ona jednostavna podjela muškaraca

Žensko sam dijete odraslo u kući gdje su otac i dva mlađa brata pasionirani obožavatelji sporta. U našoj se kući tako pratilo sve što potpada pod kategoriju 'sport', od životno važnog nogometa , košarke, do biljara.
Da ne bi bilo zabune, roditeljski dom je smješten u Dalmaciji, što je važna činjenica,radi daljnjeg navođenja.
Poneko od ljudi s kojima sam dijelila život, znali su reći da imam traumu iz djetinjstva, jer 'pušem' na enormno glasne prijenose koji trešte kućom...hm.
Još od doba mog djeda Pave, koji je znao slušati radijski prijenos nogometne utakmice na zavidno egocentričan način, tako što bi spiker reperskom brzinom 'opisivao' utakmicu na radiju smještenom u kuhinji, a moj djed bi na svježem zraku na balkonu slušao, na potpuno drugom i najudaljenijem kraju stana, te su decibeli pronosili titranje u želucu, nogama, srcu...ja u sebi odreagiram sočnom psovkom na prijenose koji se doimaju prenošene javnim razglasom.
Mea culpa.
Nakon djeda, njegov sin, a moj otac, potrudio se da zapamtim nedjeljna popodneva, kada bi se u radio emisiju uključivali komentatori, pardon izvjestitelji utakmica sa svih mogućih terena u cijeloj državi SFRJ, naizmjence. Nikada se taj neponovljivi užitak nije propuštao, pa ako smo se upravo vozili s vikenda doma, u autu su urlali isti reperi od toče A do točke B, do parkiranja kada bi brzinski utrčavali u kuću, kako ne bismo propustili kako stoji NK Čelik, recimo.
Ako se radilo o televizijskom prijenosu nogometne utakmice, osim priprema na vrijeme, čak nekoliko minuta ranije, zauzimali su se strateški položaji u dnevnom boravku, probio bi se zvučni zid, a mama i ja nismo ni promišljale prohodati preko prostorije, nedajbože ispred ekrana, svjesne da bi mogle izazvati incident ili biti, u afektu, gađane nekim predmetom.
U kolekciji mojih muževa, bile su zastupljene obje kategorije - muškarac kojega aktivno praćenje sporta ne interesira
i muškarac koji kao da je odrastao u istoj kući u kojoj sam ja stasala. Nepraćenje sporta sam tada gotovo javno opravdavala rodbini koja je bila zgrožena, u najmanju ruku vidno začuđena... ponekad bi se tada i sama upuštala u sportske rasprave ne bi li se ispričala za ponašanje koje se u tom miljeu doimalo 'sramotnim' pomalo. Ha ha ha...ljudi mojiii.
Zato bi u drugoj varijanti, uz muža koji vrlo živahno prati sportska događanja i koji može usred noći nabrojiti sastav reprezentacije iz te i te godine ili koji je sposoban detaljno po minutama iskomentirati važnu utakmicu koja se dogodila prije sto godina, osjećala stanovito oklakšanje pri susretima s mojom rodbinom. Tada sam se mogla isključiti i ne davati svoje izjave o istom. Stoga, jedno od važnih pitanja prilikom upoznavanja drage osobe je - njegov interes za sport:)
Praćenje utakmice iz kuće, uključuje kod 'pravih' cjelokupni scenski događaj...zavidno psovanje najprije kroz zube nerazumljivo do onih koje bi na natjecanju u toj vještini odnijele prve nagrade za kreativnost, skakanje s fotelja ili kauča,
mlataranje ekstremitetima,
rekordno brzo trčanje do WC-a i natrag potaknuto valjda nervozom,
izlaženje na terasu u osluškivanju urlanja istomišljenika koje se pronosi gradom Splitom (kol'ko nas ima....), a dopire iz svih kuća u okolini,
neskriveno dodirivanje međunožja u ekstatičnim momentima psihoze,
uspješno suzbijanje poriva da se pljuje, očito kontrolirano malim bljeskom zdrave svijesti, koja ipak upozori da nisu na stadionu, zapovjedno traženje pića konobarici (ja sam spremna u toj ulozi) koju ne treba ni pogledati pri izricanju narudžbe,
aleee-aleee pjevanje torcidaškim glasom kada situacija nalaže pjesmu,
poneka suza na zajapurenom licu od ponosa kada se dogodi željno ubacivanje lopte u mrežu...
Moja usta su zapečačena za vrijeme takvih 'happeninga', jer sam dostojno odgojena.
Usput, rodila sam dvoje djece različitog spola i oboje su prisutni ili na terenu ili na kauču, dok u njima kuca navijačko srce materino!!!

Možda ću i ja steći žešći žar od ovoga do sada, pa me vidite sa šalom oko glave, pivom u ruci, na ramenima navijača negdje ili golu na travi, kako se ponosno otimam specijalcima...kao egzibicionist!