08. 12. 2010.

samo moru virujen

Danas sam imala vrlo težak dan.
Vrsta dana 3 u 1.
Jasno, tri teške stvari u jednom danu. Osjećala sam se kao da me neki vrstan umjetnik izlomio na male nejednake komadiće kako bi od mene slagao zahtjevan mozaik.
Lomljenje je počelo sinoć,
trajalo za vrijeme dok pošteni svijet spava,
a ustajanje je potvrdilo raskomadanost. 
Bauljala sam jutrom, pokušavajući prikriti rastrojenost, kad je došla Mrs Olive K, moja spremačica, crvenokosa, bistra, draga, napaćena i mudra žena, zavidne energije. 
Njezinom oku nije promaklo baš ništa s mog lica, dok smo ispijale mirisnu tursku kavu i probale moj božanstveni kolač s bademima i čokoladom,
koji meni nije pomogao...
Nakon što sam poobavljala nekoliko poslova, dugo stajala pod mlazom malo pretople vode, pokušavajući sprati stresne čestice koje su se zalijepile za moju auru, izašla sam vani kupiti preostale namirnice, koje će mi pomoći da od domaće kokoške koju mi je pokolonila Mrs Olive K tog jutra, napravim okrepljujući objed.
I onda sam se nekim čudom prosvijetlila
i umjesto kući,
otišla prema moru...najbolji potez dana. 
Sklop za samospašavanje me vodio i našla sam se na parkiralištu s kojeg sam vidila palme,
svjetlucave i treperave na uskomešanom 'levantu'. 
Prohodala sam bjelinom kluba 'Hemingway' , strahujući od opasno ljuljajućih 'fake crystal chandeliers'  i uskoro sjedila uz more.
Nigdje nikoga.
Pučina i ja.
U daljini dvoje love ribu, bez riječi.
Galebova u velikom broju.
Lupkanje 'gindaca' dopiralo je iz male lučice i veće marine s lijeva.
S desna, dva broda koja su vintage izgledom podsjećala na čamce za spašavanje s 'Titanica', puna muškaraca u prugastim majicama koji veslaju, vojska je trenirala. Trebalo mi je neko vrijeme da smirim disanje i prepustim se vjetru,
suncu koje je provirivalo škrto, namreškanom moru koje mi se nudilo.
I onda se desilo to magično prožimanje mora i mene i ja sam mu prepuštala
brigu po brigu,
teškoću po teškoću,
povrijeđenost po povrijeđenost
i cijeli vlastiti umor i PMS, neka nosi...
neka odnosi daleko od mene.
Spas.
Olakšane sam duše šetala uz more, povremeno vadeći pramenove kose koje je 'vitar' pokušavao smjestiti tamo,
osmjehnula sam se,
svjesna nove lakoće.
Juhica od domaće koke koja liječi ranjenu dušu,
'tingul' koji podiže iz mrtvih,
umjesto njoka, integralna riža za one koji paze na zdravlje.
Zagrljaj Mrs Olive K koja sve shvaća i bez da itko progovori, zamijenio je sve zagrljaje onih od kojih se to očekuje...
Bilo je divno kako mi je spremačica dala ljubav u trenutku kada sam to najviše trebala,
i bez da pitam.
Ipak, ništa me ne iznenađuje, jer uvijek i zauvijek NNNI.

Broj komentara: 8:

  1. Da je prosetat uz more, spasia bi se... Volim te!

    OdgovoriIzbriši
  2. Danima bi mogla tako Rea, sjediti uz obalu na nekom kamenu i upijati, stapati se s tim šumom i plavetnilom...Savršen osjećaj!

    OdgovoriIzbriši
  3. Gorane,
    more nigdi neće otić, čeka te ode uvik na istom mistu i Obojena i Jadran i štekati i tvoja kuća,
    zato odrebati nostalgiju i šibaj dalje!!!
    Volim te najviše na svitu, dušo

    OdgovoriIzbriši
  4. Nado, znam da bi, znam da volite more...šaljem vam zato najtoplije pozdrave s 'pinku' zdravog joda:)))

    OdgovoriIzbriši
  5. Ohhhhh, kako bi mi trebalo baš to!
    Ja sam plakala zadnjih dana. I danas se prilično puno smijala. I malo je lakše. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Hm, Tadjea, doista more djeluje ljekovito...
    Doslovno me pridiglo iz mrtvih, spasilo.
    Hajde do neke - vode. Voda odnosi sve što nas muči.
    Želim ti da se i dalje smiješ i to puno!!!!!!!!

    OdgovoriIzbriši
  7. Goran kojemu fali more ( a u more stane more toga, mimo samog mora), Majka Hrabrost koja ne da vitru da joj ga dira, Nada koja razumije druzenje s morem, Tadeja koja je zadnjih dana plakala, ali bogu fala, danas se je smijala...Rea, komentari na ovom postu su mi posebno dragi, valjda zato sto su iskreni, jednostavni a istovremeno kompleksni, i duboki kao more.

    OdgovoriIzbriši
  8. SAVRŠEN tvoj komentar. Komentar žene koja sve razumije. I osjeća. Da. More nas je svih povezalo, oplahnulo nas, dodirnulo, virtualno smirilo i ujedinilo...jer, more je baš takvo, ljekovito i snažno djelujuće...

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails