lakoća življenja

Dobro jutro.

Laki dan, lakoudisajni zrak na mom balkonu prepunom mirisa ružmarina, lavande i kadulje.

Ptičice skoro preglasne, stvaraju pomalo tropski ugođaj, samo uz odsustvo paklene, vlažne vrućine.

Doručkujem sama.

Zakoniti odletio u Pariz.

Kći na drugoj adresi.

Nevjestica i Sin spavaju.

Opet svi su na broju, tu negdje nadomak mog, kokošjeg krila, to daje spokoj.

Dnevna atmosfera u kući je savršena, puna smijeha, zezanja, pozitivnog 'šušura', veselja.

Razumjela sam po ne znam koji put Lepu Smoje... treba se okružiti mladim ljudima, a ja dodajem ili onima koji to nisu, ali zapravo jesu, to je ona divna grupacija koja nema ograničenja životnom dobi, oni koji ne pričaju o bolestima, propuhu, lošem podnošenju vremena, koji nisu u ulozi Jeremije iz stripa 'TNT', koji su prepuni raznolikog interesa za sve i sva i nisu i neće nikada izgubiti životni polet. 

Takvo okruženje djeluje dobro, jako dobro, ljekovito.

Ne postoji mogućnost da potpadnemo pod kukanje o nedaćama, nego se instant uklopimo u osjećaj kako je sve moguće, jednostavno, bez napora, lako i dobro.

Volim neopterećene ljude, a sada ih imam doma.

Jasno mi je da sam i sama u povlaštenoj skupini i ponosna sam na to.

Jutros, mada nije zora, sve je tiho u mojoj zelenoj 'nizbrdici' , ovoj ispod moje terase.

Poneko prođe,
poneko od penzionera na zgradi u blizini, iznese teglu sa cvijećem da je osvježi valjda,
poneko prođe s vrećicama iz pravca 'velikog pazara' s trešnjama, blitvom, stručkom cvijeća... lupkaju sandale.

Ne čuju se vozila, ne čuje se radni dan, ah... kako to godi, a samo je utorak.

Bugenvile i pokoji zaostali cvijet ocvjetale glicinije 
(ne zove li se ulica gdje stanuju 'desperate housewives zapravo Whisteria Lane!?!) 
poremeti zelenilo svojom bojom.

U ribnjaku se ne mrdaju ribice, valjda i one spavaju još.

Nervira me bedasti suncobran na bijelo - zelene pruge koji je komplicirani susjed u godinama postavio iznad ribnjaka... praveći hladovinu zlatnim bićima koje ispunjavaju želje.

Odložen drveni poslužavnik mog pojedenog doručka stoji postrance, a šalica s leptirićem na dršci, s dobrom turskom kavom je nadomak lijevoj ruci.

Jesam li ja ovo sretna!?!

via citified