iskradanje


Ponekad bi tako dobro došlo kad bismo mogli neprimjetno odšetati iz vlastitog života.
Bez da obavljamo pripreme. Bez objašnjavanja. Jednostavno se okrenemo polaganim okretom udesno i sasvim lagano... odemo.
Nakon početnog iznenađenja, svi bi se snašli.
A, snašao bi se i sam šetač.
Danas je dan kada bih vrlo rado izašla iz svog života, možda baš ovog trena, jer sam jako dobro nahranila ukućane domaćom juhicom od povrća, savršenim lešo kupusom koji mi je Mrs Olive K, moja spremačica, donijela sa svog sela, začinjen domaćim mirisnim maslinovim uljem, junećim odrescima u saftu sa senfom i bijelim vinom, miriše bajno.
Oblačno je, nebo pod kojim se osjećam zaštićenije.
Čak traju i građevinski radovi u mojoj mirnoj ulici u samom centru grada, koji garantiraju još manju mogućnost da budem opažena dok se iskradam.
Blokirana je ulica, divno i duboko raskopana i nema naznaka da će biti prohodna do daljnjega.
Mrs Olive K me danas pitala zašto toliko 'mazim ukućane' i dobijam li istom mjerom zauzvrat...
'Ah, dajte, Olive K, molim vas... zar nije važno davati i da nas to čini sretnima!?' 
Da krenem niz temeljito raskopanu ulicu smještenu među starinskim vrtovima, tamo prema jugu, gdje ću nestati među prolaznicima s ciljem,
prije ili poslije no što serviram popodnevnu kavicu!?! 

 the paris apartment