07. 10. 2010.

ja sam kradljivica

Salon nije predviđen za raščlanjivanje najozbiljnijih, relevantnih isječaka koji tkaju onaj najvažniji scenarij i to bez podlijeganja stručnim kritikama - osobni život.
Ali, zato je ovo idealno mjesto za 'propuhivanje' moždanih vijuga na jedan simpatičan način koji može isključivo dobro djelovati na sve duše koje se slučajno ili namjerno zateknu ovdje.
Shvatila sam da sam ja kradljivica, koja je razvila svoju tehniku do savršenstva...i nije mi žao. Ne da mi samo nije žao, već sam ponosna što sam samouka, usvojila tehniku koja mi drži često glavu nad vodom. I još je ta glava nasmijana, što je uglavnom - apsurdno.
Ja sam kradljivica lijepih trenutaka, gdje god ih nađem, prepoznam.
Dobrim dijelom je za to zaslužna odrađena praksa iz djetinjstva kada je jedino moguće neopterećenošću i naivnošću uz pomoć mašte, od svega iskreirati zabavu i taj začuđujući osjećaj stvarnosti, koji postoji tada samo u vašoj glavi. Jedino djevojčica može kuhati cvijeće u olupini školjke, miješati ga grančicom tamarisa i time nahraniti lutke, a imati cjelovit doživljaj kuhanja, krepke juhice i sretne djece koja će joj biti zahvalna.
Odavno nisam djevojčica, čak se i djevojčica koju sam rodila, svrstala u kategoriju odraslih mladih ljudi, ali...ostala je, srećom, bujna mašta i djetinji entuzijazam, koji obilno koristim, naročito u krađama divnih trenutaka, koje pohranjujem za 'crne dane'.
Iskoraknula sam iz svoje komplicirane realnosti ovih dana, promijenivši grad. Uselivši u prostor koji me instant promijenio, odmorila sam... I to je divno. Kad se naučiš napraviti odmak od stanovitih zavrzlama, mislim da si dobrim dijelom spašena duša...treningom se dođe i do te vještine. Ja sam na tom području vlasnica 'crnog pojasa'!
Elegantan 'loft' u dobro čuvanoj, trenutno užarenoj ulici, zbog razbaškarenih stanara koji čuda čine ili su činili u našoj zemlji koristeći moć koja se omili svima, bio je moje boravište na kratko...
Iako je metropola siva i kišna i hladna zamjena za moje prebivalište - spasila sam se. Zaželjela sam se bila mirisa trulog lišća, mokre zemlje, konstantnih kapljica u zraku, hodala sam tim mokrim ulicama jedina nasmijana, ozarena, sretna...s 'prstom u uhu' što me čudno zagledaju lica navikla na obiljnost meteorološke situacije i bez smisla ili snage za pretakanje sivila u ugodnu nijansu. Svjesna sam ja kako se posjećeni grad doživljava drugačije od onoga u kojemu živimo...da ne promislite da sam malo 'makla'. Pa, opet, ja sam živjela u tom istom gradu, čak i knjigu napisala o tom periodu...onim očima. Sada se moj vid izmijenio, na milijun stvari se čudim, ali period mog života tada, s ovog aspekta upravo mi je neshvatljiv, kao da je onomad tamo bivstvovala neka sasvim druga Rea. Što u stvari jest prava istina.
Današnja Rea je mudrija, sazrela konačno, očeličila dodatno (ah...), poboljšao joj se vid.
I dok slušam ljetne cvrčke podno prozora i u naočalama za sunce sjedim na svom 'beige' kauču, obraćajući se vama,
zahvalna sam na nekoliko proteklih dana obojanih divnim srebrnim nijansama činčile, na darovanim trenucima lijenog tumaranja stanom koji je na mene djelovao 'njujorški' (taj izraz sadržava splet izvanrednih čuvstava)... ali i ...ljekovito. 
Iz poštovanja, donosim samo fotografije prostora koji ne potpada pod privatne odaje...

Broj komentara: 18:

  1. Nela Tičinović-Giljanović: volim prostor neopterećen suvišnim namještajem,gdje biljka dominira poput žive skulpture...naravno, uz detalje koji odaju vlasnikovu osobnost i originalnost!

    OdgovoriIzbriši
  2. Izvanredan tekst, bravo!!!!!! Loft besmrtan! Pisi knjige, mala!

    OdgovoriIzbriši
  3. Predivno opisano Rea, krasne fotke, odlican glazbeni izbor.

    Treba prepoznavati i zgrabiti jos vise lijepih trenutaka, gdje god ih nađemo. A kad ih nadjemo, treba ih cuvati i uzgajati, jer su dragoceni.
    <3
    Love it!

    OdgovoriIzbriši
  4. He Nela, nadam se da je tvoja rezidencija slicna!?! U ovom stanu sada nitko ne zivi, pa nema detalja...moram priznati:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Anonimno br.2:
    uh, hvalaaa!!! ili ste mi vi ili netko drugi već to rekli, da pišem knjige...pišem, pišem. Ali, sada mi je neopterećujuće ovako s blogom, odgovara mi dok ne odlučim opet s knjigama:) udite i dalje moj gost, laska mi...:)))

    OdgovoriIzbriši
  6. Drago Anonimno br.3:
    Hvala:))))) I za komplimente na tekst i na fotke i na glazbenom izboru. POsebno raspoložena sam pisala i birala, moram priznati...kao što je poseban osjećaj bio u meni dok sam bila u našoj metropoli....
    Slažem se potpuno u vezi dragocjenih trenutaka!!! Jer - život nam se sastoji od 'malih' stvari..., zar ne!?!

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni je ovo možda najbolji, do sada tekst na tvom blogu! Svaka čast! Vrhunsko sve! Pohvala velika.
    -kike-

    OdgovoriIzbriši
  8. hey, mozes ti i bolje! salim se...zadivljen iz dijaspore

    OdgovoriIzbriši
  9. Gornjim trima anonimnim osobama, što iz zemlje, što iz svijeta,
    veliko hvala!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    P.S. naravno da mogu bolje:)))

    OdgovoriIzbriši
  10. Uvijek interesantni tekstovi...
    ..a interijer, zgodno, volim kad nema previše namještaja, sviđa mi se visok strop s kosim potkrovljem i puno stepenica, kamin..lijepo jako!

    OdgovoriIzbriši
  11. Hvala, Nado! Vec znam da je ovo otprilike vas ukus:)))))) Divan osjecaj u ovom stanu, super pozitivno i nekako sexy...

    OdgovoriIzbriši
  12. uvik se oduševim kako s lakoćom provlačiš nit kroz text, kao srebrnu vrpcu...bravo kradljivice!

    crno bijela fotelja baš mami,vuče.. a primjećujem i nehajni zebra detalj preko stolice,zebra sve oživi... i crni zid sa crnim radijatorom-fantastično!!

    vidjela Trećeg jučer, nadam se da si bila ponosno razvučenog zadovoljnog osmjeha u 17.15 :) pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  13. Divna Deo, posebna ženo, rijetka sorto!!!
    Hvala ti.
    Zebra je za mene - 'in', stoga imam jaknu sa slike (ljubičasta joj sexy postava), identičan kufer s istom postavom, upaljač bez postave, i znaš što!?! Zebra me čini u zadnje vrijeme da se osjećam jako dobro:)))
    Crni zid je actually antracit, no, tu smo...

    Treći je na TV dospio zahvaljujući meni, kao i u našim važnim novinama jučer, a da se meni nije ni novčić isplatio za sve marketinške trikove kojima promoviram njegov posao. Ah...ja sam i Drugom i Trecem, a i svima koje volim, uvijek osobna tjnica, PR.......iz pozadine, a kako misle da je dovoljno to što pronašam nji'ovo prezime ili što li već, sasvim je normlano da besplatno delam! A, kak ti kućanica sam...
    Ne, nisam ga gledala na TV jučer, bila sam vani...tako je izostao osmijeh.
    Što se tiče mog dobrovoljnog rada 'iz sjene', trebala si me vidjeti kod prezentiranja 'umjetnih kiša' za daleki istok........Dakle, jednom ću još morati napisati knjigu iz života svoga...
    Hej, nas čeka još uvijek ljubičasti Alter Ego.

    OdgovoriIzbriši
  14. tvoje pisanje+glazba+pjesma+ti=SENZUALNO

    OdgovoriIzbriši
  15. u opis radnog mjesta "nositeljica nji'ova prezimena svašta ide" a naravno i promocija i muscul fiber :)

    čeka nas čeka alter ego i baš se veselim tako da želim sve spomenute natuknice čut u živo, možda razmijenit koji recept ili životni trik...na raspolaganju :))

    OdgovoriIzbriši
  16. Hvala Anonimno...na senzualnom doživljavanju! Na komplimentu!

    OdgovoriIzbriši
  17. Dea,
    hahahahahahaaaa....kako si ti duhovita, visprena, divna!!!

    Samo da izađem iz viroze tren, pa ćemo se stuštiti u Alter Ego!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Zapravo, jedva čekam!:)))

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails