monster in law

(na slici: Nevjestica)

Radovali smo se što ćemo konačno u Kaliforniji upoznati  Nevjesticu. Bila sam nestrpljiva i znatiželjna.

Već mi je bila draga u kratkim razgovorima via Skype, već sam vidjela da je pristupačna, simpatična, mila osoba ali i poznavajući vlastitog sina, moralo se raditi o poseboj osobi!

Naš susret, u njihovom stanu nasuprot University of the Pacific u prevrelo podne bio je veseo uz malko nervoze i treme s njezine strane. Toplina džepne ljepotice i iskreni, spontani pristup, zagrljaji i poljupci, razoružali su nas - do kraja. Smjesta smo bili osvojeni!

Osobno sam bila čak i iznenađena njezinim rafiniranim stilom, odmjerenošću i otvorenim laganini pristupom, te australskim poklonima koje je priredila za nas. Ona nije 'samo' Barby, ona se smije osmjehom koji razoružava, ona pronosi spontanost lakoćom, ona je pametna, poduzetna, ekspeditivna, nježna, vrlo ženstvena, praktična, duhovita, društvena, straaaašno zgodna, ambiciozna, neposredna, draga...i ona je mog sina napravila SRETNIM, što mi je smjesta bilo jasno. Srce mi se ispunilo zbog svih tih spoznaja, ispunilo i smirilo se do kraja.

 

Ja - svekrva. 

I sve je bilo više nego dobro dok smo bili zajedno, opetovano sam se iznenađivala novim odličnim karakteristikama i potpuno opušteno, čak s velikim guštom teklo je druženje, pa i naši sati nasamo s njom...sve, do kasnovečernjeg povratka u hotel. 

Javno priznajem da sam prošla kroz dva dana patničkog doživljaja. 

S pojavljivanjem mjeseca, pretvarala sam se u zločestu svekrvu koja pokušava pronaći bilo kakvo tumačenje detalja koje bi mogla okarakterizirati kao negativno. Izlagala sam glasno svoje čudovišne slijedove misli Mužu, koji me slušao i nije previše komentirao, osim pokušaja da promijeni temu koju sam ja marljivo vraćala na dnevni red. Rasplakala bi se od svega, osjećala sam ljutnju nakon suludih postavki, nerealnu zabrinutost, budila se noću od strepnje, čega li... Ujutro bi opet sve bilo u redu i nas četvero smo UŽIVALI u druženju i zezanju i shoppingu, jelu, pričanju, obavljanju poslova, u satima intenzivno provedenim zajedno. Ne samo da se ništa od 'noćnih eskapada' nije vidjelo, nego ništa slično nisam uopće osjećala (?)...sve do povratka u hotel.

Dva dana sam noću natopala suzama sve što se natopiti dade, a da mi ni samoj nije bilo jasno o čemu se tu zapravo radi. Odjednom,posložio se mozaik u mojoj glavi i na jedan jedini klik apsolutno mi je sve bilo jasno, sabrala sam se i zgrožena glasno priznala Mužu: "Čovječe, kako sam ja nepravedna...znaš li ti što je meni bilo i zašto sam govorila onakve besmislice!?!" 

Nasmijao se i kimnuo mi glavom: "Znam. Zato sam i puštao da to proživiš i da te prođe. Znao sam da ćeš ti sama shvatiti..."

Ljudi, ja sam osjećala ljubomoru! Ja sam imala podsvjesni osjećaj da mi je netko "ukrao" sina. Ja sam proživljavala misli zločeste svekrve. Ja sam se i posramila same sebe... Tog trena nestale su negativne misli bez osnova, koje su se kovitlale nad mojim mislima i ja sam se spasila. 

A, nemam riječi da iskažem svoje zadovoljstvo, pa ako hoćete i zadivljenost njom.

Divna je!

Divna!