teo

Razmišljam, samo još razmišljam, o kućnom ljubimcu.

Vjerojatno moj bivši muž, kad ovo čita, a znam da me čita, osjeća radost.

Imala sam kućnog ljubimca, za trajanja drugog braka: http://mojsalonzadurenje.blogspot.com/2010/11/tribute-to-bruno.html !

Živjeli smo u kući s vrtom i ja sam obuzdala svoj mali strah od pasa i popustila njegovoj želji da ga 'dodamo' cjelokupnoj slici idiličnog života u vili na južnim obroncima našeg grada i upotpunimo obiteljske fotografije uz kamin, a djeca usput razviju osjećaj odgovornosti i to... 

Sada mi je došlo da smoinicijativno nabavim ljubimca.

Divno je ova novostečena vještina otkako je 'kompjuterskog života' i koja nam je dala mogućnost da sjajno maštamo, potkrijepljeno svim čarima virtualnog svijeta...

pa tako "glasno" ili javno razmišljam o psu,

sanjarim o novom limenom ljubimcu,

maštovito mijenjam mjesto prebivališta,

dekoriram na nove načine svoj dom,

mijenjam muža,

putujem destinacijama koje mi u trenutku zatrebaju,

posjećujem događanja koja silno želim pohoditi...

a sve bez štetnih posljedica - nije li to zapravo divno!?!

Možda sam i ranije trebala otkriti ovu virtualnu čaroliju...

Ipak... moj će se pas zvati Teo.

Prvi pas se trebao tako zvati, da je bilo po mojoj željici, ali, kako se jedan 'barba' zove imenom tim, ostatak krvnih srodnika zaključio je da je neprimjereno.

Nije.