Mala, mirna 'ćakula'
danas,
jer naglo ljeto u zraku
donosi
uspavanost,
mamurnost,
tromost...
Palo mi je na pamet...
kako su se nevjerojatno lako
dječji rođendani prestali slaviti doma.
U modu su ušle
igraonice, resotorani, kina, zabavni parkovi.
Istog trena nestali su mali maštoviti sendviči,
bakini kolačići,
negazirani sokovi u bojama
i slasna prava domaća torta.
Ubila se kreativnost kod djece,
iščezlo je dječje osmišljavanje zabave:
program kroz pripremu raznih igara,
sastavljanje kvizova,
organiziranje lutrije,
a ljetni rođendani bez igara u prirodi...
pred kućom.
Darovi su se također promijenili.
Djeca su drugačija postala.
Današnji rođendani su vrlo predviđene predstave,
na kojima se točno zna što koga čeka,
što se može očekivati,
koliko će trajati,
u detalj je znani menu,
a tu je i predviđanje pozvanih, koji jadni unapred, s obzirom na unajmljeni prostor znaju je li u pitanju manje ili više dosadan raođendan...
Sve je to žalosno.
Osim što nam djeca ne znaju više pisati, ni govoriti, jadni zblesavljeni od elektroničkih igrica, boravka u zatvorenom prostoru, nepostojanja potreba da izmišljaju išta, kada im se sve servira u gotovom obliku i jedino moraju znati pritisnuti točnu tipku,
nestala je, eto i čarolija rođendana na malim kućnim zabavama.
Prvi razlog bio je trend.
Drugi, majke pod stresom koje ne mogu podnijeti da im još 'ta horda prolazi kroz kuću'.
Treće je nadmetanje tko će bolji prostor za feštu iznajmiti.
I tako se ubio 'rođendan'.
Sada se skoro pa obavljaju...
Nije li opet to famozno teško doba recesije izvanredno vrijeme da se vrate dječji rođendani doma!?!
Pa da mame ipak naprave male sendviče,
da se pizza baci u zaborav,
da se djeci potakne mašta, želja, uzbuđenje koje je nestalo McDonald's ponavljanjem u nedogled,
da se vrate fenomenalne igre,
da se oni koji sjede k'o kuferi u razredu
zbilja druže i upoznaju,
da se potakne prijateljstvo u pravom smislu te riječi,
da tortu prave majke ili bake
(jer i tu je savršenstvo naručenih slatkih građevina i instalacija doživjelo svoj vrh!),
da se pušu svječice i zapjeva bez sramote,
da djetinjstvo potraje koliko može u svoj svojoj divoti,
umjesto da svi već s 10 izgledaju
kao tinejđeri u diskoteci!?!
A i jeftinije je!
Majke, postavite novi trend,
pa kad uvidite koliko su rođendani u vašoj kući popularni,
a sva djeca sretna,
imat ćete 'snage' za događaj koji je
samo jednom godišnje...
kakav stres!?!
Narcisa de Kulis:
OdgovoriIzbrišiE moja Rea, meni su ti naši rođendani ostali u najljepšim sjećanjima, ne samo da su nam prijatelji dolazili nego cijela uža i šira familija. Nije bilo večeg gušta nego dan prije rođendana sjesti kraj mame i blizivat ostatke kreme u teči.A onda onda pripreme za rođendan....Uglavnom, Ja sa taj recept proslave rođendana pokušavala njegovati za Elline rođendane uz neke male dodatke, gostovanje klauna.A kolači su morali biti domaći, moji.
Narcisa de Kulis: A još veči gušt je bilo jutro poslije rođendana i ranojutarnji desant na frižider i kolače.....
OdgovoriIzbrišiMožda su matere te vrste, s nama izumrle!?! Šalim se...
OdgovoriIzbrišiLada Borcic:
OdgovoriIzbrišiE moja, Rea, ja sam doslovno jedina ovdje koja pravi takve rodjendane...doma....prvo oglancam kucu za male hahare....okitim od stropa do poda na zadanu temu...mjesec dana radim na nacrtu za tortu....Megi i ja sastavljamo igre i trazenja skrivenog blaga po kuci...sastavljamo goodie bags koje mali gosti odnose sa sobom...ponekad sijemo kostime za svih...a onda opet glancamo kucu nakon sto rumeni i zadovoljni hahari otidju. I svi pricaju o partyju i pamte kako smo isli za blagom preko garaze i vrta sa lampadinom i kopali u mraku, ili kako se blago naslo u kaminu...Problem je sto Karlo ne zeli ici na "fabricirane" partyje na koje je pozvan, jer su glupi, i ja imam problem, jer ne mogu stalno lagat da je mali bolestan...
Hvala ti, Lado. Raduje me činjenica: ima nas, ipak nas ima!!! Možda se kogod ugleda na nas;)
OdgovoriIzbrišiLada Borcic: Kceri nase lijepe, sigurno...
OdgovoriIzbrišiDa, naravno, u pravu si - Već vidim po mojoj da im je ipak ušlo u uši ono što smo mi imale jezik do poda. Raduje me to!
OdgovoriIzbrišiLada Borcic: Smisno mi je kako su, dok su male, sesne i poslusne, zeljne da nauce sve sto mama zna, a onda se preobraze u nesto tinejdzersko,kontra, nezainteresirano za domacinske poduhvate. A kad ta oluja prodje, evo ih opet, ne mogu bit bolje... Girls rule!!!!
OdgovoriIzbrišiIstina. Samo treba plitko dišući preživjeti dok su nesnosni mrgudi! Znaš znanje, L.
OdgovoriIzbrišiMia Krstulović Gale: a koliko to plitko disanje godina traje, cca.... ostat ću bez zraka :-))))))))
OdgovoriIzbrišiTraje neko vrijeme. Zapravo, prema cijelom životu gledajući - kratko. Najvažnije je znati da je PROLAZNO sigurno, vjeruj na riječ. I nećeš ostati bez daha, ma koliko ti s eto činilo:) Još važnije je da se brzo oporaviš kad bura prođe i zavlada ugodna bonaca.
OdgovoriIzbrišiMia Krstulović Gale: strpljenje je spasenje..... teoriju znam savršeno, ali se u praksi lome koplja.... ko bure baruta je i samo mala iskra napravi eksploziju veličine atomske bombe.... još ja i dobro balansiram, ali s tatom smo na ratnoj nozi, a ja ko UNPA zona među njih......pokušaću što mirnije proći kroz ovu oluju, nadajući se bonaci što prije.... hvala vam na utjesi :-)))))
OdgovoriIzbrišiHej, pričaš s jednom preživjelom, koja je bila akrobatkinja na trapezu između bioloških i nebioloških očeva i - vi' me, živu!!! Mantra je: i ovo će proći. jer, hoće!
OdgovoriIzbrišiMia Krstulović Gale: ..................Wonder Woman............ ♥
OdgovoriIzbrišihm, ne - samo MATER. A, kad upadneš u vodu, plivaš ili potoneš - nema druge! Na kraju, ispadneš neka vrsta heroine;)
OdgovoriIzbrišiMia Krstulović Gale: pa moj otac lipo kaže da nitko nikad kad je bolestan ili na samrti ne zove: Oče moj! već samo Majko moja!.... priroda nam podarila najljepše iskustvo i dala najveću odgovornost..... i zahvalna sam joj na tome :-)
OdgovoriIzbriši