buongiorno

Život u mediteranskom okruženju,

uz kolekciju uspomena na nonnu i žene iz tog krila familije, ponekad me gurkaju prema ulozi 'bidne' Gradisce,

 makar želeći taj fantastičan styling fašističke Italije, 

koji ide naročito uz ovo doba godine,

uz finu kavanu, uz 'šesne' šetnje i otmjene razgovore, svilene čarape i brižljivo složene frizure, obiteljski nakit i damsko držanje, koje ne prestaje ni za stolom kad se svi okupe uz bučnu zvučnu pozadinu tipičnu za ovo podneblje.

Pametna, kakva jesam, uguravam te porive u okvire svoje mašte ne dajući im da se razmašu, ali osjećajući ih živo.

Danas pripremam obiteljski nedjeljni ručak, tematski, s jelima karakterističnim za neko drugo podneblje i to me veseli, to me jedino danas veseli... sretna da uvijek pronađem barem jedan element koji me drži uspravno.

Dok dovršavam kavu nakon doručka, na jednoj firentinskoj piazzi i uz muziku iz filma "Tea With Mussolini",

uranjam polako u stepfordsku ulogu, pitajući sebe po ne znam koji put zašto se nisam bila odlučila za filmsku akademiju nego za pravni fakultet..?