Split: kupnja namirnica dan uoči Badnjaka

Jučer sam u predvečernjim satima doživjela nezaboravno iskustvo.
A, tako naoko jednostavna radnja i normalno mjesto događanja.

Svi ljudi u predblagdanskom trenutku imaju za kupiti još  samo 83 sitnice koje im trebaju kako bi iskreirali svoj veličanstveni doživljaj.
Među gomilom i ja, naravno.

U pratnji Zakonitog i Prvorođene, zanošeni olujnom južinom koja čupa stabla, dovozili smo ispred velikog, okićenog, dobro opremeljenog Super Konzuma (ovo nikako nije plaćena reklama) gdje smo nas dvije izbačene uz povik 'Krenite! Vidite kakva je gužva!!! 'ajde!'
Iskočile smo u maniri Chuck Norrisa, kao oparene, skoro u vožnji, među prepunim parkiralištem i krenule prema prigodno osvijetljenoj trgovini iz koje su rijeke izlazile i sudarale se s bujicama koje su nadirale.

'Nisi se dobro obukla za ovo! Sigurna sam da ćemo se tući unutra...' - kazala je Prvorođena, ne skidajući pogled s gomiletine koja se kretala praćena ritmom božićnih pjesama, koje su se razlijegale parkiralištem, mijenjajući jačinu zbog faktora vjetra.

Pred samim ulazom, sjetih se da nismo uzele kolica, pa pošaljem mlađu verziju s 5kn u ruci da ode po jedna.
Ostanem gledati neopisivu gužvu pred ulazom, potpuno zbunjena što dosta ljudi samo stoji tu, bez crvenih vrećica u rukama, bez ikakvog znaka da su 'šopingirali', ali, ima nas svakojakih, jel'!?!

Provjeravala sam dugi popis, kada me trgne:
 'Čuj, nema nigdje kolica! Sva su zauzeta! Što ćemo sada?'

U tom momentu stiže i bijesan Zakoniti koji je parkirao par kilometara dalje...

Postajalo je sve zabavnije.

Ušli smo unutra, ogledavajući se da li je netko ostavio praznu 'zapregu' negdje... Nigdje ništa.

Zakoniti nadobudno predloži da budemo praktični i uzmemo svatko po košaru za kupnju, pa ćemo nekako 'u zubima' nositi naših teških 83 proizvoda koje pod hitno trebamo.
Ali, avaj, ni košara više nije bilo, raspoloživih...

Sve moguće blagajne su radile, koliko god ih ima i iznosilo se bezobrazno puno stvari.
Buka je bila nesnosna.

Zakoniti je nervozno primijetio kako smo nas dvije zapravo nesposobne i nesnalažljive, pa smo se poslušno uputile na informativni pult, gdje smo otmjeno priupitale imaju li kakvih ideja za 'naš problem'.
Dvije izmorene, blijede

žene odjevene u crveno, pogledale su nas u čudu i slijegale ramenima naizmjence, kao da kane zaplesati breakdance, uz to decibeli su postajali zaglušujući, pa da su što i rekle, mi ne bismo čule, osim u slučaju da smo profesionalne čitačice govora s usana.

Kad smo vidjele da se ljudi svađaju oko toga tko je prvi uzeo željenu stvar, počele smo se smijati što sudjelujemo u božičnoj komediji.
Pogledom smo tražile bedastog Chevy Chasea...

Potom smo izašle pred ulaz, shvaćajući da moramo vani dočekati nekoga tko je svoje obavio i onda ga zamoliti da nam preda iskorištena kolica.
Ah, kako smo naivne...

I onda smo spoznale scenarij u cijelosti...dakle, zbilja nevjerojatno!

Dosjetljivi su ljudi vrebali one koji su završili svoju kupovinu već na blagajnama unutra, ne ispred... ma, kakvi!!!

Kompletne obitelji stajale su natiskane pred izluđenim blagajnicama i svojom nervozom poticali sve to brže i brže trpanje utrška u vrećice.

Izgledalo je kao da pratimo kakvo natjecanje.

Otvorenih usta promatrali smo kako tek nakon plaćanja računa, slijedi najzanimljivije...

Zgotovljeni kupci guraju svoja natrpana kolica prema izlazu,
uz njih hodaju vrebači,
čuvajući bočno dragocjena kolica, 
te putem rastjeruju one usputne koji izvikuju da očajnički trebaju 'karijolu'.

Najžešće je pred ulazom gdje se u skupinama napada!

Vrebači prate kupce sve do automobila, preko cijelog parkirališta!?!

Pratnja ljubazno priča s njima, prisluškivali smo i to... nismo mogli vjerovati.
Da ne govorim da svi dobro znaju koje su se točno namirnice kupile, zaviruje se u sve i sva!
Razmjenjuju se iskustva, planovi, nabrajaju gosti kojima će se kuhati, spominje se Sanadera, prepričavaju se poslovni domjenci, komentira recesija, proklinje južina...

Nepoznati se ljudi tako razgovaraju o svemu i svačemu, nastojeći se valjda međusobno svidjeti i dokazati da su profil koji je simpatičan i kojima bi sigurno ovi zgotovljeni sretnici željeli ostaviti svoja ispražnjena kolica.............

Nismo uspjeli nikoga uhvatiti, bili smo šokirani, pa smo otišli u Plodine (besplatna reklama, opet) van grada, pokraj groblja...po tuku.