Zbrkana srijeda. Zbrkana ja.
(slikala mobitelom)
U podne sam se našla na ulici u masovnom prosvjedu, hodala sam s radnicima, škveranima koji su obustavili promet u centru grada, policije je bilo k'o u priči, nešto pjevanja repertoara s nogometnih utakmica, govori na mikrofon, upotreba megafona i odgovaranje/odobravanje/kliktanje gomile kao odgovor na kazano. Ljetna vrućina i nesmiljeno udaranje sunca u glave, žene sa zviždaljkama u ustima. Promicala je gusta formacija ljudi u radnim 'trlišima', izvikivali su sve i sva o vladajućoj garnituri i politici. Nosili transparente. Zatekla sam se slučajno i ja na istom mjestu, pa me ponijela gomila. Živo su mi se vratile neke slike iz doba mojih 'malih nogu'...ono radnička klasa, Jugoslavija, uzvici 'živio! živili! tako je!'
U samoposlugu sam jedva ušla od gužve, a trebala sam još 'štaub-šećer' za svoju rođendansku tortu.
Od jutra do iza 14h nisam imala struje, radovi neki... Samo je još nedostajalo da čekam red za deterdžent ili kavu, benzin da bi kompletna slika izronila iz jednog od sjećanja...Umjesto toga, na kasi ispred mene, kršan radnik u radničkom odijelu i teškim cokulama na nogama s pivom u ruci. Nedostaje mu 2 kn, kasirka kaže 'onda, ništa' i uzima pivu iz ogrubjele ruke, a nakon što je on prevrnuo sve džepove i ustanovio da nema... Stavila sam te 2 kn pred nju, bez riječi. Pogledala me kao da sam bolesna, a on se okrenuo i zacrvenio se kao dijete koje se zasramilo. Imala sam crne naočale i nije se vidjelo da su mi suze napunile oči...
Moje uboge 2 kn doprinos su u ime spasa škvera!
Došla struja, peče se torta, sutra nestajem na 24 sata iz grada.
Mislila sam se oko torte, da ili ne...a, onda sam se sjetila da baš svake godine i u svim uvjetima, torta je uvijek bila, za svakoga u mojoj familiji, pa i za mene.
Jedne godine, kad su moja velika djeca bila još pilići, rasplakali su se jer
'jadna mammina, ti moraš sama sebi peći tortu, jaaadna ti...to je grozno sam sebi praviti tortu' :)))
Želim puhnuti u svijećicu ili požar ako stavim odgovarajući broj iluminacije i želim zaželjeti želju!
Nina Hartnett: Rea, zvucis mi samosazaljivo ???
OdgovoriIzbrišiWhy ?
Neee...malo uzburkanih emocija, pozitivno...haha, svi naikvnuti na blagi sarkazam, zezanje i smijeh, malo ostanu na cinjenicu da sam ja uzaaasno emotiivnaaa!?! Eh, jesam, sazdana od osjecaja, a tako i zivim, uz intuiciju...ponekad jako ranjiva...
OdgovoriIzbrišiVivijana Radman: Jako mi se sviđa ovaj tekst, od radnika, preko crnih očala do torte. Sretan rođendan, ljepotice!
OdgovoriIzbrišiDraga, draga Viv,
OdgovoriIzbrišihvaaaaala ti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Uh, kakav divan dan...a, nije mi jos ni rodjendan.
Grlim te.
Nina Hartnett: Oh.....ok
OdgovoriIzbrišiTakva je bila vibracija
Sve naj za rodendan !!!
Vibra je ipak uhvacena!!!
OdgovoriIzbrišiThank you, dear Nina:)))
Nina Hartnett: You are welcome ,dear Rea ;))
OdgovoriIzbrišiGoga Selanec Barbieri: bas nekako sjetno. ali nema veze...dobar je feeling na kraju.
OdgovoriIzbrišiDijana Korljan: Svidja mi se ova prica, ima sve sto trrba, ali meni se najvise svidja dio o radniku i blagajnici! Sjajno uhvacn trenutak nase zbilje(vise moralne nego ekonomske)! Tvoja reakcija mi je napunila oci suzama! Nek' si tako emotivna, to ide i uz britki humor i sarkazam! Auguri!
OdgovoriIzbrišiGoga, ima sjete, ali sve u pozitivi:))))
OdgovoriIzbrišiO, Dijana moja...a ja na tvoje hvalospjeve i pohvale, opet najbolje da metnem crne ocale...Hvala ti, hvala.
OdgovoriIzbrišiDijana Korljan: Metti, metti!
OdgovoriIzbrišiDijana Korljan: Pa ipak ti je sutra rodjendan!
OdgovoriIzbrišihhahahahaaa!!!
OdgovoriIzbrišiOBJAVA:
OdgovoriIzbrišiOsobi pod nickom 'Page' nije se svidio ovaj post. Nimalo.
Komenatre sam prepricala,umjesto da ih objavim, jer sam procijenila da ogorcenost koja iz njih proizlazi moze djelovati negativno na moje goste.
Ipak, red je da napisem primljenu kritiku.
S druge strane, ovo je treci put da se ista osoba dosta jalno oglaila i ja ljubazno sugeriram promjenu 'salona'.