Пётр Ильич у меня на кухне

Jučerašnji radni dan, vrijeme ručka, kasnog ručka. Mjesto radnje: kuhinja. Perem grožđe pod jakim, bistrim mlazom vode. Bijelo, veliko, najkrupnije ikad viđeno, slatko grožđe. 

Vrlo glasno mojim salonom razliježe se baletna muzika.

Ja vrlo obična, kockasta pregača, croxice, kuham. Donekle s baletnim izrazom lica, jasno otkrivenog zbog glatko zaglađene kose u strogu punđu na potiljku. 
Tu ujedno prestaje svaka sličnost mene i balerine.

Manje kazališno djeluje pečena kokoš s krumpirima koja se sprema u turbo solarij, gdje će razviti svoj neodoljiv miris koji podsjeća na nedjeljni ručak, a uopće nije dan odmora.
Пётр Ильич me drži i u zanosu i čvrsto oko struka dok gipko prostirem stolnjak, zamišljajući se lepršavom u baletnim papučicama, kad uđe Prvorođena...

Pozdrav mi ostane zatomljen na usnama, njezin pogled me spriječi u iskazivanju radosti što je vidim. Gleda me moja crna verzija, identično zalizane kose, dramatično crnolabudovski našminkanih očiju koje prkose suncu, gleda me i čudi se. Odmahuje glavom, pogled joj padne na one gigantske bobe grožđa.
Nadjačavajući muziku obrati mi se, bez direktnog gledanja u oči: 'Oh, kako dekadentno... promisliš li ti nekada kako bi atmosfera iz naše kuće djelovala drugima da nas netko snima skrivenom kamerom i bi li zaključili da smo...neobični?'

Umjesto odgovora, nasmijem se i istovremeno napravimo uigrani pas de deux na potezu kuhinja - dnevni boravak, koji potraje...

Zadihane, zaključimo da smo vrlo talentirane i tko zna da li bi nam bilo mjesto u Kirovu da smo imale 'baletni oblik'...

Cyana Trendland

take me away

a secret place...

                                                                                                                                                                photo by S.Tafra

drage moje, sretan vam praznik

Baš svaka od vas koja danas svrati do Salona,

dobit će od mene zagrljaj, poljubac i divne tulipane, mali ženski razgovor, puno topline, vedrinu i razumijevanje, 

naravno uz komad kolača koji nam obostrano sladi život.

Najvažnije je znati koliko možemo biti jake. Ostalo usput stvorimo. Bez suvišne pompe.

A, sve...možemo. 

Ja nisam dobila cvijeće. U svom virtualnom vrtu nabrala sam i sebi mokre, svježe tulipane, koje obožavam.

Živile mi!

ostaci nedjelje

Odavno sam prestala mrziti nedjelje.

Otkako su moje prestale imati sličnosti s onima iz neke prošlosti.

Ja nedjeljom ne peglam.

Muzička pozadina mi nisu pjesme po željama.

Nemam uvijače u kosi, jer sutra ionako ne radim. Izobrazovala sam se, pa nemam muku u želucu dok uvjeravam sebe da nije važno što nisam ispunila današnju normu učenja.

Ne moram ići u bedaste šetnje među poznate, skockana od glave do pete, ako nekoga sretnem.

 Jedino imam vrlo često nedjeljne ručkove, jer volim okupljati različite ljude tog dana oko stola i dogotrajano blagovati, nekako mi je to privlačno.

Sada, u ove večernje sate, pušem vrlo oprezno mjehur od sapunice u kojemu su sadržane moje želje, pazeći da vještinom i strpljenjem staklarice s Murana oblikujem što veći mjehur koji se presijava u duginim bojama, a koji se neće rasprsnuti. Otprilike to... radim.  

Jedno piće prije spavanja, možda..?

haute couture via René Gruau

...osjećajući se vrlo posebno ove subotnje večeri...

rose bonbon

Draga osoba me nježno upozorila da stavim ponovno ružičaste naočale,

koje uglavnom jednom mjesečno zametnem,

srećom najčešće su mi na glavi ili u ruci,

a da toga nisam svjesna.

Nekad ih je tako lako spustiti ih na nos, 

no ponekad bi mi bilo lakše preurediti dom i obojiti ga, presvući, obložiti, pretvoriti u nijansu bombona, ženskih gaćica, baletnog 'tutua', šećerne vune, pufne uz mirišljavi puder ili sladoleda s okusom jagode,

nego pronaći naočale.

Ipak, moram priznati da dobro djeluje ta slatkasta boja...
Huh...evo natakla sam ih i trepćem dražesno!!!

shelterness

kratki bijeg na nepoznatu adresu

Trebala bih teleportiranje. Ponovno. Ovog puta radi zdravlja. Kad bi se barem mogla dostaviti u ovu kuću nekako. Nekoliko divnih dana šuljanja divotom. Samo s nekim, naoko glupim zadacima. Ujutro bi doručkovala uz obavezan dvogled pri ruci za praćenje prometa na pučini. Kava poslužena u vrtu. Šetnja do mora. Plivanje. Povratak uz branje usputnog mirisnog bilja. Kuhanje 'šalše' uz muziku. Ručak u hladovini. Popodnevni odmor uz knjigu ili slušanje tišine, pjesme cvrčaka možda. Nepotreban obilazak imanja. Termosica s kavom i ručnik kao dodaci uz kupanje bez granica. Tuširanje. Zalaz sunca. Zalijevanje žednog vrta. Svečano navlačenje lanene haljine i bosonogo uživanje večeri bez kraja, uz svijeće i zvijezde.

via full house

lanjski audi spektakl

Nije li ovo fantastično..?
Stvarni, pravi automobili 'obješeni' u srebrnim prstenovima, koji se vrte, svijetle...sve,
na najfantastičnije odabranim mjestima: Brooklyn Bridge u New Yorku, Sydney Harbour Bridge u Sydneyu, Tower Bridge u Londonu i Ponte di Rialto u Veneciji.
Ne poželite li se odlučiti za ovu marku!?!
Ja trebam novi auto, ne iz hira, nego stvarno.
Možda mi Oprah ispuni želju, kad ovo pročita,
ha-ha-ha..! 


access agency

iskradanje


Ponekad bi tako dobro došlo kad bismo mogli neprimjetno odšetati iz vlastitog života.
Bez da obavljamo pripreme. Bez objašnjavanja. Jednostavno se okrenemo polaganim okretom udesno i sasvim lagano... odemo.
Nakon početnog iznenađenja, svi bi se snašli.
A, snašao bi se i sam šetač.
Danas je dan kada bih vrlo rado izašla iz svog života, možda baš ovog trena, jer sam jako dobro nahranila ukućane domaćom juhicom od povrća, savršenim lešo kupusom koji mi je Mrs Olive K, moja spremačica, donijela sa svog sela, začinjen domaćim mirisnim maslinovim uljem, junećim odrescima u saftu sa senfom i bijelim vinom, miriše bajno.
Oblačno je, nebo pod kojim se osjećam zaštićenije.
Čak traju i građevinski radovi u mojoj mirnoj ulici u samom centru grada, koji garantiraju još manju mogućnost da budem opažena dok se iskradam.
Blokirana je ulica, divno i duboko raskopana i nema naznaka da će biti prohodna do daljnjega.
Mrs Olive K me danas pitala zašto toliko 'mazim ukućane' i dobijam li istom mjerom zauzvrat...
'Ah, dajte, Olive K, molim vas... zar nije važno davati i da nas to čini sretnima!?' 
Da krenem niz temeljito raskopanu ulicu smještenu među starinskim vrtovima, tamo prema jugu, gdje ću nestati među prolaznicima s ciljem,
prije ili poslije no što serviram popodnevnu kavicu!?! 

 the paris apartment