notting hill

Imala sam prijateljicu,

lijepu, jako lijepu.

Imala je majku,

iznimno lijepu.

Mama je bila čvršća osoba,

oguglala na sve i sva,

nabijena životnim iskustvom

koje rezultira praktičnošću.

 Uspijevala je sve,

od frizure, odijevanja,

do kolača, odgoja, cvijeća, socijaliziranja.

Status joj je bio: udovica.

Pojasnila bih malo,

pa samo radi opisa dodala...

rasna udovica talijanskog tipa.

Divila sam se toj ženi,

danas još uvijek.

Od nekog je dobrog materijala

bila sazdana, jakog, trajnog.

Kad je podigla kćeri,

postala iznimno privlačna baka,

promijenila je status.

Iznenadila je izborom supruga,

no i tu je zadivila svijet.

Odlučno je svojim stavom

šutke nametnula svoj izbor

kao nešto posebno,

njoj najljepše

i u startu navela svih

da postanu na ovaj ili onaj način

njezini istomišljenici.

Zvuči čudno... ali, tako je bilo.

Jedno od svjetskih čuda

svakako je bila promjena adrese,

odnosno prodaja njihovog obiteljskog doma

 koji je to bio desetljećima.

Velika odluka,

nakon toliko godina,

u tim godinama.

Zadržala je svega nekoliko uspomena

koje su okarakterizirane

kao najznačajnije.

Promijenila je sve, bez treptaja;

dom,

adresu,

stil,

boje,

prezime,

život.

Posjetila sam njezin novi dom,

pun plavih hortenzija,

mladenačkog,

svježeg izgleda,

na svakom koraku je bilo jasno

da se radi o novom početku.

Svježina ideja,

smjelost boja,

energija koja je zračila iz svakog ugla,

tog djevojačkog gnijezda,

odavala je zdravlje,

optimizam,

smjelost,

snagu,

sreću.

Stan je dobio radni naslov

"mjesto gdje glava ne boli".

Evo jednog ambijenta u kojemu

nema glavobolje, također.

Viktorijanska kuća

na Notting Hillu

kao stvoren je ambijent

za drastičnu promjenu

koja donosi oporavak,

briše odživljene slike

i donosi ozdravljenje...

Trebam promjenu!

http://www.dosarchitects.com/