Time of the Season

Jučerašnji 'grubi' dan je prošao

i osvanuo je optimističan - pravi.

Još jednom potvrđeno,

da sve što je teško,

jednom - prođe.

Samo ne treba zaboraviti disati

i svakako pustiti 
da ta lošost ispari i - mine.

I nema veze što još uvijek,

od prekjučerašnjeg zahvata,

imam osjećaj da mi je netko dao 

mušku šaku u lijevu stranu čeljusti,

ali takav osjećaj je znak da - prolazi:)

Moje retro jutro je divno.

Obećavajuće.

Smireno i lijepo.

Sve teško je posremljeno 

natrag na police 

koje sam godinama 

instalirala u sebi,

fino je 'stivano' sve 

po boji, veličini, značajnosti

i brižljivo zaključano,

da me ne remeti.

Puno je treninga ulagano u gradnju te' garderobe',

na kojoj bi pozavidjeli mnogi magazini,

ne samo praktične,

već i estetske vrste.

U mom se domu natječu cvrčci 

s muzikom šezdesetih,

kako bi retro jutro bilo autentičnije,

jer mi danas tako - paše.

Nešto kasnije sam krenula u svoj dan,

ali već sam se zahuktala.

Ono kada nisi pasivan,

ali se 'zalaufaš' na laganini način.

Misli su mi lagane,

jer tako silno želim,

toliko želim, da niti analgetik popiti neću.

Samo lijepim emocijama dozvoljavam istupanje na površinu!

Izvolite, samo dajte, komodajte se i obuzmite me od glave do pete.

Isto želim i vama.

Klikni što se sluša:

Jeanne Moreau having breakfast at Cannes

photo via H E R E