Dok sam jela božanstven ručak
marokanskog stila,
razmišljala sam koliko me jutrošnja šetnja
usred mediteranske raskoši
osebujnih mirisa, boja, zvukova - preporodila.
Šetnja koja se odvila prije doručka,
šetnja koja je napravila raspored misli za cijelu sedmicu,
bez da manijakalno prevrće po obvezama,
više da preraspodijeli emocije,
s tima da one bolne odmakne sa strane,
one jake razblaži,
one nebitne, a ipak prisutne, obrazloži,
one nervozne ostavi bujnosti oko mene,
da ih sunce rastali u podne,
a maestral onda rasprši kojekamo,
svakako daleko od mene.
Kada sam prirodi predala sve to,
a unijela svu njenu krasotu u sebe,
mogla sam se vratiti na doručak,
nasmiješena oko glave,
poskakujući u novim patikama,
čeznutljivo iščekujući miris dobre kave
i ostaloga...
Klikni na glazbenu pozadinu:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.