mediteranska snježna slikovnica

Snježni vikend tiho traje.

Tiho ako si doma.

Bučno ako si vani.

Svi se pomame,

navuku skijaška odijela

ili se kostimiraju u nešto najsličnije 

profesionalnim skijašima,

izvuku skije, saonice, kese od smeća

i onda se vesele,

bučno, zafrkantski, bez granica.

Živim u Najlipšem gradu na svitu,

što mu je službeni naziv, jel'...

Mediteranska ljepota na koju napadne snijeg,

čarobna je,

neodoljiva.

Potpuno je normalno da gradski promet

ne funkcionira,

da nema nastave,

da ne radi većina trgovina,

čak je i najveći shopping centar zatvorio.

Automobili su parkirani pred kućama,

jer na njima su mahom ljetne gume.

Jedan ljupki kaos,

nenadani zimski raspust.

Omamljenost.

Zimska fjaka vlada.

photos by Prvorođena

Dok sam jutros

bez žurbe

ispijala jutarnju kavicu,

pažljivo sam proučavala susjede koji su,

načičkani na prozorima susjedne stare kuće,

održavali reviju svojih kućnih ogrtača.

Promatrali su mećavu

koja traje,

rijetke siluete koje bi oprezno prokoračali

našom nizbrdicom,

držeći se jednom zaleđenom rukom

za ogradu okolnih vrtova,

a u drugoj 

noseći vrećicu s namirnicama

koje moraju omogućiti

preživljavanje dok traje

"elementarna nepogoda".

I sama nedolično odjevena,

omamljivala sam se

opojnim mirisom

procvjetalog zumbula,

kojeg sam prekjučer dobila

na dar.

Miris koji me podsjeća na

školske dane

i na Dan žena,

kada bi pohodili

ubogu cvjećarnicu

u blizini škole,

nalik na TNT-ovu,

kupujući malom ušteđevinom 

raskošne, guste, pravilno rascvale, mirisne zumbule

u Botterijevim bojama,

za naše majke.

Izazivaju mi poriv da ih gricnem od gušta...