poštanski teatar

Eto, ja sam jučer trebala biti u Londonu.

Ali, nisam.

Bila je večer, smrznuta, oštra, mračna, negostoljubivo me dočekala kad sam sva u crnini dramatično izašla iz kuće, vjerojatno se samo tako iznutra osjećajući.

Stopila sam se s crnilom oko sebe, samo me kosa koja je izvirivala ispod 'francuzice' na glavi, pretvarala u eventualno lakodostupnu metu.

Ipak, umjesto da me netko smaknuo, živa, ušla sam u mali, jadan, zabačeni poštanski ured s gomilom čestitki između dvije crne rukavice. 

Nisam bila sasvim sigurna radi li uopće  mala pošta u to vrijeme, jer izvana je prostor izgledao napušten i tek slabo osvijetljen zbog provalnika, koji ionako ne bi djelovali zbog negativnih stupnjeva koji su onemogućili život u gradu koji nije navikao na švedske temeprature.

Ušla sam unutra i tri ženske glave iznenađeno su se podigle, gledajući hoću li ili neću izvaditi pištolj.

Imala sam osjećaj sna.

Potpuno nestvarna atmosfera...

Topli prostor, malo zagušljiv, ali ne i smrdljiv.

Žućkasta svjetlost, ali ona pozitivna, ne kao da dolazi nesvjestica, više kao obojani san ili stari film.

Nema previše komplikacija u tom prostoru, desno se plaćaju računi, lijevo se predaju pisma i pošiljke, iza leđa postoji nekoliko telefonskih govornica (koristi li još netko to), a preda mnom interesantno lice Jelisavete Seke Sablić iza staklene pregrade. 
Ispozdravljamo se, umjereno ljubazno, ali ipak ljubazno.

Kroz bedasti uski prostor podno zelenkastog stakla, u nekoliko etapa predam čestitke i započne film, u koji sam slučajno ili možda ipak namjerno upala...

Seka me pogleda kroz svoje smiješne mačkaste naočale, s dviljenjem i ljubavlju i ja prestanem disati šokirana tim pogledom i prikovana u mirnom stavu.

Odbacim nagovještaj panike da možda gubim razum, kada me ona, koncentrirano gledajući u oči, počne hvaliti...

'Kako ste savršeno ovo napisali, kako ste lijepo ove čestitke pripremili, kako je divno znati da postoje i takvi ljudi, kako će svi ovi kojima šaljete biti sretni, kako ste vi jedna dobra osoba, a tako je malo takvih, kako ste pažljivi, a sigurno vi sami ne dobijete istu količinu čestitki, više volim vidjeti i doživjeti ovo, negooo.....'

Ja sam se sjetila da bi se trebala nasmiješiti, umjesto što stojim kao 'drvena Marija', pa sam to i uradila, osjećajući zategnute obraze od hladnoće.

Na neki čudan način, započeo je razgovor između službenice koju prvi puta u svom životu vidim i mene, sada nasmijanog lica koje se sve više 'topilo' na toploti koja je isijavala iz smjera dodatne priručne peći zdesna i iz Sekinih očiju, koja je u svijetloplavoj bluzi navučenoj iznad 'dolčevite' iste boje, na kojoj je počivala blagdanski raskošna ogrlica, sjedila ispred mene. 

Postala sam svjesna da George Michael pjeva 'Last Christmas', da je plavuša s 'plaćanja računa' prišla bliže događanju i sjela među vrećama od grube tkanine prepunih pismovnih pošiljki, gledajući nas dvije. 
Postala sam svjesna da pričamo o svemu i svačemu, pitala me zašto sam tužna ušla, dira li me u srce da više dajem nego primam, jesam li okitila drvce, nedostaje li mi onda sin ipak previše i mislim li da je ipak dobro da djeca odu od nas, pitala me smijem li se često jer mi lijepo stoji kad to radim, želim li kupiti divnu knjigu recepata za kolače po vrlo povoljnoj cijeni, pravim li već kolače, neka samo svratim opet, ona sutra radi jutarnju smjenu...'

Govorila je vrlo lijepo, tečno, jasno, ne splitski brzo, olako je nizala rečenice i pitanja koja nisu nimalo zvučala neugodno, ljubopitljivo, nespretno. 

Bila sam osupnuta.

Izgledalo mi je da mi je netko smjestio igrokaz, ali ne da bi se našalio sa mnom kao Ashton Kutcher, nego kao da mi je netko želio 'smjestiti Božić' koji ove godine ne osjećam ... ne dovoljno.

Poštanske službenice su mi čestitale blagdane,

nespretno, divno i čvrsto provlačeći ruke ispod stakla, 

zaželjele su mi svako dobro,

nakon što sam platila svoje čestitke,

a ja sam obasjana svjetlošću starog filma izašla stopljene duše u onu istu mrzlu noć sa suzama u očima.

To mora da je bio neki znak...da sam pronašla svoj mali privatni Božić!?!