciclone: ‎......da me zove moja lipa...

    OdgovoriIzbriši
  7. ‎......da mi kažu zlato moje
    lipe usne te njegove.......

    OdgovoriIzbriši
  8. Dijana Ciclone: Ajmo sad uglas.......:-) vidim, odnosno citam, dobro si, svedolazi na svoje misto! Ja ti cvrsto virujen da nista nije slucajno!

    OdgovoriIzbriši
  9. Pridruzla se duetu i pivam li ga pivam!
    Danas sam dobro, nokti na nogama crrrveni.
    Vidim i ti!
    Ne, nista nije slucajno - to znam.
    ljubim te

    OdgovoriIzbriši
  10. kad ovako čitam ovaj tvoju malu šetnju Splitom,dođe mi da se vrnem;)))

    narcisa

    OdgovoriIzbriši
  11. Draga Narcisa,

    tvoj život je odavno istkan tamo. I sve tvoje najvažnije je tamo... Shvati ovaj post i ono što ti je navrlo dok si sa mnom prošetala, samo kao podsjetnik da si ponosna žena s juga, da ti je tvoj Split u srcu i da ono najvrijednije, a to je osjećaj koji imaš u rodnom gradu je nešto zauvijek tvoje, neoduzimljivo.
    Nije li to divno!?!
    Nisi predaleko da dođeš kad te spopadne jaka želja za poznatim emocijama, toplinom u kojoj si odrasla i to je blagodat. Znam taj osjećaj, koji ponudi uvijek vrstu utjehe i zaštite i osjećaj pripadnosti...jer, jedino kada svojim gradom prošetaš, baš svaki 'kantun', mjesto, ulica, detalj podsjećat će te na neki od momentata..., na uspomene koje su te u stvari oblikovale.
    U drugim gradovima, metropolama, megalopolisima, gradimo uspjehe, uzimamo niz kudikamo boljih i raznovrsnijih prilika kojima postižemo uspjeh, bolji život, situiranost...a, ovaj komadić Dioklecijanovog raja ostaje dovijeka emotivno uporište, koje ti nitko nikada i neće oduzeti.
    I to je tako, nije li!?!
    Imaj odličnu nedjelju:)))

    OdgovoriIzbriši

link within

Related Posts with Thumbnails