ciljano odem u neko utočište.
Sinoć sam u trospskim uvjetima legla u krevet s posteljinom boje suncokreta.
Pokušala sam plitko disati, da se dodatno ne zagrijavam.
Kičasti pogled pred očima.
Kroz raskriljen prozor buljila sam u palme, tamne prema ljetnom noćnom nebu, virkala mjesec među granama.
Slušala sam noćne zrikavce iz vrta i slagala dnevne misli.
Osjećala sam umorne noge, ostalo kao da nisam posjedovala.
U svom sam umornom periodu.
Koji će proći.
Vrlo brzo.
Još malo, još samo malo.
I tako ja ležim u vrelini noći i biram predvorje snova.
Često to radim.
Sinoć sam ušla u ovu kuću koja zaista postoji, u Provansi.
Nije li divna, obećavajuća, topla, vilinska, čarobna!?!
Istina, kuća je baš kao da u njoj žive dobre vile. Ti pripadaš na tu adresu. Prekrasno...
OdgovoriIzbrišiUvijek pravis neke bajke, svoje privatne, a i zivot ti se cini bajkovit. Ne znam kako uspijevas, ali divno je.
OdgovoriIzbrišiimam usranu vecer,probacu tvoj recept i jako cu se truditi da uspijem jer cu inace umrijeti od loseg perioda...........
OdgovoriIzbrišipohvale za blog!
Dobro jutro!
OdgovoriIzbrišiSvida mi se ova pricica. Mora biti i da je zbiljam divno kad imas tu vjestinu. Kuca je prelijepa. Muzika za 5!
G.P.