lov u mutnom

Jedina na svijetu volim maglu. Dobro, mora postojati i određeni postotak nas čudnih.
Svrstavam se u te.

Imala sam čudnu noć. Ipak, jutros sam se probudila vrlo rano, širom otvorenih očiju i prepuna energije. Zakoniti spava gotovo beživotno.

Izašavši iz krovno osvijetljene kupaone, sišla sam nesmetano, tiho...i toplim podom otapkala do kilometarskih prozora kroz koje me pozdravilo mistično jutro.

Otvorila sam staklo, kako bih mogla udahnuti miris magle i bludjeti očima po bajkovitim stepenicama koje negdje nasuprot završavaju u nebo, uz prelijepu kuću kojoj nije mjesto u realnosti. 

Stajala sam tako, posve nedolično odjevena i mirno uživala u sivom nebu koje je meni isnpirativno, privlačno i drago... kao da nisam Splićanka.

Napravila sam sebi doručak, zahvalna na jutarnjem miru koji mi je omogućio rezimiranje milijun informacija koje sam primila putem svih osjetila, jučer...i prekjučer. Od bezazlene činjenice da je Žužul prodao kuću slijeva, do sinoćnjih raskošno rasvjetljenih prozora obitelji Sanader, preko mog uklanjanja na stepenicama kako bi blijedi Rektor pridržao alkoholiziranog Ministra i pomogao mu da stigne na prvi kat, sve do jučerašnjeg konačnog uhićenja Lika koji je još moju majku 'faćkao', pa do detaljne priče iz koje vrište dokazi protiv bivšeg premijera, pri čemu dvojim da li će biti upotrijebljeni... ili ipak, ne. Moja procjena je da ... ne.

I onda, pri petom gutljaju iznimno ukusne kave shvatim (!) da baš svi, osim troje, s tim da je Treća možda sada ipak ugrožena, koje sam spomenula 'naoko bezazleno' u svojoj knjizi od prije pet godina, kao da sam ih urekla... Počevši s lokalnim Dušobrižnikom kojeg se premijer odrekao i ne sjećajući se da mu je prijatelj, pa ga grubo utopio, dalje redom...do vrha, svi su nastradali. Hm...

I možda nisam ja vidovita, nego smo samo sretnici koji imaju uvijek isturenu raznoliku vladajuću garnituru. Kako mi 'imamo nosa', nitko nas ne može sustići u tome...nitko. Mi, naprosto - znamo znanje. Nepogrešivo biramo ljude koji će vladati nama virtuozno, a mi ćemo imati materijala za žaljenje na iste, što nam naravno oduzima veći dio vremena, te ne moramo raditi.

Prepuni smo posla oko kritiziranja, pretresanja događaja, spektakularnih krađi, samonošenja sa špekulacijama, uh...zaposleni smo i bez da nešto suvislo, recimo... proizvodimo...no, i to je vrsta talenta, jer i to treba umijeti. 

Ah, toliko je zgusnutih informacija kad priđeš oltaru. Ovih dana sam prišla i prepuna sam... s flasterom na ustima, što je otežvajuća okolnost.

Ostaje mi samo da znatiželjno iščekujem da li će ipak konačno biti 'smaknut' čovjek s frizurom novorođenčeta spremnog za fotografiranje u golom izdanju na atlasnom prekirvaču za bračni krevet... i to je sve.
Ostalo pohranjujem u sebi, zajedno s prekrasnom, mekom maglom koja obavija i skriva tajanstveni svijet tajnih dama koje privilegirano i vrlo aktivno ljube naše vladare, zaštićene zbog svog doprinosa društvu koje ide svugdje, samo ne dalje!