How to keep the body and mind healthy during lockdown

Nije mi namjera pisati priručnik o ovome što je za nekoga 

već prošlost, nekome sadašnjost, a nekome će biti budućnost, 

jer mislim da je dovoljno bilo prakse 

da svak sebi nađe način da preživi sve što mu je bilo teško 

u uvjetima koji su promijenili - svijet.

Mnogi se nisu snašli... i nažalost,

 stradali su zbog toga ili psihički 

ili su se promijenili na jedan od manje sretnih načina. 

Govorim u svjetskim okvirima, 

jer cijeli svijet se na tren zaustavio 

i odjednom se mogla povući 

metaforička paralela s filmom "Her" Spike Jonzea, 

koja je mnoge nagnala na razmišljanje 

o nekoj novoj stvarnosti, 

koja odstupanjem od dosadašnjeg realiteta ilitiga otkad je svijeta, 

zabezekne svakoga tko iole vanokvirno razmišlja. 

Sada, kada je čitav sijet bio stao na taj tren, 

a 'ne zna se ka' će' opet doći do opetovanog scenarija, 

ljudi su se našli u sličnom čudu, 

no ovog puta opipljivom i vrlo stvarnom - a, što sada i kamo sa sobom?

U moru svega i svačega, ozbiljnih i neozbiljnih segmenata života, 

najčudnije je bilo to

 što je odjednom bilo vremena za neke uobičajene stvari, 

ako je inače 'vrijeme je novac' bila neka izlika 

da se izbace 'nebitni' segmenti iz života.

Primjerice, izvlačim nasumično iz lijepe hrpetine, jedan:

 doručkovanje, kao takvo.

Dakle, dnevni obrok koji se uglavom izbacio iz rutine, 

kod velike većine,

jer se nema vremena, 

jer se samo popije kava 

ili u najboljem slučaju uspe u sebe 

sinoć pripremljena kaša i doda voće

 ili kakav 'shake' koji će držati tijelo 

do eventualnog ručka 

ili idućeg obroka.

I premda znam da UVIJEK ima vremena za doručak,

u svim uvjetima:

s obitelji i bez obitelji, 

s velikom ili malom djecom ili bez djece, 

zaposlen ili nezaposlen,

 s više ili manje para, 

s početkom radnog vremena u zoru ili nonšalantnije,

velika većina se i toga, kao mnogočega, odrekla, 

reklo bi se zbog navodne praktičnosti, 

mada to nije važeća isprika.

Doručak je mali obrok, 

no zdravlje cijeni njegovo postojanje, 

duša zahvaljuje na pruženoj njezi, 

a um se bistrije upućuje u još jedan dan života.

Postoji tu i cijeli niz popratnih divnih i vrijednih dodataka,

ali to oni, koji imaju ili su vratili prvi obrok dana 

u svoj raspored za karantena, 

mahom da ispune taj svoj odjednom dugi dan,

 znaju i osjetili su 

i vrlo vjerojatno će izgubljenu/novostečenu rutinu zadržati, 

tko iz razloga što se bolje osjeća fizički, 

tko iz ovih drugih, brojnih.

U instagramsko doba, mnogi se trse da 
recimo u svrhu fotografiranja 

garniraju svoje doručke,

a ja se sve nadam 

da je većina shvatila da tako hedonistički 

može biti uvijek i to samo za njih,

 da se dostojanstveno hrane i bez publike,

 da urade to samo za - sebe. 

Jer su sebi bitni.

Svi koji i inače tako žive,

ali i svi koji možda nisu, ali su do toga došli,

znaju koje višestruke blagodati donosi 

umijeće lijepog i udobnog življenja,

makar za većinu na ovim prostorima 

takva vrsta života izađe 

kroz rafal jetkih komentara tipa "preseravanje", 

potpomognuto njihovim osobnim frustracijama i nezadovoljstvima 

koje ih guraju neopazice u neke 'donje prostorije života', 

pa omasovljeni klikču neagtivnosti na svim frontovima.

Šteta.

Puno propuštaju.

No, bilo bi sigurno 

manje interesantno sve skupa 

na ovoj planeti, 

a ne bi bilo niti mogućnosti usporedbi, 

od odgajanja pa sve do zrelosti, 

da vlada unificiranost, u prijevodu - jednoobraznost:)

Počinje oluja s pljuskovima.
Završava glavobolja.
Starta dovršavanje ručka uz muziku, 
uz osmijeh oko glave 
i radovanje hedonističkom životu - za jednu izoliranu osobu.
'Bon appetit' svima u istoj vremenskoj zoni!

Klikni da te prati cijeli dan:

photos via H E R E