Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

15. 10. 2010.

Agnes Gonxha Bojaxhiu

Na trenutke sam mramorni kolač. Izmiješala se u meni pozitiva i negativa, ne znam ni sama točne omjere. Sazdana sam od onog 'žutog' i onog čokoladnog dijela. Žuti dio bi, vjerojatno bio onaj dobar, jer je boje sunca. Znači, više sam čokoladna.
...na trenutke sam pak, ementaler. To je već žalosnije. Te rupe zjape, a nisam ih sama izdubila, nisam luda. U ovoj varijanti je već jasnije da su rupe negativa. Rupe na duši.
Ništa nije slučajno.
Dotaknulo me više intenzivnih stvari.
Dijagnoza je vjerojatno - stres.
Ah, izlizana riječ, skoro isto kao i - biometeorološke prilike.
Ipak, upotrebom internacionalnog termina omogućavamo razumijevanje cijelog svijeta.
Sabito u škrte natuknice, otrpilike je stanje ovakvo:

*Vrlo nedavno netko me jako povrijedio. Jako. Nije prvi puta. Naravno. Stvarno jaaako.

*Već neko vrijeme živim zabrinutost uz angažiranu dušu na važnom području. Područje na kojemu se podrazumijeva bezuvjetan angažman.

*Nekoliko puta u zadnje vrijeme netko me razveselio do suza i pružio mi olakšanje. Neizmjerno me drži veselje iz tog smjera. Pljuj, pljuj, pljuj - da se nastavi isti trend.

*Neočekivano me netko pomilovao toliko nježno, da sam se trgnula kao pas naviknut da ga 'klepaju'. Sad me boli taj trzaj. Nesigurna u vlastito reagiranje, jer možda griješim. Možda nisam kategorija 'đukele', možda jesam čistokrvni kućni ljubimac, frizirana pudlica na plišanoj fotelji boje akvamarina!?!

Pokušavam sabrano donijeti neke odluke, razlučiti bitno od nebitnoga,
nastojim odreagirati pravilno najprije prema drugima, a onda i prema sebi, stremim pronalaženju unutrašnjeg mira,
o zadovoljstvu ne mogu ni misliti,
to je već prelazak na drugi 'level'.
Malko slabije igram 'igricu', ali ne zato što sam nevješta, nego zbog komplikacije i jačine brojnih elemenata s kojima moram baratati, kao 'one (wo)man band'.
Naoko se držim sabrano, nema ishitrenih poteza, emocije preslažem poput najrevnosnije prodavačice i to u dućanu pozmanterije, ali daleko sam od postizanja neobjašnjive lakoće postojanja ilitiga zena! Živjeti u ovom trenutku i u tome neizmjerno uživati, to bi bio, jel', zen. Ja sam postigla samo prvi dio - živim u ovom trenutku. Veliko postignuće za nekoga tko je znao živjeti u istom trenu i prošlost i sadašnjost i budućnost! Pri pomisli na zen, ne padaju mi na pamet svećenici obrijanih glava koji žive na šaki riže, sjedeći na vrhu Tibeta. Mene, u ovoj fazi života, postizanje zena vuče prema drugoj strani...
Naime, sjetih se jutros oko 6 sati, kada sam se sama od sebe probudila, Majke Tereze. Znam i zašto. Potreban mi je mir, nužna mi je snaga duha, a postoje osobe kojima stravično trebam kao snaga, ljubav, poticaj, tu oko mene.
Na sve to, trebala bi pronaći milosrđe i oprostiti ono što me jako povrijedilo.
Uz susprezanje vlastitog užitka u korist drugoga, kao nekakav čisti, ogoljeni altruizam. Složena zadaća, a nisam sestra milosrdnica.
Da sam se pridružila tom redu, nakon što sam podigla vlastitu djecu i otputovala u Afriku pomoći i posvetiti se siromašnima, bolesnima i svima kojima pomoći treba, usmjerila bi mozak na zadaću koju sam spremna obavljati predano i poptuno, uz sućutne i humane emocije.
U slučaju kada u vlastitom životu pokušavam djelovati milosrdno, nesebično, ispravno, ometa me...preosobnost. Lakše je pomagati drugima...
To što mi je Majka Tereza pala na pamet, puno govori. I možda mi donese korist... Makar kao najuprošćenije tješenje i podsticanje same sebe i bez pridruživanja misionarkama, bez odlaska u Indiju, bez njihove asketske uniforme... 
Ponekad je dovoljno samo usporediti se s njima, pa se posramiti na vlastito razmišljanje, koje je ponekad prenemaganje, a ponekad zbrka u glavi zbog istinskih problema koji stisnu, svejedno...          

Međutim, nešto što vrlo jasno osjećam, svakako je želja da vama ovo bude divan dan, savršeni uvod u smireni, zanimljivi, dobri vikend!!! 

Broj komentara: 11:

  1. Draga Rea, za Vas:


    Desiderata

    Teži da budeš sretan.
    Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini.
    Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima sa drugim ljudima.
    Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke i oni imaju svoju priču.
    Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu.
    Ako uspoređuješ sebe sa drugima, možeš postat ogorčen ili ponosan, jer uvijek će biti većih i manjih od tebe.
    Raduj se svojim dostignučima kao i svojim planovima.
    Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjivim vremenima.
    Budi obazriv u svojim poslovima; jer svijet je pun prijevara.
    Ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko ih ima.
    Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.
    Budi ono što jesi (BUDI SVOJ). Pogotovo nemoj glumiti ljubav.
    A nemoj ni biti ciničan prema ljubavi, jer usprkos svoj ogorčenosti i razočaranjima, ona je vječna kao trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti.
    Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljanjima.
    Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
    Osim održavanja zdrave discipline, budi blag prema sebi.
    Ti si djete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo biti ovdje.
    I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kao što bi i trebalo.
    Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.
    Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.

    OdgovoriIzbriši
  2. Silvana Tvrdic: jedno od najdrazih tvojih "durenja"... ne znam da li je samo dim ili vulkan faza... S takvom glavicom ces doc na svoje u pravom trenutku, kad se sve kockice u tebi i oko tebe posloze..drz se! Zagrljaj najmeksi i najtopliji!!!

    OdgovoriIzbriši
  3. Uvijek prepoznas sto mi treba. Svaki put kad te zaglrim, osjetim nas kao tinejdjerice na teraci mojih, sa skrivenim duvanom u ruci i svim slatkim tajanama koje smo dijelile...najdraza Siki,fala ti

    OdgovoriIzbriši
  4. Lilly Hippy: Bravo Rea.

    OdgovoriIzbriši
  5. Lilly Hippy: haha, nasmijala si me, al nisam valjda samo to :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Sanda Matosic: Eto, ti o njoj pises, ja o njoj citam ( i bucam joj datum rodjenja, ups, sorry), skupa joj se klanjamo, i sve sa dogadjalo u "medjuvremenu" tvoga jutra, moje noci, isto vrijeme.

    OdgovoriIzbriši
  7. Nije prvi put da vrludamo ili posrcemo ili samo lebdimo, shetkamo na istoj valnoj duljini, to znas, dear Sanda:)

    OdgovoriIzbriši
  8. Jos jednom zahvaljujem prvoj Anonimnoj osobi koja se ljubazno oglasila na ovaj post.

    OdgovoriIzbriši

link within

Related Posts with Thumbnails