Prizor

Kada dospiješ u kontrolu samog sebe,

ali 

bez varanja,

pa na tuđe ubode,

odreagiraš mirno,

bez da se duša uzburka 

i da ti je zlo,

štoviše, u datom trenutku se držiš  

malo kao maloumna ili naivna,

kao da nisi uopće shvatila da se radi o nožu,

puštajući osobu da se koprca
u grotesknom igrokazu,

preostane ti samo 

da se priupitaš

je li moguće da si toliko napredovala,

ili si od paklenog umora 

tako fantastična:)

Paaakleno sam umorna.

I, fantastična sam.

Mislim da sam

oboje.

A, svi oni koji su u svojim 
osobnim bitkama,

iz kojih im 'pobjegnu' strelice

 u tuđem smjeru,

pa remete mir drugima,

nek' se skuliraju

ili odu bestraga.

Smješkam se,

tek da se zna,

smirenošću opatice.

Nema ogorčenosti,

ako se slučajno iščita 

pisana riječ

na koznakav subjektivni način.

Smješkam se večeras,

u frizuri, make upu, naušnicama 

izgledajući kao Sade Adu

iz onih dana...

samo u plavoj verziji.

Slučajno mi je to pošlo za rukom danas popodne.

Umjesto toga,

Sade Adu će se strovaliti u krevet,

nakon što je direktno iz boce

svojski potegnula tri gutljaja

finog prošeka,

hm, kao iz američkih filmova predgrađa,

gdje manevar s bocom upražnjavaju

 žene razmazane maskare

i promašenih života,

premda sam upravo sve suprotno:) 

Vrijeme je da odhodam u noć,

popnem se u svoj veliki 

gvozdeni krevet

i odspavam nekoliko dubokih sati
među četiri glatka, velika, mirisna jastuka,

za jutarnji napor

koji se očekuje od mene,
i kada ću izgledati 
kao žena koja održava
Sadein dom čistim i urednim.

Laku noć.

***

(Oprostite, sutra ću odgovarati na poruke, ugasila sam se.)