Jasno da se svi sjećate filma "Sedam godina vjernosti". Na samom početku filma, jedan muž s Manhattana ostaje sam doma, jer je obitelj poslao na ljetne praznike. Užareni asfalt, posao, ustaljeni život, ali i odmor od obiteljske dimenzije...sve dok se ne ukaže prezgodna plavuša, s gornjeg kata, itd, itd.
Manhattanski muž zvao se Richard Sherman.
Danas sam ja Sherman.
Nakon nevidjeno puno vremena, ostala sam sama doma. Pomalo sebe podsjećam na Richarda kad je sve želio u isti mah, i zapaliti cigaretu i popiti piće i slušati dramatičnog Рахманиновa...
Sigurna sam da iznad mene ne stanuje super zgodan muškarac koji svoje gaćice drži u hladnjaku dok traje vruće ljeto i koji bi mogao unijeti pometnju u moj život. Ostalo je sve kao kod Richarda.
Sve bih u isti mah.
Očito je da mi u zadnje vrijeme nedostaje vremena za sebe, a bez toga ne funkcioniram najsavršenije. Zbog toga počinjem osjećati kao da gubim sebe...dobro, ne sebe, ali sigurno neke svoje male stvari, gušte, trenutke, bla.
Uživam!
uživaj......i ja sam ponekad imala takve trenutke.Svi bi otišli,ja bih ostala sama,kuća pospremljena,mirišljava....čaša rashlađenog bijelog chardonaya,tiha muzika,lagani sjeverni povjetarac......sreća neopisiva,ispunjena do zadnjeg atoma duše,,zavaljana na terasi među cviječem......spoznaja da sam ipak sretna i voljena žena koja nesebično uživa u trenucima tako željene samoće,ali samo na kratko,da uhvatim daha.
OdgovoriIzbrišidanijela d.
Divno, Danijela. To je to.
OdgovoriIzbrišiSamo napred Rea!!!!! Uzivaj!!!!! :)I meni to nedostaje!!!!!! :(
OdgovoriIzbrišiUzivam, Anonimno. Svima to nedostaje s vremena na vrijeme...Ponekad treba malo 'pogurati stvar', odnosno stvoriti takav momenat, moze se:)
OdgovoriIzbriši