dobro je...

 Onaj osjećaj kad se probudite
na sasvim kratko
zorom,
dok se u sobu sporo uvlači bjeličasto svjetlo
kroz nezatvorene grilje,
a u dnu želuca nema uobičajene muke,
nego blagi drhtaj sreće, zadovoljstva, uzbuđenja 
emocija koja drhturavo krene
prema perifernim
dijelovima tijela.
Polako uzdahnete od olakšanja,
zahvalnosti,
iznenađenosti,
pa se okrenete na drugu stranu
glatkog jastuka u svijetloplavoj boji
muške piđame,
spokojno darujući sebi spokojan san,
polako zatvarajući oči.

Onaj osjećaj kad imate dovoljno vremena
za dugo tuširanje,
toplo, ugodno, privatno,
u svilenkastom zagrljaju
pucketave pjene
koja miriše na cvjetove divlje naranče,
pa želite da nikada ne prestane
taj primamljiv kontakt
s vodom,
produljujući boravak pod slapom kapljica još malo,
još samo malo, još.

Onaj osjećaj kada preprženi tost
poslušno poskoči iz tostera,
nož lako klizne kroz zlatno maslo,
žličica dograbi cijeli komad marelice,
narančin sok je hladan, al' ne previše,
a onda kao smirenje
zamiriše utješno
turska kava,
miris iz djetinjstva,
koji paše uz jutarnju štampu,
lupkanje finih tanjurića,
mali jutarnji razgovor
koji će se tek oko podneva razbuktati,
miris koji vežemo uz dom,
koji obećava užitak.

images via sarah klassen
Onaj osjećaj kada dobro započmete dan.