O čemu se razgovara u vaše domu / dodatak o obitelji s Bahama

Pitanje o kojemu vrijedi razmisliti,

onako samo za se,

a ne kao da ste podvrgnuti kakvoj anketi.

Sami sebe anketirajte,

isključivo iz razloga 

da vidite kako ste pozicionirani

u vašem domu,

ali još važnije u samom sebi.

Ako živite sami, 

pitanje je preinačeno u:

O čemu razmišljate dok boravite kući?

Potpitanje bi bilo:

U kolikom postotku premetate pozitivne,

a u kolikom negativne stvari?

Slijedeće potpitanje bilo bi:

Razgovarate li,

odnosno razmišljate li o drugima,

komentirajući ih ili kritizirajući,

ili o vama, vašem životu, vašim usko najmilijima,

na mili način, 

kako i dolikuje toj kategoriji?

I zadnje potpitanje bi bilo:

Razgovarate li uopće doma,

osim izdavanja 
uvriježenih komandi/kratkih rečenica

poput 
"vruće li je, 

kad će ručak,

 dodaj mi daljinski, 

gdje su ključevi,

vidi ovu budaletinu iz stožera što sere,

mogu ti reć' da mu je uvijek odlično meso,

 idem ja i neću dugo ostati, 

kad si već na nogama dodaj mi papar,

izlazi iz zahoda više"?

U svemu se nadam da "metete vlastito dvorište",

umjesto da se pravite pred samim sobom

da je bitnije mesti dvorišta koja nisu vaša,

čak uvjeravajući se da su 

državna dvorište možda 

od krucijalne važnosti

za VAŠ ŽIVOT,

koji u međuvremenu teče.

Isto tako se nadam da je puuuno više

pozitivnosti i smijeha i zabavnih i dragih tema,

od jala, preziranja, pljuvanja, negativnosti

ukoliko ste uglavnom kritičari 

koji s metlom znalački metu tuđa dvorišta.

Ukoliko su vam odgovori

većinom one vrste

koju nagađam,

otiđite tajno i tiho u kupaonu 

i isperite pijesak 

koji svakodnevno bacate sebi u oči,

zamagljujući vlastitu stvarnost,

kako ne biste potratili jedini svoj život 

u samoobmanama,

umjesto da ga živite.

Mrzim citirati

i nikada to ne činim,

ali da napravim iznimku,

jer mi je to sada baš zgodno.

Gospodin Wilde, Oscar Wilde 

simpatično je formulirao,

istinu,

koja ljude mahom žulja,

"Pravi život nekog čovjeka je često život kojim on ne živi."

Pa, sad ti vidi...

i izaberi.

I možda i ne moraš do kupaonice 

po "Proculin" kapljice za isprati pijesak.

Ostani fino gdje jesi.

Ima vremena kada ćeš žaliti.

A do tada, uh... 'ko živ, 'ko mrtav.

Danas nemam temperaturu.

Lijepo.

Mora bit' da dolazim k sebi.

Doći natrag samom sebi je bitno.

Ako se imaš kome vratiti.

A ako se ne pronađeš,

odeš na kavu

ili na društvene mreže.

Uvijek postoji izbor.

Samo izabereš svoj izbor, sam i bez prisile

i poslije se ne žališ.

Ovu sam knjigu " The Mermaid Chair"

kupila u Atlanti 2006. godine, 

i nisam je pročitala do kraja,

iz samo meni znanog razloga te značajne godine.

Umjesto čitanja,

bila sam zauzeta držanjem glave iznad vode.

Mislim da bih sada mogla.

Dobra je knjiga,

sjećam je se do one 169. stranice.

Uništenih je korica,

još od tumbanja po ručnoj prtljazi

za vrijeme ukupno šest dugih letova tog puta, u cugu.

Od iste je autorice 

koja ja napisala

 "Tajnovit život pčela",

inače knjigu koju bi trebao pročitati svak 

tko je izgubio majku,

čezne za njom,

traži utjehu,

napatio se u djetinjstvu,

sumnja u postojanje dobrote,

voli lijepu knjigu.

A propos teme "o čemu se razgovara u vašem domu",

pali su mi na pamet dvoje ljudi,

koji žive u velikoj i strastvenoj ljubavnoj vezi,

već jako dugo,

njih dvoje,

petero djece, 

tri psa i dvije mačke,

s pticama i kornjačama

u svom domu na Bahamama,

točnije Harbour Islandu,

Njezino je ime India Hicks,

(inače ja bih se strašno voljela zvati - India),

a njegovo David Flint - Wood.

India je potomkinja obitelji Mountbatten,

a majka joj je Lady, britanska aristokratkinja 
i rođakinja britanske kraljevske obitelji.

Otac joj je bio poznati dizajner interijera.

India je i dizajner i pisac, i bila je model, radila na televiziji.

David nije bio baš odgovarajući izbor za Indiu,

kao netko tko je imao reputaciju playboja,

radio za "Saatchi & Saatchi",

pa onda preselio, jer mu je tako došlo, 

na Bahame gdje je upravljao jednim hotelom.

No, oni su ludi jedno za drugim,

vjenčali se nisu,

nonšalantno žive udobnim, skladnim životom

već dugo vremena,

on hoda uglavnom u sarongu,

jer mu se baš tako sviđa,

jako puno putuju,

razgovara se i čita i kuha i provodi puno zajedničkog vremena u tom domu,

pri tome mislim na cjelokupnu obitelj, 

a ne samo na roditelje,

koji se predano bave svojom djecom, 

ne zaboravljajući sebe;)

Moj komentar nikako ne može biti 

"lako njima kada su dobrostojeći",

premda znam da će većina koji ovo pročitaju upravo to promisliti,

no, oni drugi dobro znaju da poanta nije uopće u tome,

već u onome - treba znati živjeti,

bez obzira na dane nam okvire.

Tko umije, njemu dvije,

ostali u utabanoj svakodnevnici.

Živi i zdravi mi svi bili ! ! !

Klikni, nek' ti svira:)

via H E R E 

via H E R E 

via H E R E

via H E R E