Najuzvišeniji osjećaj je kada osjetiš
da te netko
bespogovorno podržava,
što proizlazi iz
poštovanja, povjerenja i pripadanja.
Tada imaš snagu jaču od svih znanih snaga.
To je rijetkost koju cijeniš iz dna duše,
znajući da si privilegiran
i čuvaš to kao kapljicu vode na dlanu,
uzvraćajući sve dano
na isti način.
S divljenjem i zahvalnošću.
Šteta da se takve uzvišenosti,
sve rjeđe sreću,
uglavnom pregažene jeftinim
privremenim zavaravanjima
današnjeg obezvrijeđenog doba,
u kojemu vlada površnost
u mnogočemu,
najviše u odnosima među ljudima.
Koji gubici za ljude...
koji kao vrsta degeneriraju,
zbog takvih šteta.
To će se, naravno, tek pokazati.
Proje nego pogasim svjetla u svom domu,
s opuštenim, umornim i sretnim
“laku noć”.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.