Cocktail uz večeru i jedna noć u Parizu

Ne tako davno 

kod mene je bio moj prijatelj.

Neplanirano je došao na kasniji ručak.

Na brzihen sam napravila taj objed,

umorna od posla,

ali neizmjerno sretna što ću ga vidjeti.

Ona osoba koja donese radost, ležernost, svjetski štih i ostalo sa sobom.

I više niste u hrvatskoj otežaloj stvarnosti,

jer ste oboje izvan tih kalupa.

Ja sam netko ko je puno bio po svijetu,

ne samo kao turista,

odnosno gotovo uopće ne turistički.

A on je osoba koja je apsolutno bjelosvjetska. Točka.

I priupitam tako ja njega

obrativši mu se iz kuhinje, 

što bi pio uz jelo,

nudeći mu vino, neku vodu ili mojito.

Muški glas mi dade kratak odgovor:

- Mojito.

Mene inače ništa na svijetu ne može iznenaditi,

a u to ništa, nažalost rekla bih, 

spada sve moguće.

No, kada se rijetko zadivim, 

onda se naježim od glave do pete,

čisto divljenja radi.

Možda i stoga

 što me vrlo rijetko do nitko 

nije sposoban, na moju žalost,

 iznenaditi,

pa kad se to desi - imam privatnu feštu u venama.

Na mali trenutak,

podignula sam pogled sa 'sun-dried tomatoes'

koje sam rezala,

samo sam se nasmijala 

i provirila iza zida,

prema salonu - u njega.

I zapravo, nisam ništa rekla.

Ne znam zašto sam komentare zadržala u sebi,

mada smo najbliskiji prijatelji,

samo sam ga gledala šutke,

a u sebi sam bila oduševljena 

što me podsjetio na SVIJET,
i na stotine ručkova i večera,

čak i doručka na dekadentnoj lokaciji 

na kojoj je to vrlo normalno,

gdje se, eto tako, jer je gušt,

uz ozbiljan obrok,

jednostavno pije cockatil...

recimo.

Ono kada ti se ne pije vino

i kada zrnce zabave uneseš sam sebi,

jer ti se hoće!

Promislila sam kako obožavam njegovu svjetskost,

zahvalna što ga imam u životu, 

među malobrojnim ljudima

koji su prerasli kalupe

koji se tradicijski valjda

uporno 'meću' oko nas 

strogo, stežući nas u uvriježenost

koja se neće razlikovati od susjeda.
I pripremila dva mojita za nas dvoje.

***

Danas sam napravila sebi cocktail 

od lubenice, votke, soka limete, leda, metvice, 

izostavivši malo javorovog sirupa ili meda, 

koji dođe unutra, 

ne zato što ga nemam, 

nego mi nije trebalo slatko,

nego ledeno ljetno piće 

uz moj kasni ručak.

Kasni ručak,

 kao dinner at 6pm,

vrlo običan,

 a ukusan do besvijesti.

Dok se skuhaju 'al dente' špageti broj 5,

u tavi se na maslacu 

meki dijelovi šparoga,

provrte sa sitnim crvenim lukom,

malo sitnog češnjaka,

doda bijelog vina (najbolje Sauvignon Blanc),

(umjesto vina bi mogao i Vermut, koji je bolji ako se odlučite na verziju sa risottom)

korice od limuna,

soka od limuna,

krupne soli,

tog trena mljevenog crnog papra,

prstohvat peperoncina,

izostavila sam malo gustog vrhnja najveće masnoće 

koji također dođe unutra.

Špageti se istog trena ubace u šparoge,

najsitnijeg peršina baci iz zraka,

može se posuti parmezanom

i ne mora,

pa se uživa!

Ma, kakav restoran...:)

* nisam marila za slike, pa su bezvezne, no nebitno 

***

Asocijacije su se poigrale u mojoj glavi 

očigledno,

kasnije uz kavu,

pa se sjetih 

sumraka u Parizu.

Ni tamo nisam bila turistički, nego - poslovno.

Bolje reći poslovna pratnja vrlo važnom posjetu

na visokom nivou.

Tako da nisam razgledavala uobičajeno turistički,

ali sam doživjela sve što se treba osjetiti

kako bi se grad osjetio 

do srži.

Izdvajam samo tri lokacije,

na kojima sam bila.

Vrlo zanimljive.

PRVA lokacija je ona kojom ja tada koračao Sarkozy.

I ja:)

Vrh i velika čast za nekoga moje struke.

Vrijedi razgledati fotografije.

Klikni - O V D J E 

DRUGA lokacija je uključila ručak 

na najvišem nivou IKADA,

u prostoriji kraljevskog izgleda

s vrhunskim gostima

i slugama u bijelim rukavicama,

koji su nečujno ulazili s pladnjevima divota.

A, odvijala se, u posebnoj prostoriji,

na lokaciji, klikni - OVDJE

TREĆA lokacija je hotel,

odnosno restoran s vrhunskom hranom,

'Michelin - starred restaurant'

u kojemu muškarac dobije 'menu' s cijenama,

a ženska pratnja istog izgleda 'menu',

ali BEZ cijena.

Gdje je i koji je, klikni - OVDJE

Nakon te večere 

u društvu samo mog muža,

izašavši iz restorana

na Avenue des Champs-Elysees,

on mi je - SPASIO ŽIVOT!

Doslovce.

Bilo bi to spektakularno mjesto za dovršiti život:)))

Zadnji me tren zgrabio i bacio dovoljno daleko 

od manijakalno jurećeg automobila.

Zapjevaj sottovoce:)

Nevjerojatno je da sam također s istim mužem, 

još jednom umalo poginula,

a nije me on s predumišljajem ubijao, štoviše, čuvao me:)

Naime, u Berlinu smo skoro poginuli oboje,

vozeći se rikšom iz zafrkancije,

s posla na posao, 

odnosno s posla na ručak tada,

i skoro skončali zbog jureće budale 

koja je izgubila kontrolu nad svojim vozilom.

Uh, dobro je da sam se razvela... hahahah.

Malo šale za kraj ovog dijela posta,

a prije divnih pariških krovova,

za vašu dušu

i kraj četvrtka,

dana u tjednu

koji je - moj.

Budite pozdravljeni,

želim vam divotnu večer!

Klikni na muzičku pozadinu:

via H E R E