prenemaganje

Mislim da treba uvijek inzistirati na stilu. Puno se dobije. A, ne košta.

Nešto malo uloženog truda, a donosi uvijek poboljšane rezultate.

 Čak i kad se nešto nedopustivo ili negativno ili dosadno poduzima, dajte 'utisnite' osobni pečat, budite posebni. Zapravo, naročito u takvim situacijama, izvedba u velikom stilu, donekle ili ukoliko ste vješti, potpuno umanjuje lošost.

Primjerice, prenemaganje... svima ide na živce, svi coktaju i odmahuju glavama na osobe koje sebi dopuštaju takvo ponašanje, uglavnom ne razmišljajući da i ono nekada ima opravdanje.

Dobro, neću raščlanjivati vrste prenemaganja sada...pretenciozno, ljubavno, egzistencijalističko, snobovsko, koketno... Govorim o svrsishodnom, mudrom prenemaganju.

Ne podržavam prenemaganje ako je ono rezultat dokonosti ili prikrivanja nesigurnosti, na primjer. U tim slučajevima, dosta nespretno djeluje, čak iritantno i jedva podnošljivo.Prenemaganje je vještina, koja se dade izbrusiti i koja se ne smije zloupotrebljavati, niti postati opetovana radnja.

Međutim, itekako razumijem ako se netko prenemaže da bi se...recimo, privukla pažnja osobe do koje nam je stalo, da bi ukazali na svoje postojanje, na dotada neuočenu krhkost i slično.

Ne, uopće nije bedasto.

Ima smisla.

Fina i jednokratna ili vrlo rijetka prenemaganja izvedena u stilu Grete Garbo, dopuštena su,

mogu čuda napraviti

i nisu štetna po okolinu.

Sutra je nedjelja, idealan dan za prenemaganje. Ono s ciljem, dakako. Ukoliko niste do sada, razvijte tu vještinu. Podržavam vas. Ne zaboravite - sa stilom i s opravdanim razlogom.

Salonski.