ranojutarnji preporod

Ponekad mi odvažno pukne film, ono svjetski mi pukne.

Onda doista napravim nešto za SEBE.

Jutros sam navila 'žveljarin' u doba kada spavaju svi,

oni koji nisu radili noćnu smjenu.

Otišla sam na Marjan, u žustru šetnju.

Da imam imanje, hodala bi posjedom ili odjahala od ruba do ruba, ovako sam se poslužila oazom moga grada.

Bože... koja divota, koji mir, koji miris, koja tišina, prirodni sanatorij.

Hodala sam i svakim korakom su moje brige bila ublažene i polagano su iščezavale, pretvarajući se u lagani šum gigantskih borova koje je 'burin' češkao.

Srela sam nekoliko ljudi, starih dakako.

Projurilo je dvoje mlađih sa slušalicama u ušima, a muskulatura je odavala sportaše.

Kupalo se 'komada dva' iz kluba 70+.

Sponatno sam se pozdravila s časnom sestrom koja je gazila nabijajući kondiciju, iz nekog samo njoj znanog razloga.

Osvježena iznutra, izvana, odozgo, odozdo, sa strana, ispred, izad, sveukupno,

počeo je moj tjedan.

Želim vam dobar dan!