"Netko tko ima dovoljno hrabrosti da nepovratno investira u nepoznate osobe".

Ono kad ti je teško, 

teško, 

teško, 

nepodnošljivo teško,

jer se taloži jedno na drugo mjeeesecima,

naravno govorim o privatnom životu,

jer sve drugo je nebitno, prolazno 

i odgovornost je drugih,

pa se onda jedno jutro probudiš

i shvatiš da se sva te težina fino 

sama među sobom - anulirala.

Odbaciš 'lancun' sa sebe, 

otapkaš do prozora,

raskriliš grilje

i pustiš ljeto da uđe u tebe,

okreneš novu stranicu života

i odeš na doručak u salon,

 s osmijehom.

Mediteranski život ima puno pogodnosti.

Jedna od njih je što uspješno briše 

sve toksično 

nakupljeno u nama,

svrstava brzinski svakoga u svoju kategoriju,

da ne bude nereda u scenariju,

pritisne umjesto tebe tipku "delete",

ozdravi te, 

stavi ti osmijeh ispod maske, 

preko koje curi znoj,

ali boli te 'uvo' za kapljice,

bitno da nisu od 'masla na glavi',

na tome ne zavidim onima kojima se to dešava,

smiješ se u sebi punom snagom ilitiga 'tutta forza',

raduješ životu,

smišljajući nove životne staze 

koje će te odvesti tamo gdje ti je mjesto.

Naša 'croisette' je bila prazna,

pa sam uživala 

širinu, plavilo, miris, 

znajući da sam na dobrom putu

za blistavost koja se prosipa ispred mene,

bolje od crvenog tepiha,

a s potpunim mirom u duši,

hrabro odlučivši zakoračiti

 novom stazom.

Parkirala sam u ulici u kojoj sam 

jedno vrijeme 

živjela presretan život,

bacila oko na balkone pune cvijeća,

na kojima sada sjedi jedna naša glumica.

Nije mi se steglo u srcu,

nego me ozarila pomisao

na sve sretno iz mog života,

a još uvijek ima mjesta 

i da nadmašim dosadašnje.

Nije li to optimistična budućnost!?!

- Jeeeee! - uskliknem bez obzira ako se netko u dometu decibela zatekne.

Klikni na muzičku pozadinu:)

***

Ovaj me park uvijek podsjeti na Monte Carlo,

gdje smo jednom i obiteljski svi skupa ljetovali,

s bazenom na vrhu kuće

i zavidnim pogledom,

opet jedna od zgodnih uspomena,

usput... mislim kako su se djeca od onda ... 

well... osamostalila... 

Da ponovim jednu rečenicu 

o majkama 

iz knjige "Žene ne plaču"

portuglaske spisateljice Rite Ferro,

koju bi trebale zapamtiti sve majke

"Netko tko ima dovoljno hrabrosti da nepovratno investira u nepoznate osobe".

***

Jer možda dobijete ideju za sutrašnji ili večerašnji obrok 

na vašim balkonima,

koji će sličiti na objedovanje 

u cockpitu kakve jahte 

koja se ljuljuška pod ljetnim nebom:

Pileća krilca premazana medom, češnjakom, šarenim paprom, peperoncinima,

pečena u pećnici s cvjetovima brokule,

poprskano sve maslinovim uljem.

Ledena  lubenica na kockice,

s malo tučenog vrhnja na vrhu,

prstohvatom kandiranog voća

i listićimam paprene metvice

s kuhinjskog prozora.

Naziv rezerviran samo za ovo podneblje: 

'žbativeno jaje' ,

zadnji put sam 'žbativala' jednom od moje 'dice',

sada sebi jer se 'kokolavam'

kao da sam sama sebi najbolja mama na svijetu,

isključivo iz razloga što je došlo 
moje vrijeme,

a i prepuna sam ljubavi - pa je dajem sebi,

s obzirom da nema nikoga oko mene

da udijelim istu.

Novost mi je, ali učim se:)

Nakon popodnevne kave,

ledeno sezonsko voće,

na balkonu.