kad bi bila ja

rumena seljanka, bila bi spokojnija.

Analize, filozofiranja, razmišljanja svela bi se na najmanju moguću mjeru ili ne bi uopće postojali u mojoj glavi.

Nitko me ne bi pitao za mišljenje, niti očekivao moju riječ, argumentiranje ili izjašnjavanje.

Fizički rad bi me ispunjavao pozitivom i praznio od eventualnih negativnih zaostataka.

Velike, lijepe životinje, poput konja i krava bili bi moji najčešći 'sugovornici',

a travi, voćkama, povrću i cvijeću povjeravala bi svoje misli i nitko me ne bi pogrešno tumačio.

Posluženi krepki obroci zahvalnim radnicima okupljenim oko velikog stola, ispunjavali bi me zadovoljstvom.

Večeri provedene u vezenju, krpanju, pripremi tijesta za jutarnji kruh, škrtom razgovoru s ponekim od ukućana
i uz obuzimanje slatkog umora koji me vodi u krevet s mirisnom posteljinom,
te kratkom vremenu provedenom u čitanju jednostavnijeg štiva,
djelovale bi zdravo na mene.

Ranojutarnje poslovanje po čistoj kuhinji, nagnalo bi me da zapjevam "Terezinku".

(Ne bi znala što je to Normabel!)

Christian Wilhelm Ernst Dietrich painting Allegory of Summer