udovac

U zadnjih mjesec dana, već dva puta sudjelujem u ženskom razgovoru u kojemu se spominju - udovci.

Na lijep način.

Razgovor isprva rezerviran, malko samilostan, pa pun divljenja, uz poštovanje, elegantni dodir sućuti, dok sve ne pređe u neki 'crescendo' koji počme biti gotovo opipljiv od iskrica, strasti, naboja... tjelesnosti.

Najprije sam ustuknula.

Onda sam počela shvaćati.

Vrlo.

Zaključih kako su udovci - tražena kategorija.

Povoljniji su od razvedenih muškaraca, kojih ima (hvala Bogu) više.

Naravno, ne znam kako mi odmah nije bilo jasno!?!

Pa, razvedenim muškarcima

život je isisan od prethodnice čudne naravi koja nije bila kompatibilna s njegovom,

dugo vremena mu treba dok otkači istoimenu koja prečesto polaže pravo na njega bilo telefonski ili usmeno,

oko njega su djeca da li mlađe ili nezgodne starije dobi koja su njegovi anđeli koji se pretvaraju u demone u kontaktu s "onom koja je stala na mjesto ljubljene, prečiste djeve koja ih je u mukama donijela na svijet",

često su vrlo živahni nakon bračnih okova kojih su se jedva oslobodili,

ne žele ozbiljnu vezu, kamoli bračnu luku,

ne žele više djece, niti jedan komad,

postoji sumnja u njihove karakteristike vezane uz ulogu supružnika...

Eeeh, za razliku od njih... udovci...

ponosni muškarci,

koje je zadesila gorka sudba,

vjerni, vrijedni, vrli supružnici koji su do kraja bili odani i predani,

koji su zamjena svojoj djeci za majku,

muževni "komadi" koji nikada nisu i neće imati ništa protiv institucije braka,

koji su žeeeljni ljubavi,

nježni prema novim odabranicama,

oprezno i neneavalentno prigrle ponuđeno ili primijećeno žensko srce odlučni da je nikada ne povrijede,

djeluju mirni, pouzdani, dragi,

divno se brinu o kući, cvijeću, ljubimcu, potomcima, o sebi i uz to ne zapuštaju svoju karijeru na sveopće divljenje,

ne nose sa sobom tu nelagodu u liku ogorčene bivše žene koja godinama štreberskom upornošću dokazuje kako je ona bila dostojnija ili možda nezamjenjiva,

cijela tazbina otpada iz konteksta,

i prijestolonasljednica neometano zasjeda na tron

 u pozi koja njoj najviše odgovara...

Sada shvaćam zašto je u jednoj spontanoj raspravi spominjanje mog susjeda Udovca toliko

slatko, sočno, strasno

zagolicalo maštu ženskih likova.

Moj susjed Udovac ugledan je gospodin, otac vrlo odrasle četvero djece, obrazovan, ugodan, naočit, divno kuha, savršeno pjeva, uspješno uređuje svoj vrt, prima goste, pravi svoje vino, veseo je, zna se šaliti, osjeća se pomalo čvrsta ruka, ali gentlemanska svakako... hm, da, zvuči jako privlačno.

I jest.

Sad će mi svaki put kad ga ugledam,

kroz grane njegove mimoze i crvene bugenvilije, 

kako silazi kamenim vrtnim stepenicama,

preplanuo,

odjeven u bermude i sportsku majicu,

osmijeh zatitrati na usnama,

jer ću se sjetiti kako ni ne sluti

da je on, u stvari - ženski predmet želja.