12. 11. 2010.

tribute to bruno

Moja su dječica rasla uz lijepog Bruna. Sićušan 'collie' došao je u našu kuću smještenu na južnim padinama Marjana, jer je moj muž, koji je cijeli život imao pse, silno želio ljubimca u raskošnom vrtu.
Sin i Bruno
Pri tom je manje važna bila činjenica što ja... ne znam baš... sa životinjama. I nije istina da tko ne voli životinje, ne voli ni ljude! Ma, kako bi to moglo biti!?! Ja ljude obožavam, istinski, a sa životinjama slabo znam rukovoditi...
Svakako, ideja da se našim imanjem šetka pas, bila mi je privlačna i odbojna u isti mah. Možda bi mi bilo lakše da je konj bio privezan pred verandom... 
Muž me uvjeravao da ću se brzo 'zaljubiti' u slatku 'beštiju', ali dogovorili se zapravo - nismo.
I tako, jednoga dana, na ogromno veselje moje male djece, doputuje Bruno Patrick, lijep kao s razglednice.
gornji red: Stefano i Andrea Planinsek, Ivan Bebić, Nina Kurtović-Mišić
prednji red: Marin Jurin, Prvorođena, Bruno, Ivana Šola, Sin
Uh... ja bi ga zbilja rado bila gledala na filmu, tipa 'Beethoveen' , ali dok sam ga pozdravno mazila po bebastoj paperjastoj dlaki identične boje kao moja kosa, priznajem da mi se koža ježurila i srce jako lupalo od stranog osjećaja, ma, od straha. 
I tako sam ja, prvih mjesec dana imala problem navikavanja na živahnog, zaigranog psića.
Nikad nisam znala ni 'komande' koje se raznoraznim životinjama izriču (tipa iš, kuš, ovamo, lezi mrtav, tu, uz nogu, mic mic, ko ko...), ja sam se životinjama obraćala kao čovjeku, psu bih do tada fino kazala: 'Molim te, makni se malo s puta, 'pinku' te se bojim, mooolim te, 'ajde...'
Dolaskom Bruna u našu obitelj, moje kretanje postalo je ograničeno. Nije da se nisam trudila. Jesam! Ali, nisam mogla bez straha napustiti vlastitu kuću... ajoj. Nitko me nije shvaćao zaozbiljno. Pas je bio važniji.
Sin, Bivši muž, Prvorođena, Bruno
Ja sam bila luda. Svi su se odreda sablažnjavali, u nevjerici odmahivali glavama kako li se samo mogu bojati predivnog štenca, a ja sam bila na sto muka... 
Molila sam muža za razumijevanje i pripomoć dok ne savladam strah, pa se pokazao obziran, tako što bi prije odlaska na fakultet brižno omogućio 'čist zrak' da mogu ući u auto i otići... sigurna, nepojedena od strane zvijeri. 
Ako bi se zatekla sama doma, dok bi ostali bili negdje po vrtu, a pomahnitalo bi mladunče baš htjelo po meni skakati, ako bih se drznula pomoliti glavu kroz odškrinuta vrata...tada bi kroz jednu od pet terasa vikala 'Juhuuhu!' dozivajući pomoć, potrebnu za prolazak uz nevjerojatno 'skakajuću' životinju. Tako sam bila glavna atrakcija udaljenim susjednim kućama, sramote koje sam bila svjesna, ali Bože moj...što sad!?!
Sin i Bruno na Palmižani
Jednom sam skoro ubila preslatkog Bruna, misleći da napada moju Prvorođenu. Eh, to je tako kada na silu netko donese doma životinju, bez uvažavanja tuđe nelagode, ali dobro... Kuhala sam ručak i čula Prvorođenu kako urla, viče, kriči, arlauče, dere se...izletila sam na Julijin balkon i vidjela Bruna kako skače po djetetu, luđački, opasno... Bez promišljanja, zgrabila sam prvu teglu s cvijećem i bacila je hitro u vrt, prethodno upozoravajući kćer da se odmakne... ni ona se nije snašla, jadnica samo se pomaknula u užasu videći mene što kanim! Spašavala sam joj goli život... dok se ona igrala s 'pasom'. Majko moja...meni nije tako izgledalo. Ja sam odgojena na gradskim ulicama i u kavanama, to je bilo očito. Nisam imala skautskog isustva. 
I tako, nakon moje jednomjesečne dresure, jedno rano jutro 'sama od sebe' izašla sam u vrt, s kavom u ruci i u spavačici (jer me nitko nije mogao vidjeti unutar zidova hacijende), prišla sam Brunu i počela ga maziti...onda je slijedilo ono 'dođiiii tiii, mamiii', daaa, daa...
Prvorođena s Brunom
Kad je bio već ogroman, naš prekrasan Lassie, spasila sam mu život! Bili smo sami u kući na osami, djeca i ja, nekoliko dana i nakon planinarenja Marjanom, primijetili da se Bruno čudno ponaša, da je jako vruć i da mu je noga trostruke veličine. Jedva, jedvice sam ga teškog, uzela u naručje, pokupila djecu i hitno svih odvezla  do veterinara...od ugriza zmije bio je spašen u zadnji tren.
Brunova gazdarica
Kad sam se razvela i otišla s djecom živjeti u novi stan, tzv. 'Bonbonijeru', Bruna smo znali pričuvati, kada bi Bivši muž putovao.
Djeca na izletu s Brunom
Bruno je bio divan.
Bojao se mora 'k'o pas', a ljetovao je na jedrilici... jadan.
Prvorođena s Brunom na vikendu kod tate
Bruno sa Sinom u 'bonbonijeri' na 'sleepoveru'
Bio je lijep.
Bio je pametan.
Bio je strašljiv, pa smo ga mi morali čuvati. 
Lani je Burno umro od starosti.
Svi smo bili utučeni, Bivši muž najviše. Toliko da sam se jako zabrinula za njega.
I tada sam došla na spasonosnu ideju! Prvorođena se složila, čak i Sin via Skype...a i moj Zakoniti nije imao ništa protiv da 'malešnu' bebicu labradora kupim čovjeku s kojim sam živjela, s tim da mu ga, kao djeca poklone...
Već sam bila dogovorila putovanje, preuzimanje, organizirala svoje novce, kad... Sin je zbog brzopletosti minirao moju ideju, navodeći bezvezan razlog...dan danas ne može prežaliti taj bedasti postupak, niti razumije zašto je to uradio.
Nadam se da će se Bivši muž ipak domoći omiljenog ljubimca, koji njemu život i zdravlje znači!
Šteta da mu to ja nisam mogla tada učiniti...u ime naših dobrih godina i divnog 'tatovanja' mojoj djeci...a i jeftinije je od biste, jel'!?!

Broj komentara: 17:

  1. cekaj malo,tvoj bivsi muz je prof. Tomasevic s Pravnog faksa? opa! svaka cast,Rea

    OdgovoriIzbriši
  2. Rasplakala si me!!Kako si ti draga i dobra

    OdgovoriIzbriši
  3. Lijepa priča, uživala sam čitajući, i još sve popraćeno stvarnim fotografjama...I interesantno i zanimljivo i pomalo komično..sve!
    Mi se družimo trenutno sa dvije tropske ribice - skalari (Đuro i Pero), mislimo da psi i mace ipak nisu prilagođene životu u stanu na 6. katu, ali tko voli,o.k...
    Pozdrav Rea!

    OdgovoriIzbriši
  4. Dobrota od žene,oš bivše, oš sadašnje, oš buduće. Rado te imam u svom životu moja najdraža prijateljice!

    OdgovoriIzbriši
  5. Sanda Matosic: Zvizde kite nebo, mijarde lumina
    s ponistre vas paze i zibju u snima
    Laku noc Luigi, Laku noc Bepina,
    Laku noc.

    ...http://www.youtube.com/watch?v=5Dc0c2vHw-U

    OdgovoriIzbriši
  6. Sanda Matosic: Laku noc Boris,
    Laku noc Lary ♥,
    Laku noc Bruno.

    OdgovoriIzbriši
  7. Hvala Anonimusi,
    hvala Nado!

    Neko se rasplakalo, neko se nasmijao na moje bravure s Brunom...i to je baš zgodno. Primila sam privatno komentare također na ovaj post...

    Na kraju sam se jutros raznjezila na Sandine komentare:((( Kliknite na http://www.youtube.com/watch?v=5Dc0c2vHw-U


    Ne znam zašto mi 'svaka čast' na braku s prof. Tomaševićem...nisam baš razumjela, osim ako je to komentirala neka od njegovih ondašnjih studentica:))) Zgodan profa? Istina. Ali, i dobar čovjek. Eto, toliko od intimne ispovijesti. Nadam se da će i Junior biti tako cijenjena osoba! Vrijedilo je biti udata za njega.
    Razvod nema ništa s tim činjenicama. Treba priznati istinu.

    OdgovoriIzbriši
  8. Narcisa de Kulis: Pa Rea,nikad nije kasno za poklone....još uvijek se stigne kupiti psa i uveseliti nekoga ako mu to toliko znači.Meni su moje životinje zbilja hrana u nekim lošim danima.

    OdgovoriIzbriši
  9. znam, D. imam to na pameti...miniralo mi je tada kad je bilo priejko potrebno, a onda...vidjet cemo. jos uvijek nema nikoga.

    OdgovoriIzbriši
  10. Goga Selanec Barbieri: joooooooooj....moja Rea, znam kako si se osjecala i kako ti je sada. zivot uz zivotinjice je divan, promijeni te "pinku", doda jednu drugu nijansu...podrzavam ideju da Mu nabavis ljubimca, ali dobro razmisli o vrsti psa. drzim fige....

    OdgovoriIzbriši
  11. Sanda Matosic: Rasplakala sam i sebe kad sam sinoc ponovo pogledala taj video, nakon sto sam procitala tvoj Tribute to Bruno.
    Taj prekrasni skotski ovcar s Borisom, je nas obozavani pokojni Lary o kojemu sam ti bila napisala citavu pricicu na tvom blogu. ...A onda uslijed nekog kuslusa pri postavljanju komentara, citava se prica izgubila....joj, kako sam bila razocarana jer sam ti bas iz srca pisala o nasa dva skotska ovcara, Bimbo i Lary, o djetinjstvu i mladosti prozivljene s njima, obiteljskim clanovima, kumpanjima.
    Naravno da nisam bila u stanju sve to ponoviti, stoga sam ti samo zalijepila video, u kujem je iza kulisa i moj pokojni pape, koji je doveo Larya na set. I onda mi je doslo do svijesti da su svi na tom videu sa zvizdama sta kite nebo u miljarde lumina, pa sam se rasplakala ka malo dite i pozelila svima Laku Noc.

    OdgovoriIzbriši
  12. Danijela Dvornik: ma koliko tužno bilo i rasplakalo nas, lipe su to stvari koje nam hrane dušu i srce:)

    OdgovoriIzbriši
  13. Danijela Dvornik: mene je taj škotski ovčar podsjetio na Dinovog Bela,pasa koji je vječno bježa iz njihove kuće i dolazija u našu ulicu kraj Smojine kuće,jer je tamo bila jedna kuja ovčarka.

    OdgovoriIzbriši
  14. Sanda Matosic: Dino je naseg Larya uporno zvao Bela, bas zato sto ga je podsjecao na njihovog.

    OdgovoriIzbriši
  15. Danijela Dvornik: a meni su svi ti pasi bili LESI;))))

    OdgovoriIzbriši
  16. Sanda Matosic: hahaha,jbg

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails