zlatna ribica koja ispunjava želje

Otkako smo odrasli, ne pitamo se imamo li možda neku osobnu želju koju bismo mogli fino izreći netom uhvaćenoj zlatnoj ribici.

Pri tome, ne mislim na zdravlje, sreću djece, mir u svijetu,

mislim na ono što bismo žarko mogli sebi poželjeli.

Hm, uvijek se na ovo možete gorkasto nasmiješiti i početi s klasičnom žalopojkom koja će se osvrnuti na brojne obveze koje nam ne daju razmišljati o 'glupostima', na seriozne probleme koji se vezuju uz obitelj, novac, posao, stambeni problem, kredite, recesiju.

Nemojte!

Ne sada...

Molim vas.

Dok upravo obavljate jedan od važnih životnih zadataka, uz koji možete malko odsutno vrludati prebirući misli, dajte, meni, odnosno sebi za ljubav, upitajte sebe što biste naj, ali najviše sebi poželjeli.

Virtualno sam uhvatila zlatnu ribicu za vas, titra živahno pred očima, neuplašena, jer zna da je 'zlatna' i da čim čuje želju bit će opet u vodi, slobodna i spašena.

Dok se, blistava, ljuljuška pred vašom facom, zaronite u sebe, hrabro izvucite sve pohranjene vlastite želje, sve strahove i strepnje, sve neostvarene divote, sve sitnice koje niste stigli od brzine života realizirati, izvucite na površinu sve ono što vam smeta i bez čega bi vam se život učinio lakšim, sve besmislice koje bi vas razveselile i povratile vam osjećaj da ste svoji, jako svoji... jači, bolji, veseliji.

Formirajte želju, kakvu god hoćete, kakvu najviše sebi priželjkujete, pa na trenutak zatvorite oči i promislite na nju, izgovorite je bezglasno ili čak i čujno, ako ste sami... možda se u dogledno vrijeme ostvari,

 a možda vas barem na kratko obuzme dobar osjećaj, što je savršena emocija za završetak vikenda, priznajte!